Gdje su granice naučnih saznanja?
Gdje su granice naučnih saznanja?
Utemeljitelji moderne civilizacije priznali su da je naučno znanje ljudi u ovom velikom svijetu veoma malo i beznačajno. Današnji naučnici također priznaju nedostatnost nauke u pogledu spoznaje miliona skrivenih zbilja i činjenica u čovjekovom biću, kao i u ogromnom univerzumu koji ga okružuje.
Thomas Edison je kazao da mi od onih 1 posto spoznatljivih stvari znamo tek milioniti dio. A Isaac Newton je rekao: “Svekoliko znanje je kao zaljev iz čijeg prostranstva smo ja i moje kolege prikupili samo nekoliko zanimljivih zrnaca pijeska.”
Pretpostavimo li sada da čovječanstvo jednog dana toliko uznapreduje u nauci da uspije otkriti sve racionalne činjenice i znanja Ovoga svijeta i sve ih izmjeri, opet treba reći da je shvatilo tek jedan dio činjenica o čovjeku i svijetu, a da o drugim dijelovima ne zna ništa. Jer činjenice nisu isključivo racionalne i sve zbilje se ne mogu pojmiti racionalnom argumentacijom i naučnom logikom. Postoje emocionalne i neracionalne zbilje koje su nepobitne činjenice ljudske psihe. Jednostavno, razum i naučna mjerila im nemaju pristupa. Ukoliko obrazovani i školovani ljudi žele biti realistični i stvarnost vidjeti onakvom kakva ona zaista jeste, onda je potrebno da se oslobode naučne oholosti i uobraženosti, da potpuno slobodno, s obzirom na vrijednost racionalnih pojava i dokazanih naučnih pitanja, priznaju vrijednost iluminacijskih i nemjerljivih duhovnih zbilja te da se na putu vlastitog i društvenog uzdizanja uporedo koriste dvjema velikim moćima: moću razuma i moću emocija.
