Imam Husejnovo obraćanje Ebu Talibovom potomstvu

Imam Husejnovo obraćanje Ebu Talibovom potomstvu

Nakon šehadeta Ali Ekbera, Abdullah, sin Muslima ibn Akila, koji je još bio dječak i čija majka je bila Rukajja, kćerka Zapovjednika vjernih, recitujući ove stihove napao je na neprijatelja:

“Danas ću susresti Muslima, a on je otac moj

i one što život dadoše u vjeri Poslanikovoj.”

Recitujući ove stihove tri puta je napao i svaki put ubio po nekog neprijateljskog vojnika. Jedan od vojnika, koji se zvao Jezid ibn Rukad, bacio je strijelu prema njemu. Abdullah je podigao ruku da zaštiti svoje čelo, a strijela ga je pogodila u tu ruku i ona je ostala tako prikovana za čelo.

On je tada pao na zemlju i neki čovjek ga je napao i ubio. Jezid ibn Rukad je izvadio strijelu iz Abdullahovog čela, ali je metalni vrh ostao zabijen. Onda je nekoliko Hašemijskih mladića iz Ebu Talibove porodice, sinovi Abdullaha ibn Džafera, Muhammed i Avn, i Muhammed ibn Muslim, zajedno napalo na neprijatelja. Kada je imam Husejn vidio ovu skupinu mladića kako se poput orlova obrušavaju na neprijatelja, obratio im se:

“Amidžići moji, porodico moja, izdržite pred smrću i budite strpljivi! Tako mi Allaha, nakon dana današnjeg nećete vidjeti poniženje.” [1]

[1] Tarihe Taberi, sv. 7, str. 358; Mektelu-l-Husejn, sv. 2, str. 78; El-Luhuf, str. 101.