Zdrav odgoj djece

Autor: Muhamed Teki Felsefi
Izvor: Dijete, naslijeđe i odgoj I
Share

Zdrav odgoj djece

Ispravan odgoj razuma i osjećanja, koji predstavljaju osnovu ljudske sreće, treba početi od djetinjstva. Vrijeme djetinjstva je najbolje za učenje ispravnog puta življenja. To je vrijeme kada dijete ima izuzetno izražene sposobnosti slijeđenja, oponašanja i primanja. Svi pokreti i mirovanja, svi govori i ponašanja odgajatelja, s punom pažnjom bivaju zabilježeni u dječijoj psihi kao na filmskoj traci. Istovremeno sa tjelesnim rastom, dijete treba stasati i jačati i u psihološkom smislu. Na isti način kako se treba ophoditi prema tjelesnom zdravlju djeteta, treba potpunu pažnju obratiti i na njegovo emotivno i duhovno zdravlje. Istinit govor, čistoća, kultura ophođenja, pravilan odnos prema svojim dužnostima, samilost, dobrohotnost, osjećaj odgovornosti, kao i desetine drugih pohvalnih osobina, ono su čemu u vrijeme djetinjstva treba podučiti dijete. Kod osoba koje u djetinjstvu nisu odgojene na pravi način mijenjanje lošeg karaktera bit će vrlo teško kada odrastu. Najsretnije su one osobe koje su na početku života dobile valjan i zdrav odgoj i koje posjeduju plemenita svojstva. Dijete će kad odraste bez ikakva napora i potrebe za dodatnom samoizgradnjom te osobine staviti u pokret.

Očevi i majke imaju velik udio i odgovornost u trasiranju temelja sreće svoje djece. Naročito to ima majka, na koju pada veći dio tjelesnog i psihološkog odgoja, i koja je ustvari prvi djetetov učitelj.

Jednoj zreloj osobi teško je da sa sebe ukloni sve učinke pogrešnog psihološkog, moralnog i intelektualnog odgoja. Pored toga, loše navike se ne mogu u potpunosti iskorijeniti. Samo one osobe koje se od najranijeg doba naviknu na poslušnost zakonima života imat će potpuno ispravnu životnu putanju.

To je dužnost i obaveza roditelja, koju moraju posebno obavljati u prvim godinama života djeteta. Ukoliko ne budu upoznati sa psihofizičkim tehnikama odgoja djeteta, koje zavise od uzrasta, pola i sredine, neće moći ispuniti ovu važnu obavezu. Naročito majka treba biti upoznata s tim činjenicama. Da bi podučavanje i odgoj bili korisni, sa odgojem treba početi mnogo ranije nego što se to danas uobičajeno radi. Dakle, već u prvim sedmicama nakon rođenja treba obratiti pažnju na fiziološka pitanja, a nakon prve godine početi obraćati pažnju na psihološka pitanja. Vrijednost vremena za dijete i za roditelje nije ista. Jedan dan u prvoj godini djetetova života mnogo je duži od jednog dana u tridesetoj godini, i možda se šest puta više fizioloških i psiholoških događaja odvija u prvim godinama života. Stoga ne treba dragocjeno razdoblje djetetova djetinjstva proći bez “obrađivanja” i “sijanja”. Izgleda da je najvrjednije usmjeravanje djeteta u prvih šest godina, kada je njegovo podučavanje pravilima života najplodonosnije.[1]

Imam Ali, a.s., je svom sinu Hasanu, a.s., kazao:

و إنَّما قَلْبُ الحدثِ كالأرضِ الخالِيةِ، ما أُلْقيَ فيها مِنْ شيئٍ قَبِلَتْهُ فَبادَرتُكَ بِالأدَبِ قَبْلَ أن يَقْسُوَ قلْبُك و يَشْتَغِلَ لُبُّكَ

“Srce djeteta je poput zemlje u kojoj nema nikakva sjemena. Bilo kakvu sjemenku da baciš u nju, ona je odmah primi u sebe. Počeo sam te odgajati prije nego je tvoje odgojivo srce postalo kruto i prije nego što su ti razum obuzele raznolike potrebe.”[2]

Stranica dječijeg srca je čista, bez prljavštine i na njoj nema nikakva sjećanja – dobrog ili lošeg. Odgovorni očevi i majke su oni koji u najvećoj mjeri koriste ovu priliku i ukrašavaju djetetovo čisto srce čistim i moralnim slikama. Prije nego što počne razmišljati, dijete ima razvijene osjećaje te ono u prvom razdoblju života mnogo više koristi emocije nego razum. U cijelom svijetu djecu nakon šest godina šalju u školu, jer je to vrijeme kada kod djeteta počinje postepeno cvjetati razum, dok je ono mnogo ranije već krenulo sa emotivnim aktivnostima.

Dok još uvijek ne shvata razumske i racionalne argumente, dijete jako dobro shvata emotivne reakcije. Tako ono dobro razumijeva srdžbu i bijes, blagost i mehkoću, tepanje i nježnost, poštivanje i nepoštivanje. Svi ovi emotivni činioci utiču na dijete i stvaraju u njemu pozitivne ili negativne učinke.

Oblikovanje djetetovih moralnih i poželjnih ili nemoralnih i nepoželjnih osobina tiče se upravo ovog doba, te ispravno roditeljsko vodstvo u ovom uzrastu, u ovim djetetovim osjetljivim godinama, velika je roditeljska zadaća.

Općenito, pitanje valjanog odgoja djetetovih osjećanja jeste i najvažnija stvar samog odgoja djeteta. Na prvoj stepenici, sva odgovornost za ovu dužnost i obavezu pada na roditelje. Ispravan odgoj osjećanja na potpun i zadovoljavajući način odvija se u toplom porodičnom okrilju, naročito u krilu majke pune milosti, koja je razumna i učena. Obdaništa nikada ne mogu zamijeniti porodicu i majku i ne mogu sva skrivena dječija osjećanja na valjan način oživiti te uputiti dijete na prirodan i iskonski put.

 

[1] Rahe zendegi, str. 118.

[2] Nehdžu-l-belaga, sv. 3., str. 40.

  • 22 Marta, 2019