Najbolje vrijeme za odgoj
Najbolje vrijeme za odgoj
Prva djetetova škola odgoja i učtivosti je očevo krilo i majčin zagrljaj.
Iako je čovjek u svim razdobljima života podložan odgoju, u razdoblju djetinjstva ima veću spremnost za odgajanje. Duša i tijelo djeteta otvoreni su za prijem i dobrog i lošeg odgoja. Ono što dijete primi u svom djetinjstvu prodire u dubinu njegove duše i do kraja života to može veoma lahko upotrijebiti.
Dijete je daleko lakše odgojiti nego izdresirati psa iz najpametnije sorte pasa. Ono se može tako odgojiti da trči bez osjećaja zamora, da vješto poput mačke pada na zemlju, da se penje na drvo, da pliva, da pazi na svoj izgled prilikom sjedenja i ustajanja, da vodi računa o onome što se oko njega dešava, da bude precizno, da se brzo budi, da bude odano, da govori nekoliko jezika, da poznaje načine napada i odbrane, da ruke koristi za korisne poslove itd. I moralne navike i osobine se stvaraju na isti ovaj način.
Psi po automatizmu nauče da ne kradu, ali osobine poput dostojanstvenosti, hrabrosti i iskrenosti u djeci treba razviti kao refleks, tako da ih koriste bez povoda, rasprave i pojašnjenja.[1]
Prva djetetova škola odgoja i učtivosti je očevo krilo i majčin zagrljaj.
Roditelji su dužni da u toku djetinjstva dijete odgajaju korak po korak, prema njegovim umnim sposobnostima i mogućnostima, da ga podučavaju šta je dobro i da ga podstiču da to čini, da mu objasne šta je loše i da ga odvrate od toga. Ostvarenje ovog cilja nije moguće neumjesnom i nekontroliranom ljubavlju. Ako dijete koje sebe smatra neograničeno slobodnim u svakom pogledu još za svako dobro ili zlo koje učini bude i nagrađeno potpunom roditeljskom ljubavlju, postat će razmaženo i samozadovoljno. I ne samo da se neće kloniti zla već kada bude činilo zlo očekivat će da ga ljudi bodre u tome, jer su se roditelji tako odnosili prema njemu.
[1] Ensane našenahte, str. 296.
