Želja mladih za duhovnom ljepotom

Želja mladih za duhovnom ljepotom

Na svu sreću, žudnja za duhovnom ljepotom i pohvalnim ljudskim vrlinama tokom mladosti se sama po sebi javlja i budi u batinu (nutrini) mladih interes za duhovnu ljepotu, kao što se i ljubav prema uljepšavanju i dotjerivanju izgleda javlja i cvjeta u dubinama njihovih duša. Drugim riječima, mladi prirodnim slijedom stiču naklonost prema junaštvu, velikodušnosti, viteštvu i iskazuju intersovanje za moralne vrline i ljudima svojstvene osobine. Mladi su u skladu sa svojom iskonskom prirodom zadivljeni istinoljubivošću, poštenjem, odanošću i ispunjavanjem obaveza i obećanja, dostojanstvom i ponosom, služenjem narodu, požrtvovanošću i drugim sličnim osobinama, dok preziru laž, nepoštenje, kršenje zavjeta, neispunjavanje obećanja i izdaju. Kada vide nepošteno ponašanje i govor drugih ljudi, to u njima rasplamsava bijes i srdžbu.

Iskusni i sposobni odgajatelji bi trebali spomenute činjenice imati na umu i iskoristiti ovo prirodno bogatstvo sposobnosti te u mladima potaknuti razvoj iskonske potrebe za pohvalnim ljudskim osobinama i karakterom. Odgajatelji trebaju snažiti želju i sklonost mladih prema čistom moralu i plemenitoj ljudskoj naravi kao izvorima duhovne ljepote, kako bi mlade generacije sutra izrasle u uspješne, sposobne i kompetente ljude.

“Etički ideal zavisi od estetskog ideala mladog čovjeka. Svaki odgajatelj i učitelj koji zanemari glas moralnih vrijednosti i ne iskoristi ovu snagu, krivac je i nesretnik.

Etičke vrijednosti mladih razlikuju se od vrijednosti starijih ljudi. Saradnja je prema njihovom mišljenju isto što i požrtvovanost. U njihovom poimanju stvari dobrota ima značenje sažaljenja, a suzdržljivost i strpljenje, koji su u mladalačkim godinama iznimno težak zadatak, pretvaraju se u izraz velikodušnosti i junačke ljudskosti.

Postoje i neke druge vrijednosti kojima mladi daju prednost, kao što su čast, sposobnost, umješnost, efikasnost, bezuvjetno prijateljstvo i iskrenost. Hrabrost se u legendama i bajkama o hrabrim junacima pretvara u požrtvovanost na putu ostvarenja i postizanja cilja kojem čovjek teži. Sve ove osobine pripremaju mladog čovjeka za procvat njegovih ličnih sposobnosti.”[1]

Islamski predvodnici su tokom proteklih stoljeća u svojim govorima isticali čistoću duše mladih ljudi i njihove iskonske naklonosti prema moralnim i ljudskim principima i vrlinama, upozoravajući odgajatelje na nužnost i potrebu efikasnog iskorištavanja ovog velikog kapitala na putu ispravnog odgoja mladih generacija.

U jednoj predaji imam Sadik, a.s., ukazuje na čistotu i ljubav prema vrlinama mlade generacije i savjetujući Ebu Džafera Ahvela, koji je bio vjerski misionar i odgajatelj, govori o tome da duša mladih brže prihvata dobro i brže usvaja ljudske osobine. To nam sve ukazuje na činjenicu da se u doba mladosti budi želja za duhovnom ljepotom i moralnim vrlinama.

Prema kur'anskom tumačenju i islamskim prenesenim predajama, sinovi Jakuba, a.s., su učinili nepravdu svome bratu Jusufu, a.s., i prodali ga u roblje karavani koja je išla u Egipat. Nakon što su prošle mnoge godine, a Jusuf postao vladar Egipta, njegova braća saznali su za to. Postiđeni zbog nepravde koju su učinili Jusufu, zatražili su izvinjenje i oprost od Jakuba i Jusufa, a.s., te im rekli:

“O oče naš,” –  rekoše oni –  “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili. “Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti” –  odgovori on.”[2]

A pred Jusufom, a.s., rekoše:

“Allaha nam,” –  rekoše oni –  “Allah te je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili.” “Ja vas sada neću koriti” –   reče –  “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!”[3]

[1] Če midānīm? Bolūg, str. 117.

[2] Jusuf, 97.

[3] Jusuf, 91-92.