Sadržaj hadisa Gadir

Sadržaj hadisa Gadir

Riječi koje se u hadisu Gadira koriste kao argument i dokaz, i koje ustvari predstavljaju osnovnu poruku događaja na Gadiru, jesu sljedeće Poslanikove riječi:

Men kuntu mevlahu fe'alijjun mevlahu, to jest: ‘Kome sam ja zaštitnik/vođa, pa Ali mu je zaštitnik/vođa.’

Ljudi koji argumentiraju ovaj hadis riječ mevla interpretiraju kao evla, a evla je onaj koji je zaslužniji za raspolaganje ili, prostije rečeno, onaj koji je zaslužan da bude zaštitnik i vođa i da na raspolaganju ima upravu. Na ovaj način značenje riječi iz hadisa je sljedeće: “Svako onaj kome sam ja zaštitnik i vođa, Ali je također njegov zaštitnik.” Drugim riječima, poslanika slijede i drže ga svojim zaštitnikom samo oni ljudi koji slijede i prihvataju za zaštitnika hazreti Alija.

Sada bismo trebali pogledati je li u arapskom jeziku ova riječ upotrebljena u ovom značenju ili nije. Nakon toga, ukoliko prihvatimo da se riječ mevla koristi i u ovom značenju, trebamo provjeriti je li u riječima Poslanika također ciljano na ovo značenje?

Merhum Allame Emini navodi imena 42 velika učenjaka komentatora i jezikoslovca, od kojih je 27 njih reklo da je mevla u značenju evla, a petnaest njih je reklo da je evla jedno od značenja mevla.[1]

Što se pak tiče pitanja ima li ova riječ na ovom mjestu ovo značenje (mevla = evla), ukoliko se pažnja usredsredi na uvjete i prostor na kojem je ovaj hadis izrečen, i ukoliko se ovaj govor podvrgne analizi da bi se vidjelo u kojem su kontekstu izgovorene ove riječi, neće ostati mjesta nikakvoj sumnji ni dilemi da je riječ mevla izgovorena upravo u značenju evla.

To je zbog toga što ličnost poput Poslanika, s.a.v.a., koji je univerzalni razum, savršeni čovjek i najveći poslanik i nebeski izaslanik, ne može uzalud u jednom takvom danu, koji je do te mjere vreo i užaren da je zemlja bila poput taljenog željeza i pekla noge prolaznicima, a sunce je tako grijalo da je ljudima mozak ključao, te u jednoj takvoj pustari gdje nije bilo nikakvog oblika ugodnosti,[2] gdje da si bacio komad mesa na zemlju, on bi se ispekao[3] i gdje se nijedan karavan nije zadržavao, zaustaviti desetine hiljada umornih hadžija, vratiti one koji su poodmakli i sačekati one koji su izostali, niti može uzalud u najvrelijem satu u danu održati govor i to nekoliko puta pitajući ljude čuju li njegov glas da bi bio siguran da će čuti poruku, i na kraju svega toga pokazati Alija, predstaviti ga njegovim imenom i nadimkom, pa reći: “Kome sam ja mevla, pa Ali mu je mevla”, zatim tražiti od prisutnih da obavijeste odsutne, nakon toga narediti da mu svi daju prisegu i da mu čestitaju, staviti mu svoju amamu na glavu i reći: “Kruna Arapa je amama”, pa ashabima pojasniti: “Meleki su mi u pomoć na Bedru došli s ovakvim amamama na glavi.”

Ukoliko bismo pretpostavili da neko čuje ovaj hadis bez ikakvih objašnjenja i uvida u kontekst, prirodu, vrijeme i uvjete u kojima je izrečen, bez da mu se ukaže na ikakvu namjeru, već samo onako da razmisli o njemu nakon što ga pročita, shvatit će suprotno od onog što su neki neobaviješteni ljudi o Poslaniku rekli, tj. ono što Poslanik zapravo nije htio na tom mjestu istaći. Dakle, neki kažu kako je značenje ovih riječi: “Kome god sam ja prijatelj, prijatelj mu je i Ali!” Ili: “Kome god sam ja pomagač, pomagač mu je i Ali!”

Međutim, zašto ni taj potencijalni neobaviješteni čovjek nakon uvida u kontekst neće ostati pri ovakvom shvaćanju? Zato što zna da prisega i čestitanje i stavljanje amame na glavu ne idu uz ova značenja, jer ona nemaju takvu važnost da na takvom mjestu uz sve uvode i pripreme budu izrečene na onako pompezan način.

Upravo iz tih razloga merhum Sibt ibn Džewzi, jedan od sunijskih alima, nakon iscrpnih rasprava u vezi s ovom temom stiže do zaključka da riječ mevla u ovom hadisu znači evla.[4]

Ibn Talha u knjizi Matalibus-su'ul piše:

“Hazreti Poslanik, s.a.v.a., je svako značenje koje riječ mevla sa sobom nosi doveo u odnos s Alijem; ovo je uzvišeni stepen na kojeg Poslanik posebno stavlja samo Alija.”[5]

Ovaj rezultat upravo je sadržaj i poruka na koju ukazuje Poslanikov govor kroz sve rečenice, i to je upravo ono što je preko 120.000 čistih Arapa, bez ikakve sumnje u riječi Poslanikove, razumjelo iz njih. Upravo zbog toga je i Husan ustao i u pohvalu hazreti Aliju spjevao stihove, a Poslanik ga je podržao u tome. Nakon toga također, ko god da je saznao za ovaj događaj, shvatio je da je Poslanik odredio nasljednika iza sebe. Kroz stoljeća koja slijede svi poznavaoci jezika i islamski učenjaci su ovo razumjeli, stotine pjesnika, i Arapa i nearapa, spjevali su stihove na ovom području i u njima potcrtali činjenicu da je Poslanik odredio Alija za svog nasljednika. U tom pravcu i iz tog razloga svi su oni obilježavali praznik Gadira.

Emirul-mu'mini Ali, u periodu svoga formalnog hilafeta u Kufi, dosta je puta argumentirao ovim hadisom poslanikove ashabe, zaklinjući ih da posvjedoče ono čega se sjećaju iz ovog događaja, i to kada je od toga događaja već proticalo oko 40 godina i veliki broj Poslanikovih ashaba već je bio pomro, ostatak bio raspršen po islamskim gradovima, a Kufa bila daleko od centra boravka ashaba, to jest Medine. Hazreti Ali je bez priprema i bez uvodnih naglašavanja tražio od njih svjedočenje. Vrlo primjetan broj ashaba bi ustao i potvrdio riječi Alijeve. Broj ashaba koji se u ovakvim prilikama u rivajetima spominje je različit. Tako se u nekim rivajetima kaže da ih je bilo pet ili šest,[6] u nekim drugim devet,[7] zatim u nekim dvanaest,[8] u nekim dvanaest beduina,[9] u jednom rivajetu kaže se da ih je bilo trinaest,[10] zatim se spominje da ih je bilo šesnaest,[11] u jednom rivajetu njihov je broj osamnaest,[12] dok se u jednom rivajetu navodi broj od 30 ashaba.[13] U drugima se pak kaže da je bila skupina ljudi,[14] više od deset,[15] nekoliko njih[16] ili velika skupina.[17] Konačno, u jednom se kaže da ih je bilo sedamnaest[18] koji su posvjedočili da je Poslanik na dan Gadira rekao:

مَنْ كُنْتُ مَوْلَاهُ فَعَلِيٌّ مَوْلَاهُ

“Kome sam ja zaštitnik i vođa, pa Ali mu je zaštitnik i vođa.”

Isto tako Ehli bejt i njihovi prijatelji i pristalice u velikom broju prilika ovaj su hadis koristili kao argument. Merhum Allame Emini prenosi dvadeset dva slučaja ovakvih argumentiranja, a mi ćemo se zadovoljiti tako što ćemo prenijeti samo neke od njih.

• Argumentiranje majke imama, hazreti Fatime Zehre, a.s., hadisom Gadira: “Jeste li zaboravili da je časni Poslanik, s.a.v.a., na dan Gadira rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik, i Ali je njegov zaštitnik.’”[19]
• Argumentiranje imama Hasana Mudžtebe hadisom Gadira: Kada je imam Hasan odlučio sklopiti mir s Muavijom, održao je govor. U jednom dijelu tog historijskog govora kaže se: “Ovaj ummet je čuo moga djeda Poslanika Božijeg, s.a.v.a., da je rekao: ‘Svaki ummet koji postavi za svog predvodnika čovjeka od kojeg među njima ima učenijeg i boljeg, uvijek će nazadovati, osim ukoliko je predvodnik najbolji.’ Također čuli su Poslanika kako govori mome ocu: ‘Ti si prema meni kao što je Harun prema Musau, osim što nakon mene nema više poslanika.’ Čuli su kako je na dan Gadira podigao ruku moga oca i rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa. Bože, voli onog ko ga voli, i budi neprijatelj onom ko mu je neprijatelj.’ A zatim je prisutnima rekao da o tome obavijeste odsutne.”[20]
• Argumentiranje Ammara Jasira hadisom Gadira: U radu na Siffinu, kada se Ammar Jasir susreo s Amrom ibn Asom, rekao mu je: “Poslanik mi je naredio da ratujemo s nakisinima i ja sam ga poslušao, naredio mi je da ratujem s kasitinima, i to ste baš vi s kojima sada ratujem, a ne znam hoću li uspjeti ratovati i s marikinima ili ne. O, ebteru, zar ne znaš da je Poslanik, s.a.v.a, rekao Aliju: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa. Bože, voli onog ko ga voli, i budi neprijatelj onom ko mu je neprijatelj?’ Moj je zaštitnik Allah i Poslanik, a nakon njega Ali, ali ti nemaš zaštitnika.”[21]
• Argumentiranje Asbaga ibn Nebate hadisom Gadira: U borbi na Sifinu hazreti Ali je napisao pismo i zadužio Asbaga ibn Nebatu da ga odnese Muaviji. Kada je ušao kod Muavije, s njim je bila skupina velikana njegove vojske, između ostalog i dvojica ashaba Božijeg poslanika – Ebu Hurejre i Ebu Darda. Asbag kaže: “Kada je Muavija pročitao pismo, reče: ‘Zašto nam Ali ne preda Osmanove ubice?’ Ja mu rekoh: ‘Muavija! Ne traži opravdanje u Osmanovoj krvi, ti želiš moć i vlast. Da si htio pomoći Osmanu, pomogao bi mu dok je bio živ. Međutim, ti si, da bi njegovom krvlju uprljao ruke, toliko otezao da je na kraju ubijen.’ Muavija čuvši ovo jako se naljuti, a ja sam htio da bude još ljući, pa rekoh Ebu Hurejretu: ‘O, ashabu Božijeg poslanika, zaklinjem te Jednim Bogom Koji zna sve javno i skriveno i Njegovim prijateljem Muhammedom Mustafom, jesi li bio prisutan na dan Gadira?’ On mi odgovori: ‘Bio sam prisutan’, pa ga upitah: ‘Šta si toga dana čuo od Poslanika da govori o Aliju?’ On mi odgovori: ‘Čuo sam da je rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa. Bože, voli onog ko njega voli, i budi neprijatelj onom ko mu je neprijatelj, pomozi svakome ko mu pomogne, napusti svakog ko ga napusti.'’ Onda ga upitah: ‘O, Ebu Hurejre, pa zašto si onda ti s njegovim neprijateljima prijatelj, a s njegovim prijateljima neprijatelj?’ Ebu Hurejre na to duboko uzdahnu i reče: ‘Zaista smo mi Allahovi i zaista se njemu vraćamo.’”[22]

Pored ovoga, u velikom broju slučajeva, obični ljudi su se suprostavljali uglednim ličnostima koje nisu postupale u skladu s onim što ovaj hadis iziskuje i koji su se suprotstavljali Emirul-mu'mininu, poput sljedećih:

• Argumentiranje žene iz Daremija hadisom Gadira: To je bila crnkinja, pristalica Alijeva, iz Daremija koja je živjela u Mekki u mahali Hadžun – zato su je zvali Daremije Hadžunije. Vjerovatno zbog toga što je stekla popularnost s ovim nazivom, njeno lično ime nije zabilježeno u historijskim knjigama. Na putu za hadž, Muavija je tražio da dođe kod njega. Kada je došla, upitao ju je: “Znaš li zašto sam te zvao da dođeš?” Ona mu je odgovorila: “Nek je slavljen Allah, ja ne znam skrivene stvari”, pa joj je rekao: “Htio sam te upitati zašto voliš Alija, a kivna si na mene? Prihvatila si njegov vilajet/vođstvo, a meni si neprijatelj?” Ona je zatražila: “Ako može, dozvoli mi da ne dam odgovor na ovo pitanje”, ali on joj nije dozvolio, pa je nastavila: “Pa kada je već tako, reći ću ti. Alija volim zato što među ljudima postupa pravedno i bejtul-mal je jednako dijelio, a tebe mrzim jer si ratovao protiv onog koji je za hilafet bolji od tebe i tražio si ono što nije tvoje pravo. Vođstvo Alijevo prihvatam jer je sam Poslanik predao vođstvo u njegove ruke i zato što je volio sirotinju, bio milostiv i poštovao pobožne ljude, a tebi sam neprijatelj jer krv proljevaš i unosiš razdor, u suđenju nanosiš zlo, a upravljaš se prema strastima.”[23]
• Argumentiranje nepoznatog mladića hadisom Gadira: Ebu Hurejre je ušao u džamiju Kufe. Ljudi ga okružiše, i svako je ponešto pitao. Jedan mladić ustade i upita: “Zaklinjem te Allahom, jesi li čuo Poslanika da je rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa. Bože, voli onog ko ga voli, i budi neprijatelj onom ko mu je neprijatelj?’” Ebu Hurejre odgovori: “Svjedočim da sam te riječi lično čuo od Poslanika.”[24]

Isto tako u historiji islama, čak i oni koji su bili u redovima suprotnim Aliju, iako su mu bili neprijatelji, ipak su argumentirali hadisom Gadira, između ostalog:

• Argumentiranje Amra ibn Asa hadisom Gadira: Svima je poznato da je Amr ibn As bio jedan od žestokih neprijatelja Emirul-mu'minina. On je bio bliski Muavijin savjetnik, on ga je spremao na sukob s Alijem. Različitim spletkama ga je spasio sigurne propasti. Nuđenjem ideje odlučivanja podario je snagu sirijskoj vojsci, a među redovima kufanske vojske izazvao sukob i razdor. To je bilo mjesto gdje je zametnuto sjeme haridžija. Za ovu uslugu Muavija mu je dao namjesništvo Egipta.

Prije nego mu je Muavija predložio da bude namjesnik Egipta, u jednom pismu je zatražio pomoć od njega pa je između ostalog napisao: “Ali je kriv za Osmanovo ubistvo, ja sam Osmanov nasljednik halifa.” Amr u odgovoru piše Muaviji: “Pročitah pismo i razumio sam šta piše, ali to što tražiš da iziđem iz islama i da s tobom odem u pravcu zablude, da ti pomognem na tom putu, da isučem sablju protiv Emirul-mu'minina, iako je on brat, vladar, namještenik i nasljednik Poslanikov, onaj koji je održao vjeru Poslanikovu i njegova obećanja se izvršavaju, njegov zet i muž odabrane žene svijeta, otac Hasana i Husejna koji su velikodostojnici džennetske mladeži, to već ne prihvatam. To što kažeš da si ti Osmanov nasljednik – pa s Osmanovom smrti i ti si svrgnut te je tvoj hilafet propao. To što kažeš kako je Ali potakao ashabe da ubiju Osmana, to je obična laž, teško tebi, o, Muavijo! Zar ne znaš da je Ebu Hasan svoj život žrtvovao na putu Božijem legavši u postelju Poslanikovu i da je Poslanik za njega rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa.’?”[25]

• Argumentiranje Omera ibn Abdul-Aziza hadisom Gadira: Čovjek po imenu Jezid ibn Omer priča: “Bio sam u Siriji. Omer ibn Abdul Aziz je dijelio imetak i ja sam otišao da uzmem dio. Kada je stigao red na mene, on me upita iz kojeg sam plemena pa mu odgovorih da sam od Kurejšija. Potom me upita iz koje porodice i rekoh mu da sam iz Beni Hašima. Zatim me upita kojoj grupi pripadam i odgovorih mu da pripadam grupi Mevlaje Ali, to jest, vođa mi je Ali. Onda me on upita: ‘Koji Ali?’ Nisam odgovorio. Tada Omer ibn Abdul Aziz stavi ruku na grudi i reče: ‘Tako mi Boga, i ja sam od pristalica Alijevih, jer mi je skupina ljudi prenijela predaju da je Poslanik u vezi s njim rekao: ‘Svako kome sam ja zaštitnik i vođa, i Ali je njegov zaštitnik i vođa.'’ Zatim se okrenu svome pomoćniku pa ga upita: ‘Koliko daješ ovakvim ljudima?’ i on mu odgovori: ‘Sto ili dvesta dirhema.’ Na to mu reče: ‘Sada mu daj 50 dinara,[26] a zbog toga što prihvata vođstvo Alija ibn ebi Taliba, kada se vrati u svoj grad, i tamo će dobiti svoj dio.’”[27]
• Argumentiranje Ma'muna, Abasijskog halife, hadisom Gadira: U sklopu rasprave koja je vođena između Me'muna i glavnog sudije, Ishaka ibn Ibrahima, u vezi s vrlinama Poslanikovih ashaba, Me'mun ga upita: “Prenosiš li hadis vilajeta?” i on reče: “Prenosim.” “Kaži mi ga”, reče mu Me'mun i on mu ga citira. Me'mun potom upita: “Po tvom mišljenju, je li ovaj hadis odredio obavezu Ebu Bekru i Omeru spram Alije? Ili možda nije?” Ishak mu reče: “Govore da je ovaj hadis izrekao Poslanik kada je između Alija i Zejda ibn Hareseta izbio nesporazum i kada je Zejd negirao vezanost Alijevu za Poslanika. Zbog toga je Poslanik rekao: ‘Kome sam ja zaštitnik, i Ali mu je zaštitnik.’” Me'mun onda upita: “Zar Poslanik nije rekao ovaj hadis prilikom povratka s oprosnog hadždža?” i Ishak potvrdi, pa Me'mun nastavi: “Zejd ibn Harese je poginuo prije Gadira. Kako možeš prihvatiti da je Poslanik ove riječi rekao zbog njega? Reci mi, ukoliko bi tvoj petnaestogodišnji sin rekao ljudima: ‘O, ljudi, znajte – ko god je vezan za mene, vezan je i za sina moga amidže’, zar mu ne bi rekao: ‘Zašto govoriš ono što svi znaju i to nikome nije strano?’” Ovaj odgovori: “Naravno rekao bih mu to”, pa Me'mun nastavi: “Ishak! Ono što ne smatraš prihvatljivim za svoga petnaestogodišnjeg sina, smatraš prihvatljivim za Poslanika? Teško vama zašto obožavate svoje fakihe.”[28]

Kao što možemo vidjeti, u svim ovim govorima tema je hilafet hazreti Emirul-mu'minina, a argumentatori ga dokazuju ovim hadisom. Sagovornici u ovim raspravama ne kazuju da je mevla u ovom hadisu u drugom značenju osim “vođa” i “zaštitnik”. Ukoliko bi ovaj hadis imao druga značenja mimo vođstva hazreti Alijevog, Ebu Hurejre ne bi na onako nemoćan način naspram Asbaga ibni Nebate uzdahnuo i ne bi bio postiđen ni snužden, niti bi se Amr ibn As povukao pred Ammarom ibn Jasirom.

U skladu s tim, ukoliko bi neko iz bilo kojeg razloga posumnjao u poruku i sadržaj hadisa Gadira, ne samo da bi sakrio istinu, već bi iskrivio i riječi Poslanikove i, kako to Abasijski halifa Me'mun kaže, pripisao Poslaniku ono što ne bi pripisao niti prihvatio petnaestogodišnjem mladiću.

 

[1] El-Gadir, tom I, str. 344-350.

[2] Wefejatul-e'ajan, tom V, str. 231.

[3] Ovo prenosi Sejjid ibn Tavus u Ikbalul-e'malu str. 456 iz knjige En-Nešr vel-taj.

[4] Tezkiretul-havas, str. 38.

[5] Matalibus-Su'ul, str. 16, redak 25.

[6] Tarihu Demišk, tom II, str. 21, hadis 521; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 104.

[7] Musned Ibn Hanbel, tom I, str. 119.

[8] Ibid.; Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje X, str. 68 i 69, hadis 34 i 36; Kenzul-‘ummal, tom XIII, str. 154, hadis 36480; str. 157, hadis 36485; Manakib Ibn Magazeli, str. 28, hadis 38; str. 20, hadis 27; Tarihu Demišk, tom II, str. 12, hadis 509 i 511; str. 14, hadis 514; str. 19, hadis 517.

[9] Tarihu Demišk, tom II, str. 9, hadis 506; str. 11, hadis 508,; str 24, hadis 523; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 170, hadis 36511; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 105.

[10] Tezkiretul-havas, str. 35; Kenzul-’ummal, tom XIII, str. 158, hadis 36487; str. 170 hadis 36514; Tarihu Demišk, tom II, str. 18, hadis 515 i 516; str. 25, hadis 524; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 105; Jenabi'ul-meweddeh, str. 36.

[11] Tarihu Demišk, tom II, str. 5, hadis 503; str. 28, hadis 530; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 107.

[12] Tarihu Demišk, tom II, str. 13, hadis 512; str. 14, hadis 513; str. 18, hadis 516; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 108.

[13] Musnedu Ahmed ibn Hanbel, tom IV, str. 307; Tarihul-hulefa’, str. 188; Tarihu Demišk, tom II, str. 7, hadis 505; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 104.

[14] Tarihu Demišk, tom II, str. 6, hadis 504; str. 22, hadis 522.

[15] Ibid., str. 12, hadis 510.

[16] Ibid, tom II, str. 20, hadis 520.

[17] Tezkiretul-havas, str. 35; Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 104.

[18] Jenabi'ul-meweddeh, str. 36.

[19] Isnel-matalib, str. 50. Hazri, autor knjige, piše: “Lanac ovog hadisa je najljepši lanac kojim se prenosi hadis Gadira zbog toga što se u njemu nalazi pet Fatima od kojih svaka hadis prenosi od svoje tetke: Fatima, kći imama Ride, od Fatime i Zejnebe i Kulsume, kćerki Musa ibn Dža'fera, od Fatime, kćerke imama Sadika, od Fatime, kćerke imama Bakira, od Fatime, kćerke imama Sedžada, od Fatime i Sikkine, kćerki imama Husejna, od Ummi Kulsum, kćerke hazreti Fatime ez-Zehre.”

[20] Jenabi'ul-meweddeh, str. 578.

[21] Vak'atus-siffin, str. 338.

[22] Tezkiretul-havas, str. 83.

[23] Rebi'ul-ebrar, tom III, poglavlje 41, str. 269.

[24] Madžmau'z-zavaid, tom IX, str. 105.

[25] Tezkiretul-havas, str. 84.

[26] Dinar je zlatan, a dirhem srebren. Uz to, težina dirhema je 710 težina dinara.

[27] Faraidus-simtejn, tom I, poglavlje X, str. 66, hadis 32; Hiljetul-Evlija’, tom V, str. 364.

[28] ‘Akdul-ferid, tom V, str. 82.