Veličina Ehli bejta u ajetu mubahele

Veličina Ehli bejta u ajetu mubahele

Uzvišeni Gospodar je svom Poslaniku rekao:

“Ako im ovaj dokaz, koji proizlazi iz tvoje intuicije i unutrašnjeg osvjedočenja, nije dovoljan, pozovi ih na mubahelu i reci im:

Neka svaka strana dovede svoju djecu, svoje kćerke (žene) i one koji su im u duši pa ćemo zajedno prokleti onoga ko ne govori istinu.”

Kršćani iz Nedžrana otišli su da razmisle o tome. Božiji poslanik, s.a.v.a., je po naredbi Gospodara doveo sa sobom Zapovjednika vjernih, kao osobu koja se nalazi na položaju njegove duše, od žena hazreti Fatimu, a od djece Hasana i Husejna, a.s. Kada su kršćani Nedžrana vidjeli ovaj prizor, odustali su od mubahele. Rekli su:

“Mi vidimo lica koja, ako prokunu najčvršće planine, one će se raspasti.”

Sveta bića koja su na mubaheli pratila Poslanika, s.a.v.a., tj. Zapovjednik vjernih, hazreti Fatima, Hasan i Husejn, a.s., – članovi Poslanikove porodice koji su bili s njim pod pokrivačem – bili su dostojni učešća u mubaheli ili, kako to kaže allame Tabatabai, oni su sami bili jedna strana spora. Dokaz za tu tvrdnju je činjenica da je Uzvišeni Gospodar u spomenutom ajetu iskoristio prvo lice množine kada kaže:

…pa ćemo Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati.

(Ali Imran, 61)

Prema tome, biva nam jasno da pratioci Božijeg Poslanika, s.a.v.a., na mubaheli nisu bili samo posmatrači već izvjestitelji o vjerskoj istini jer je samo izvjestitelj taj koji može istinu govoriti ili lagati. Da oni nisu bili izvjestitelji objave i poslanice i da nisu govorili o stvarima iz skrivenog svijeta, ne bi bili ni istinoljubivi ni lažljivci, jer istina ili laž zavise od spoznaja samog izvjestitelja.

Iz ajeta o mubaheli može se zaključiti da je Ehli bejt, a.s., izvjestitelj o skrivenom svijetu, da je Božiji vilajet zajednički i da pripada svima njima. Iako poslanica i poslanstvo pripadaju isključivo Božijem Poslaniku, s.a.v.a., oni su obaviješteni o skrivenom svijetu i izvještavaju o njemu. Oni su aktivno uključeni u spor i njihova dova se prima. Naravno, treba naglasiti, iako je na mubaheli bilo samo pet članova Ehli bejta, bezgrešni Imami koji su došli poslije posjeduju sve vrline prethodnih Imama, a.s. Časni ajet o mubaheli i događaji vezani za taj dan pojašnjavaju veličinu čistog Ehli bejta. On pokazuje da su članovi Poslanikovog Ehli bejta jedna strana spora, da su u pravu i da im se prihvata dova. Naravno, osnovni temelj i osovina mubahele bilo je pozivanje u vjeru, a Poslanikova naučna sira bila je intuicijski izvor nadahnuća.

Detalj vrijedan pažnje je to da je Poslanik, s.a.v.a., u vrijeme opasnosti, bilo u malom ili velikom džihadu, svoj Ehli bejt spremao i izlagao opasnosti prije drugih. Hazreti Ali u Nehdžu-l-belagi spominje neke primjere i kaže:

“Mi smo Ehli bejt koji se žrtvuje prije drugih kako bi u požrtvovanosti i žrtvi bili uzor drugima.”

Želimo reći da je časni Poslanik, s.a.v.a., i na bojno polje i na mubahelu dovodio svoj Ehli bejt, uprkos tome što svako voli svoju porodicu i ponekad sebe žrtvuje za nju. Međutim, pošto je Božija vjera draža od života, a vrijednost čovjeka se ogleda u podržavanju Božije vjere, kada opasnost prijeti vjeri, Božiji Poslanik, s.a.v.a., sebe i svoju porodicu žrtvuje za nju. Događaj mubahele prenijeli su i šiitski i sunitski učenjaci, ali na različite načine. Po riječima Ibn Tavusa, r.a., kroz više od pedeset i jedan izvor preneseni su rivajeti koji pojašnjavaju događaj mubahele. U jednom od hadisa koji je prenesen u vezi s ovim događajem stoji da je Ma'mun Imama Ridu, a.s., upitao:

“Šta je vaš dokaz za vilajet Alija ibn Ebu Taliba?”

Imam Rida, a.s., mu je odgovorio:

“Izraz duše naše (enfusina) u ajetu mubahele. Pod duše naše misli se na Alija ibn Ebu Taliba, koji je na razini Poslanikove duše, i kao rezultat toga on će biti Poslanikov imenovani nasljednik.”

Ma'mun mu je na to rekao: “To bi bilo tako kada ne bi bilo izraza žene naše, što je dokaz za to da se pod izrazom duše naše ne misli općenito na dušu i stavljanje na razinu duše, već isključivo na muškarce, jer ajet kaže: žene naše i žene vaše. Stoga se izraz enfusena (duše naše) odnosi isključivo na muškarce.”

Imam Rida, a.s. mu je odgovorio: “To bi bilo tako kada ne bi bilo izraza sinove naše, tj. da se to ne navodi u ajetu i da postoje samo te dvije riječi: žene naše i duše naše; onda bi se izraz duše naše mogao odnositi samo na muškarce. Međutim, budući da postoji izraz sinove naše, izraz žene naše stoji naspram sinove naše. Prema tome, ebnaena znači sinove naše, nisaena znači kćerke naše, a enfusena znači duše naše.”

Naravno, dokaz za tvrdnju da je Zapovjednik vjernih na razini Poslanikove duše ne nalazi se samo u ajetu mubahele već se to može zaključiti i iz drugih predaja, štaviše iz nekih ajeta, pomažući se hutbom Imama Alija koja nosi naziv Kase'e.