Ukratko o oprosnom hadždžu

Autor: Grupa autora
Izvor: Hadž obznane
Share

Ukratko o oprosnom hadždžu

Deseta je godina po Hidžri. Islam se proširio širom arapskog poluotoka. Sva su arapska plemena prigrlila islam. Priznali su poslanstvo posljednjeg Poslanika. Nije se mogao opaziti trag idolopoklonstva ni u jednom od plemena. Napor Poslanika urodio je slatkim plodovima.

Kipovi su se stropoštali s postolja božanstvenosti, sveta riječ lailaheillallah odzvanja arapskim poluotokom. Jedina razlika među ljudima je u jačini srčane vjere i u tome ko je prije priglio islam. Časni Poslanik, s.a.v.a., koji već 23 godine podnosi najteže izazove i muke, u tom dugom periodu nije pokazao ni trenutka neodlučnosti u dostavljanju svoje poslanice, nikada nije osjetio umor. Međutim, sada osjeća da će ubrzo napustiti ovaj svijet i da će poći u susret Gospodaru svjetova. Usljed toga neumorno se trudi pokušavajući da dokle se god ummet prostire da pouči vjernike islamskom ponašanju. Ostao je još neznatan dio islamskih propisa, još uvijek nije došla prilika da ih dostavi ili da ih pouči. Hadž, taj važni farz je također jedan od tih vrijednih propisa, do tog dana nije imao prilike da pouči muslimane hadžu kao što ih je poučio namazu. Ovo je jedina prilika.

Obavjest je postala javna, da će Poslanik obaviti hadž. Ljudi iz raznih krajeva i plemena uputili su se prema Medini. Poslanik je u četvrtak, šest dana, ili pak u subotu, tj. četiri dana pred kraj mjeseca Zi k'adeta[1] postavio Ebu Dudžaneta za svog zamjenika u Medini[2] a sa sobom je poveo svu porodicu, sve žene.[3] Imao je stotinu deva za kurbane[4] i tako pošli su iz Medine. U Medini je tih dana harala bolest (tifus ili boginje), usljed čega je veliki broj vjernika bio lišen prilike da mu budu saputnici,[5] ali i pored toga desetine hiljada ljudi pošli su sa poslanikom. Povjesničari kada govore o broju hadžija spominju sljedeće brojke: 40.000, 70.000, 90.000, 114.000, 120.000 i 124.000 osoba.[6] Međutim, uz sve to zbilja je u tome da kažemo kako je Poslanika pratio broj hadžija čiji tačni broj zna jedino dragi Bog[7] to su bili ljudi koji su pošli iz Medine, međutim, broj hadžija se ne završava na tome, jer stanovnici Mekke i njene okoline, zatim ljudi koji su došli iz Jemena sa hazreti Alijem, također učestvovali su na hadžu.

Poslanik je obavio gusul, namazao je svoje plemenito tijelo uljem, namirisao se, očešljao[8] i izišao iz Medine. Kada je napustio Medinu imao je samo dva dijela odjeće na sebi, jedan dio prebacio je preko ramena a drugi je dio obavio oko pasa. Kretao se stanište po stanište. Kada je stigao do Zil-halife, obukao je ihram[9] išao je tako dalje sve dok u utorak 4. zil hidžeta nije ušao u Mekku kroz kapiju Beni Šejbe u Mesdžidul-haram.[10] Obavio je tavaf, zatim namaz tavafa, otišao je na Safu i Mervu, obavio je sa'j, na taj je način obavio djela ‘umre.[11] Onima koji nisu sa sobom poveli kurbane rekao je da nakon što potkrate kosu mogu skinuti ihrame.[12] Sam usljed toga što je imao kurbane sa sobom ostao je u ihramu sve dok ih na Mini ne zakolje.[13]

Hazreti Ali koji je već saznao za Poslanikov pokret u namjeri da obavi hadž u stanju kada je sa sobom vodio 37 kurbana, sa svojim borcima se iz Jemena uputio na hadž. Na mikatu određenom za jemenjane istim nijetom kao i Poslanik obukao je ihram, i poput Poslanika, nakon obavljenog s'aja na Safi i Mervi, ostao je u ihramu.[14]

Poslanik je 8. Zil-Hidžeta sa Mine otišao na Arefat, kako bi počeo sa hadžskim propisima da bi do izlaska sunca 9. dana bio na Mini a zatim se uputio prema Arefatu, i smjestio se u svoj šator na Arefatu.

Na Arefatu, u ogromnom skupu vjernika, održao je hutbu na izvanredan način. Savjetovao je vjernike na bratstvo i međusobno poštivanje. Sve džahilske običaje obznanio je neispravnim i dao do znanja da je on pečat poslanstva.[15] Na Arefatu je ostao do zalaska sunca devetog dana. Kada je sunce zašlo i kada je tama već počela ispunjavati prostor pohitao je prema Muzdelifi.[16] Tu je proveo noć. Ujutru desetog dana krenuo je prema Mini, obavio je ono što se na Mini treba obaviti i na taj način poučio vjernike propisima hadža.

Ovaj su hadž nazvali oprosni hadž, islamski hadž, hadž obznane, potpuni hadž, završni hadž.[17]

[1] Sireje Halebi, tom III, str. 309

[2] Ibid. tom III, str. 312

[3] Imta'ul-isma’, str. 510

[4] Ibid.

[5] Sireje Halebi, tom III, str. 308

[6] Sireje Zejni Dehlan, tom II, str. 143, isto tako Sireje Halebi, tom III, str 308, isto tako Imta'ul-isma’, str. 512, kako i Tezkiretul-havas, str. 37.

[7] Sireje Halebi, tom III, str. 308

[8] Imta'us-sema'i, str. 510

[9] Sireje Halebi, tom III, str. 309

[10] Ibid. str. 517

[11] Imta'us-sema'i, str. 518

[12] Sireje Halebi, tom III, str. 317

[13] Ibid.

[14] Ibid. str. 319

[15] Sireje Halebi, tom III, str. 321

[16] Ibid. str. 325

[17] Sireje Halebi, tom III, str. 307; Imta'ul-isma'i, str. 510, Sireje Zejni Dehlan, tom II, str. 143

  • 2 Augusta, 2019