Zašto se koronavirus nije toliko proširio u Indiji?
Zašto se koronavirus nije toliko proširio u Indiji?
Nasir Keremi, novinar i stručnjak za ekologiju
Indijsko-kineska granica je duža od 2000 km. S druge strane, prirodno je da dvije susjedne države, s ekonomijom koju imaju i brojnim stanovništvom preko milijarde i 200 miliona ljudi moraju imati široke ljudske relacije. Isto tako, Indija je poznata po niskom nivou opće higijene i ranjivosti od zaraza i epidemija.
Pored svega toga, začuđujuće je to da je Indija skoro pa sigurna od koronavirusa, i da se ubraja u zemlje koje još nisu na udaru ove opasne i neukrotive bolesti.
Posljednje statistike Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se Indija nalazi na 30. mjestu na tabeli svjetskog širenja korone. Do sada je u zemlji zabilježeno 33 slučaja korone, a broj smrtnih slučajeva bio je ograničen na dvije osobe.
Interesantno je ukoliko ovu statistiku uporedimo sa nekim veoma malim državama koje od Kine dijele hiljade kilometara i koje imaju ugled kao zemlje u kojima vlada blagostanje i opće zdravlje i higijena. Naprimjer, u odnosu na Indiju sićušna Austrija je do sada zabilježeila preko 655 osoba zaraženih koronom. Isto tako i u Norveškoj preko 300 osoba. U Švicarskoj preko 2000 zaraženih. Belgija također ima deset puta više zaraženih nego Indija. Još interesantije je i to da se ledom okovani Island gdje u zimskoj sezoni nema toliko turista nalazi iznad Indije na listi zemalja zaraženih koronom. Zapravo, Indija je zagonetna glede korone. No, pitanje je, zašto i kako su Indijci ostali sigurni od korone?
Strog pristup
Indijske vlasti tvrde da je uvođenje strožijih propisa na aerodromima pomoglo da se zemlja sačuva od ove smrtonosne epidemije.
Dokazi nam daju do znanja da je Indija bila među prvim zemljama koja je na aerodromima vršila testiranja na koronu, i da se strogo držala pravila da putnici koji su bili sumnjivi budu zadržani u karantinama. Čak, kako bi se osigurala veća kontrola, premještanje i povratak indijskih građana iz okolnih područja Kine povjereno je vojsci i zračnim snagama. Izvještava se da je vojska čuvala dolazne putnike u karantenskim centrima.
Ovi propisi na aerodromima, koji su se na početku doimali neracionalnim i rigoroznim uslijed globalnog straha od korone, primijenjeni su jer je indijska vlada znala da većina njezinog stanovništva ne samo da nema pristup zdravstvenim ustanovama čak nemaju pristup ni čistoj vodi a ni dovoljnim količinama vode za pranje ruku, pa bi epidemično širenje takvog virusa moglo dovesti do nacionalne katastrofe u zemlji.
Slučaj Indije daje nam do znanja da širenje korone u različitim geografskim tačkama nije bilo neizbježno, već da se isto moglo obuzdatu da su se provele interventne odredbe, posebno na aerodromima.
