Poslanikovo vjenčanje s Hatidžom

Poslanikovo vjenčanje s Hatidžom

Časni Poslanik se rodio i odrastao u jednoj od najuglednijih arapskih porodica koja je u časti, veličini, ponosu i slavi bila uzvišenija od ostalih. Sve životne želje i težnje zajedno s njim su poprimale čilost i svježinu. Bog je htio da odgoji Muhammeda, a.s., da ga pripremi da bude vrijedan i dostojan nošenja tereta odgovornosti poslaničke misije i da mu podari potpunu obaviještenost o promovisanju Božijeg emaneta. Upravo iz tog razloga ga je uzeo pod Svoj posebni nadzor kako bi njegov život oblikovao na osnovu Božijih određenja, pa ga je obuhvatio Svojom posebnom pažnjom koja je skicirala njegov život po božanskom određenju koje je odgovaralo veličini odgovornosti u nošenju tereta posljednje svjetske Božanske poslanice.

Kada je Poslanik napunio dvadeset i pet godina, trebao se oženiti ženom koja će mu u ljudskim savršenstvima i svojim visokim ciljevima biti prikladna, koja će u potpunosti biti usklađena s njim i koja će u džihadu, borbi, darežljivosti i strpljivosti biti na njegovom nivou. Božiji Poslanik je zahvaljujući svojim istaknutim svojstvima mogao oženiti svaku djevojku iz Beni Hašima koju je htio, ali Božija volja je bila ta da On Hatidžino srce okrene prema njemu, da ga učini privrženim njemu i da se prihvatanjem Hatidžinog zahtjeva Poslanik oženi njome.

Hatidža je prema svom suprugu gajila bespogovornu ljubav. Štaviše, od njega je primala ljubav ispunjenu srećom. Sav svoj imetak i bogatstvo je bez imalo prigovora stavljala na raspolaganje Poslaniku, a od njega je primala uputu uzvišeniju i veću od zemaljskog blaga. Časni Poslanik je također na svoj način ispoljavao ljubav prema njoj bez ikakvog prigovora. Cijenio ju je i to djelo je nju uzdizalo na visoki položaj. Čak je Poslanik rekao: „Islam je stao na noge Alijevom sabljom i Hatidžinim bogatstvom.“

Dok je ona bila živa, Poslanik se nije ženio drugom ženom.

Događaj sklapanja braka hazreti Hatidže s Poslanikom, s.a.v.a., smatra se važnom i blistavom prekretnicom u životu te velike žene. Hatidža je posjedovala duh neovisnosti, samopouzdanja i slobodarstva. Svojim Bogom datim razumijevanjem i razumom poput najistaknutijih muškaraca bavila se trgovinom. Odbijala je brak s velikodostojnicima, velikanima i bogatašima koji su joj dolazili u prošnju, a bez imalo oklijevanja je pristala da se uda za Muhammeda, a.s., koji je bio siromašan i sirot čovjek. Štaviše, ona mu je sama sa žarkom željom predložila brak, i to s mehrom koji je ona dala od svoga imetka. Kada je Božiji Poslanik odlučio da sklopi brak s Hatidžom, kćerkom Huvejlida, Ebu Talib je s članovima svoje porodice i u pratnji skupine Kurejšija ušao u kuću Hatidžinog amidže. Počeo je da govori i tom prilikom je rekao:

„Hvalu zaslužuje Gospodar ove kuće (Ka’be) koji je nas učinio potomcima Ibrahimovim i Ismailovim, koji nas je smjestio u sigurnom hramu, podario nam upravu nad ljudima i počastio nas berićetom u zemlji u kojoj živimo. A sada, bratić moj, tj. Muhammed, osoba je s kojom se ne može mjeriti nijedan čovjek iz plemena Kurejš. S kim god da se usporedi, bit će uzvišeniji od njega. On nema sličnoga sebi među svim stvorenjima Božijim, iako ne posjeduje neki imetak i bogatstvo. Imetak i bogatstvo nestaju poput sjenke. Trenutno on ima naklonost prema Hatidži. Mi smo kod tebe došli prositi nju uz njenu saglasnost i zadovoljstvo. Ja preuzimam na sebe Hatidžin mehr (vjenčani dar). Kad god ga zatražite, ja ću ga isplatiti. Kunem se Gospodarom Ka’be da on (Muhammed) ima izuzetno veliki uspjeh, sveobuhvatnu vjeru i potpuno razmišljanje.“

Potom je Ebu Talib prestao da govori, a Hatidžin amidža, koji je bio čovjek od razmišljanja, poče govoriti. Prilikom obraćanja je počeo da zamuckuje i ostao je nemoćan da odgovori Ebu Talibu. Zbog tog se događaja zbunio i smeo te je Hatidža lično nastavila da govori i sebe je udala za Poslanika, s.a.v.a.[1]

Preneseno je da je Hatidža dala ovlaštenje svom amidžiću po imenu Varake da je zastupa u vezi s pitanjem braka. Kada se Varake vratio kod Hatidže sav sretan i radostan, ona ga je pogledala i upitala:

„Amidžiću, dobro došao. Jesi li uradio posao?“

On je odgovorio:

„Da, neka je tebi mubarek. Prepustila si mi posao i ja sam tvoj zastupnik. Ako Bog da, sutra ujutro ću te vjenčati s Muhammedom.“[2]

Kada je Ebu Talib učeći svoju poznatu hutbu završio sklapanje braka, Božiji Poslanik je ustao da zajedno s Ebu Talibom izađe s tog skupa. Tada se Hatidža obratila riječima:

„Muhammede, ti možeš doći svojoj kući. Moja kuća je tvoja kuća, a ja sam tvoja sluškinja.“[3]

Poslanik je nakon sklapanja blagoslovljenog braka prešao u Hatidžinu kuću, kuću koja se uvijek ubraja u jasan znak i izražajan jezik koji je kazivao o događajima u vezi s poslaničkom misijom, džihadom, strpljenjem, teškoćama i problemima časnog Poslanika.

[1] Biharul-envar, sv. 16, str. 14; Tezkiretul-havas, str. 302.

[2] Ibid, sv. 16, str. 65.

[3] Biharul-envar, sv. 16, str. 4.