Povratak sa oprosnog hadža
Povratak sa oprosnog hadža
Pošto su propisi hadža obavljeni Poslanik se uputio prema Medini. Kada su stigli do predjela Rabig, na mjestu čije ime je Gadir Hum, došao mu je melek Džebrail i dostavio mu sljedeću poruku od strane Uzvišenog Allaha:
O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu, a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista ne upućuje narod nevjernički.[1]
يَا أَيُّهَا الرَّسُولُ بَلِّغْ مَا أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ وَإِن لَّمْ تَفْعَلْ فَمَا بَلَّغْتَ رِسَالَتَهُ وَاللَّـهُ يَعْصِمُكَ مِنَ النَّاسِ إِنَّ اللَّـهَ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ
Ova Božija poruka stavlja Poslaniku u obavezu težak zadatak, obznanu nečeg što svi moraju čuti i znati, ukoliko to ne učini, kao da ništa učinio nije, usljed toga najbolja situacija za tu obznanu upravo je ovo mjesto, mjesto gdje se razdvajaju putevi Egipta, Iraka, Medine, Hadremevta, Tahame. Mjesta kroz koje prolaze sve hadžije. Gadir Hum je najbolje mjesto za dostavljanje takve poruke svim vjernicima.
Usljed toga izdaje naređenje da se zastane, naredio je da se oni poodmakli trebaju vratiti, a da se pričekaju oni koji su zaostali. U pustoj zemlji Hidžaza okupio se ogroman broj ljudi. Dan je bio užaren, a mjesto je bilo pakleno. Toliko je bilo toplo da su muškarci pola svoje odjeće natrpali na glave a drugom polovinom su uvijali svoje noge. Svi su htjeli znati šta je bilo razlog da ih Poslanik zaustavi na ovakvom, na prvi pogled neodgovarajućem mjestu. Vrelina je polako cijedila strpljenje iz okupljenih hadžija.
Naredio je da se pod nekoliko starih krošnji naslažu devina sedla kako bi se napravio visoki minber. Pred samo podne kada su se sve hadžije bile okupile, on se ispeo na minber i obratio im se sljedećim govorom:
“Posebna hvala pripada samo Allahu, od Njega pomoć tražimo, u Njega vjerujemo, na Njega se oslanjamo, utičemo Mu se od zla nefsa i loših djela. Njemu, Koji kada odvede u zabludu osim Njega nema upućivača, niti kada On uputi nema nikog ko bi odveo u zabludu. Svjedočim da nema Boga osim Allaha jedinog i svjedočim da je Muhammed rob i poslanik Njegov.
O ljudi, milostivi i sveznani Allah me je obavjestio da nijedan poslanik neće živjeti više od pola života prethodnog poslanika, zato nije ostalo puno vremena i ja ću biti pozvan u dvore vječnosti, i ja ću se odazvati. Svakako da će i od mene i od vas biti pitano, pa kakav ćete odgovor dati?
Ljudi odgovoriše:
“Svjedočimo da si dostavio poslanicu Božiju, savjetovao si i trudio se, neka ti Allah lijepu nagradu podari.”
On reče:
“Zar ne svjedočite da nema Boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je džennet istina i da je džehennem istina, smrt je istina i sudnji dan će se dogoditi bez ikakve sumnje i da će Allah proživjeti sve umrle?”
Povikaše:
“Tako je, svjedočimo sve te stvari.”
Reče:
“Bože, budi svjedok.”[2]
Zatim reče:
“O ljudi, čujete li moj glas?”
Povikaše:
“Čujemo.”
Zatim reče:
“Ja ću prije vas stići do izvora Kewser, a vi ćete zatim prilaziti meni na tom mjestu, to je izvor čija širina je poput udaljenosti San'e do Basre, tu se nalaze pehari od srebra u broju zvijezda, zato pazite šta ćete nakon mene činiti sa dvije vrijedne zaostavštine.”
neko iz skupine povika:
“O Poslaniče, koje su to dvije vrijedne stvari?”
Reče:
“Jedna od njih koja je veća jeste Kur'an časni, knjiga Božija, jedna mu strana u ruci Božijoj, a druga u rukama vašim. Zato čvrsto je držite, da ne biste zalutali. Druga manja stvar je moja porodica, a Dobročinitelj me obavjestio da se ovo dvoje nikada neće razdvojiti sve dok mi ne dođu na izvor na Sudnjem danu, to sam ja od Boga tražio. Zato ne pretičite ih jer ćete propasti, ne izostajte za njima jer ćete propasti.”
Zatim uze Alija za ruku, podiže je, tako da im se obojici ukazala bjelina ispod pazuha, i da su svi ljudi prepoznali da je to Ali. Tada reče:
“O ljudi! Ko je vjernicima preči od njih samih?”
Povikaše:
“Bog i Njegov Poslanik najbolje znaju.”
Reče:
“Bog je moj zaštitnik a ja sam zaštitnik vjernika, a ja sam vjernicima preči od njih samih, zato kome god sam ja zaštitnik i vođa, Ali je njegov zaštitnik i vođa.”[3]
Ove je riječi ponovio tri puta.
Zatim je rekao:
“Bože! Budi prijatelj onom ko je Aliju prijatelj, budi neprijatelj onome ko je Aliju neprijatelj, voli onog ko Alija voli, drži neprijateljem onoga ko ga drži za svoga neprijatelja[4] pomozi svakom ko mu pomogne, ostavi bez pomoći svakog ko ga ostavi samog,[5] uvijek drži istinu sa Alijem bilo gdje da bude.[6]
O ljudi, prisutni neka ove riječi prenesu onima koji su odsutni.”[7]
Kada je Poslanikova hutba završena povjerenik Objave, po drugi put dođe i počasti ga sljedećim ajetom:
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[8]
الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا
Kada je primio ovu razveseljujuću objavu Poslanik reče:
“Allahu ekber! Vjera je postala potpuna i usavršena, i Allah je zadovoljan mojim poslanstvom i Alijevim vilajetom nakon mene.”[9]
[1] Maide, 67.
[2] Sireje Halebi, tom III, str. 336; Tarih Dimiški, tom II, str. 45, hadis 547
[3] Kenzul-‘ummal, tom XIII, str. 104 hadis 36340 do 36344 i str. 133, hadis 36420
[4] Ibid, str. 138, hadis 36437
[5] Faraidus-sihatejn, tom I, str. 73, poglavlje XII, hadis 39
[6] Sireje Halebi, tom III, str. 336; Madžma'uz-zavaid, tom IX, str. 104-108
[7] Cio govor može se naći u El-Gadiru, tom I, str. 10 i u Navadirul-usul, tom I, str. 163; Mu'džemu kebir, tom V, str. 166, hadis 4971; Nuzulul-ebrar, str. 51.
[8] Maida, 3.
[9] Faraidus-sihatejn, tom I, str. 73, poglavlje XII, hadis 39 i 40
