Izgradnja tijela i duše

Izgradnja tijela i duše

Mladost je doba stabilizacije čovjekove ličnosti. Ovaj period je značajna i vrijedna prilika mladih da se izgrade i pripreme svoje tijelo i dušu za jedan zdrav i častan život te da se opskrbe svim potrebnim praktičkim i naučnim uvjetima. Koristeći ovu priliku potrebno je obratiti pažnju na sve materijalne i duhovne prohtjeve i ostvariti sve svoje sposobnosti vodeći računa o ravnoteži i balansu među njima te iskoristiti svaku od njih za postizanje vlastite sreće.

“Period puberteta čovjeku daje priliku da u najvećoj mjeri proširi svoj horizont i cijelo svoje biće te upozna sve svoje različite sposobnosti kako bi izbjegao eventualne greške u konačnom izboru koji mora učiniti za period zrelosti. Djelatnosti adolescenta nisu prosta dječija igra, nego sasvim ozbiljne stvari koje se ujedno smatraju nečim što definira njihovo usmjerenje prema budućoj odgovornosti i njen uvod.

Velika korist ovog perioda je u tome što čovjeka ne ograničava iznenadno, već on napreduje postepeno prema granici ili iznad granice koja je klasični obrazac ljudskosti. Mladost je zbg posjedovanja snažne vizualizacije i znatiželje najveličanstvenije doba promjene duhovne fizionomije čovjeka. Nove misli, posebni stavovi, tj. sve ono što određuje njegovu budućnost, u ovom periodu doživljava razvoj i progres.

U ovom periodu uspostavljaju se naši fundamentalni stavovi i odnosi naspram života. Onda kada stižu godine zrelosti, čovjek u trenucima umora oživi sjećanja iz ovog perioda, sjećanja koja su izvor rađanja povjerenja, čednosti i plemenitosti.”[1]

Uravnoteženje prohtjeva duše, odmjeravanje nagona, zadovoljenje svih unutrašnjih želja uz uvažavanje principa ravnoteže i harmonije, korištenje svih ljudskih sposobnosti, sticanje svih zdravih uvjeta za život, tj. samoizgradnja mladih nije jednostavan i lahak posao.

[1] Če midānīm? Bolūg, str. 125.