Hatidža, s.a., supruga Božijeg odabranika, s.a.v.a.

Hatidža, s.a., supruga Božijeg odabranika, s.a.v.a.

Poslanik, s.a.v.a., se vjenčao s njom, a 28 godina se smatralo zakašnjelom udajom za ženu poput Hatidže, jer je bila žena koja se traži. Posebno u ono vrijeme kada se udavalo rano. Mislim da je razlog kašnjenja njene udaje bilo njeno uslovljavanje. Nije htjela prihvatiti bilo koga, već je tražila određenu osobu koja je imala određene osobine. Ona je vidjela da one koji joj dolaze i nude brak ne krase te osobine, a saznala je za odlike našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.a., čula je za njega onako kako sve žene čuju, o njegovom ponašanju, ćudi – bio je poznat kao istinoljubivi povjerenik. Pored toga, u prethodnim noćima smo spomenuli i da se među Kurejšijama širila priča da će u Mekku uskoro biti poslan vjerovjesnik, pa se još više konkretiziralo da će biti iz Beni Hašima. Jednom je jedan od rabina, koji su bili upoznati sa svetim knjigama, prolazio pored skupine žena, među kojima je bila i Hatidža, pa je jasno i direktno rekao: „Uskoro će u Mekku biti poslan jedan vjerovjesnik, pa koja od vas uspije da bude njegova supruga, neka to učini.“ Ostale žene su to uzele kao šalu, ali Hatidža je upamtila da postoji mogućnost da se nešto tako desi i njeno se srce vezalo za njega. Krenula je da pronalazi posrednika. Zato je prvo jednoj ženi, koja se zvala Nefise bint Munje, spomenula da voli Muhammeda i da, ako uspije posredovati za nju, to bi joj bilo drago. Napravila je prvi korak. Uvela ga je u zajedničku trgovinu u okviru mudarebe – dioničko društvo. To se desilo prije poslanstva, ušla je s njim u posao u okviru dioničkog društva prije udaje. Njen cilj je bio da ga još bolje upozna i provjeri. Rekla je svom slugi Mejseri: „Ove godine ideš na put, a s tobom će biti Muhammed ibn Abdullah. Šta god ti on naredi, trebaš ga poslušati. Iako si ti išao već više puta i svaki put si bio šef, ovaj put si pod Muhammedovom upravom i želim da mi doneseš detaljan izvještaj. Ove godine mi nije stalo da zaradim, već da upoznam ovog čovjeka. Obavijesti me o svemu šta mu se dešavalo na putovanju.“ Mejsere je otišao, a s njim je bio Poslanik, s.a.v.a. Božiji Poslanik je bio partner s Hatidžom po sistemu dioničkog društva koji i sad postoji – jedan daje kapital, drugi radi, a zarada bude zajednička.

Kada je Mejsere otišao, zapazio je kod ovog čovjeka čudesne stvari. Vidio je kako u ljetnim vrelim danima svi idu i svima lije znoj, dok naš Poslanik Muhammed, s.a.v.a., ide pod sjenom oblaka! Ulazi u kupoprodaju bez toga da laže, vara, preuveličava, a opet donosi uvećanu, blagoslovljenu zaradu. Priča se da tržište ne poznaje moral ili vjeru, da zbirku vjerskih propisa ostaviš kući pa ideš na pijacu, dakle, ako hoćeš uspjeti, prevari ovog, obmani onog, slaži onom i kako je neko govorio: Nemoguće je da neko postane trgovac, a da ne bude lažov! Nemoguće je, kako on kaže! Ne! Dokazano je da Poslanik, s.a.v.a., može biti uzor za čovjeka koji zarađuje na tržnici uz držanje do šerijatskih granica. Kada se Mejsere vratio, sve joj je ispričao, tako da se njena privrženost Poslaniku, s.a.v.a., još više povećala, pa je rekla onoj ženi, Nefisi, da hoće Muhammeda i da želi biti njegova supruga. Kako bi se to ostvarilo? Ona je rekla da će otići i razgovarati o tome s njim. Želim ukazati na jednu opasku: savršenost Hatidžinog razuma ogleda se u tome da se ona nije zadovoljila samo onim što se pričalo o Poslaniku u Mekki: da je istinoljubivi povjerenik i pošten čovjek, nego je pokušala da to istraži, pa makar na ovaj način – u trgovini je ušla s njim u partnerstvo i odredila nekog da prati njegovo ponašanje kako bi saznala o njemu sve što može, jer se čovjek u putovanju najbolje otkriva.

Gdje je ovo, a gdje su neke sadašnje žene! Sam Bog zna, nema među nama takvih. Čim neko zatraži njenu ruku, ona odmah uzima telefon: „Uvaženi šejh, treba mi istihara (traženje predznaka u Kur'anu) za udaju“ – bismillah! Šta vam je! Pitajte, provjerite i vidite da li je ovaj čovjek dobar ili nije, pobožan ili nije! Inače, možda pati od neke psihičke bolesti, jer ponekad mladi imaju psihičkih problema i imaju potrebe za liječenjem u bolnici. To nije mahana prije nego što se ženi. Ali ona kaže: „Ja ću birati ono što je Allah odabrao za mene!“ Šta ti je? Istihara nije Božiji odabir za tebe. Ovo nije tačno. Nije to tako. Pogledajte, ovdje se vidi savršenstvo razuma. Nije samo čula i čitala o njemu, nije se oslonila samo na to što zna za njegovu osobinu istinoljubivosti i povjerljivosti, već je poslala nekog s njim na trgovačko putovanje koje je trajalo neko vrijeme i tražila od toga da ga prati i iznese joj sve o njegovom ponašanju na putu. Ovo je savršenstvo razuma. Ali to što neko kaže: „Ja sam uzeo istiharu i gotovo, završena stvar“, to nije u skladu sa savršenstvom razuma. Ne želim reći da istihara nije dobra, ne. Ako se čovjek nađe među kontroverznim mišljenjima i ne može se opredijeliti za jedno od njih, uloži je trud, istraži i raspita se, ali ne dođe do jasnog zaključka, pa onda iskoristi i istiharu da se oslobodi zbunjenosti, to nije problem. Ali ono što vidimo kod ljudi nije tako.

Dakle, poslala je Nefisu i ona je otišla do Poslanika pa ga upitala: „Muhammede, zašto se ti ne bi oženio?“ Poslanik je pročitao pozadinu tih riječi pa je upitao: „S kim?“ Nefisa je rekla: „S Hatidžom bint Huvejlid!“ On je bio skeptičan: „S Hatidžom? Bogata gospođa ne želi nekog poput mene, ja nemam imovine.“ Drugim riječima: ako su ovakve stvari važne, ja ih nemam. Ja imam vrijednosti, vrline, moral i odlike. A možda neki od imućnih ljudi ne obraćaju pažnju na ovakve stvari, čuješ ih kako ti govore: „Takve stvari ne donose život, ne mogu biti hljeb!“ Ne! Osloni se na Allaha u svemu – u vezi s Ovim i Onim Svijetom. Ako kod nekog ima berićeta, to je kod onog ko se oslanja na Allaha i traži opskrbu od onog što je kod Allaha, zbilja Allah opskrbljuje onog koga On želi bez računa! (Ali Imran, 37) Nefisa je rekla da ona sama njega hoće. On joj je potom dao znak saglasnosti, ali se to moralo zvanično sprovesti. Trebali su doći njegovi i formalno je zaprositi. Zato su Ebu Talib i Beni Hašim i s njima Poslanik otišli do Hatidže i zatražili njenu ruku od njenog amidže, jer joj je otac poginuo u nekim od ratova Kurejša koji su se zvali ratovi Fudždžar! Ako kad bude prilike i povoda, možda ćemo govoriti i o tim ratovima. Dakle, došao je Ebu Talib i održao vrlo važan govor. Onima koji žele više detalja o ovome preporučujem da potraže ovaj govor – govor Ebu Taliba u vezi s Hatidžom. U ovom govoru prisutno je vrlo važno idejno značenje. „Hvala Allahu Koji nas je učinio potomcima Ibrahimovim, nastanio nas oko Svoje svete Kuće i učinio je sigurnim hramom…“ Zatim je rekao: „Ovaj moj bratić, Muhammed, s.a.v.a., je neko koga se ne može uporediti ni s kim, a da ne bude bolji i niko mu nije ravan. On je izrazio želju da se oženi vašom kćerkom Hatidžom, a i ona želi njega!“ Tada je njen amidža ustao da održi govor. Naravno, govor Ebu Taliba je bio vrlo jak i rječit. Njen amidža se zbunio. On je htio održati govor, ali se zbunio i nije mogao progovoriti u takvom društvu. Hatidža je tražila od njega da sjedne, pa je rekla: „Amidža, ja sam sebi preča u ovome. Ja sam prihvatila brak s Muhammedom, a vjenčani dar će biti iz moje imovine. Ebu Talibe, ustani i zakolji jednu devu da nahraniš ljude. Na meni je dam vjenčani dar.“