Zašto obaranje RQ – 4 Global Hawka predstavlja strateški udarac Americi?
Zašto obaranje RQ – 4 Global Hawka predstavlja strateški udarac Americi?
U jednom vojno opasnom trenutku, u četvrtak 20. juna, iranski odbrambeni sistem je uspio oboriti američki dron RQ – 4, Global Hawk što je zamalo dovelo do toga da predsjednik Trump u petak vojno uzvrati ali je, kako prenosi New York Times, odustao u zadnjem trenutku.
Ovaj događaj je zaprepastio vojne stručnjake koji su se zapitali: kako je Iran uspio oboriti letjelicu koja je najvažnije američko vojno dostignuće do sad?
I dalje ostaje temeljno pitanje: Kako je Iran uspio otkriti, pratiti i oboriti najnapredniju letjelicu vrste Global Hawka?
Iran je u četvrtak ujutro objavio da je oborio američku letjelicu, što je izazvalo ogromno iznenađenje i odjek u svijetu. U pitanju je bila letjelica RQ – 4, Global Hawk koja se klasificira kao najnaprednija letjelica na polju posmatranja i praćenja koju je američka vojna industrija ikad proizvela, a čija cijena iznosi 220 miliona dolara. Ona je od rijetkih letjelica koju koriste i vojne snage i svemirska agencija NASA zbog nevjerovatne moći praćenja i letenja na visini skoro 63 hiljade stopa, odnosno 20 kilometara, što se smatra rekordnom visinom.
Iran optužuje Ameriku da je povrijedila njegov zračni prostor i uputio je žalbu UN-u, dok Washington insistira da je dron letio iznad međunarodnih voda. Bez obzira na to da li je bio u lokalnom ili međunarodnom prostoru, a vjerovatnije da je bio u iranskom zračnom prostoru zbog ostataka letjelice koji su u rukama Iranaca, temeljno pitanje i dalje ostaje: kako je Iran uspio pratiti i oboriti najmoderniju američku letjelicu marke Global Hawk?
Da bismo shvatili važnost ovog pitanja, trebamo znati jednu glavnu informaciju, a to je da je ovaj avion programiran da radi barem od sada pa do 2050. godine, i dizajniran je da zamijeni razne špijunske avione, kako dronove tako i one sa ljudskom posadom.
Ovaj avion posjeduje vrhunske karakteristike, a to su letenje na visini od 63 hiljade stopa, odnosno 20 kilometara visine, velika promjena brzine od 200 kilometara na sat, a to mu pruža mnoge mogućnosti za aktivnije praćenje, što nisu mogli slični avioni kao što je E – 2D Hawkeye kao što je i njegova učinkovitost koja je veća od satelita specijaliziranih za špijuniranje.
Obaranje ovog aviona predstavlja istinski prevrat u svijetu ratovanja, šta više i udarac protiv američke vojne industrije i može se uporediti sa onim što se desilo sa američkim F-117, 1998. godine, i sa sobom nosi zabrinjavajuće rezultate za američke vojne snage, pa čak i vojnu industriju. Zabrinutost se najprije očituje u tome što je Iran oborio ovaj avion raketom „Hordad 3“, i najvjerovatnije da ova iranska napredna raketa nije zasnovana na karakteristikama ruskih S – 300 raketa, jer Pentagon posjeduje uzorke S – 300 i američke vojne kompanije su u posljednim godinama proizvele avione koji nadilaze moći S – 300 i renovirale su stare avione kako ih ova raketa ne bi ugrožavala. A ukoliko raketa bude lokalne izrade, to će biti potvrda za upozorenje stručnjacima o postignućima iranske vojne industrije.
Zatim, obaranje Global Hawka je slično obaranju F – 117 u Srbiji 1998., a taj avion se smatrao najnaprednijim u svijetu, ali je oboren, a to je dovelo do obustavljanja njegove proizvodnje, čak i povlačenja iz službe, naročito nakon što su Rusi otkrili njegove tajne. Global Hawk je namijenjen za rad u narednim decenijama, a ovaj događaj može dovesti i do njegovog povlačenja iz službe ili pak do proizvodnje naprednije verzije što će zahtijevati ogroman budžet, pa ako ga je Iran uspio oboriti, onda će to naprednim državama kao što su Kina i Rusija biti još lakše.
Treći rezultat obaranja RQ – 4 Global Hawka je to što je SAD-u oduzeta direktna i snažna moć praćenja i špijunaže u regionu Perzijskog Zaljeva, jer je Amerika posjedovala dva dežurna aviona u Emiratima od kojih je jedan oboren, a nakon ovog događaja bit će teško upotrijebiti drugi, a to znači da će američke snage ostati bez obavještajne zaštite i morat će se osloniti samo na satelite.