Šehadet hazreti Ali Ekbera
Šehadet hazreti Ali Ekbera
Nakon što su prijatelji Husejna ibn Alija ispili šerbe šehadeta i stigao red na članove njegove porodice, prvi koji je izašao na mejdan i na putu islama i Kur'ana primio udarce kopalja, sablji i strijela bio je Ali Ekber, najstariji sin Husejna ibn Alija.
Kako je pero nesposobno da opiše njegovu ličnost, a jezik nemoćan da iskaže njegove osobine, prenijet ćemo njegove riječi i riječi njegovog oca kojima je opisivao njegovu duhovnost, ličnost i ljepotu njegovog lika i stasa.
Kada je Imam, s.a., saopštio vijest da će on i njegovi prijatelji biti ubijeni, Ali Ekber je rekao:
“Dragi oče! Ako je naša smrt na putu istine, onda nema straha od smrti.”
Opisujući njegov lik, karakter i savršenstvo duha, Husejn ibn Ali je govorio:
“Ali je u pogledu vanjskog izgleda, u pogledu karaktera, prirode, logike i načina govora više od bilo koga sličio Poslaniku Božijem. Kad god bi neko iz naše porodice osjetio čežnju i želju da vidi Poslanika, pogledao bi u lijepo Alijevo lice. Znači, on je bio kao ogledalo Poslanika Božijeg, kako u izgledu, tako i u ponašanju.”
Harazmi kaže: “Ali ibn Husejn, koji je imao osamnaest godina, na dan Ašure je prije svih članova Poslanikove porodice krenuo na bojište i u šehadet. Kada je htio da se oprosti od svoga oca i krene iz šatora, Husejn ibn Ali je, pogledom punim milosti, pogledao njegovo lijepo lice i svoje ruke i lice okrenuo prema nebu pa rekao:
“Bože moj! Ti budi Svjedok protiv ovih ljudi prema kojima kreće mladić koji je po govoru, izgledu i karakteru najsličniji Tvom Poslaniku i čije lice smo gledali kad god bismo poželjeli da vidimo Poslanika. Bože moj! Uskrati ovim pokvarenim ljudima blagodati zemlje i ubaci razdor među njih. Ukloni mir i suživot između njih i njihovih poglavara, jer su nas pozvali s obećanjem da će nam pomoći, a poslije su se okrenuli protiv nas.” Imam je potom proučio ovaj ajet:
Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom sve porod jedan do drugog –, a Allah sve čuje i sve zna.”
(Ali Imran, 34 i 35)
Kada je Ali Ekber htio da napusti šatore, Husejn ibn Ali se obratio Omeru Sa’du:
“Šta je s tobom? Bog ti prekinuo rod! I isto onako kako ti presijecaš moju lozu[1] i zanemaruješ moje rodbinske veze s Poslanikom, Bog ti dao za gospodara onoga ko će te zaklati u tvojoj postelji.”
Kada se Ali Ekber našao pred redovima neprijatelja, izgovorio je ove stihove:
“Ja sam Ali Husejnov i tako mi Kabe,
od vas umišljenika napravit ću slabe!
Poslaniku najbliži smo rod baš mi i prvi,
i tako mi Boga, znajte, ovdje bit će krvi.
Ovaj nitkov neće više nad nama da vlada,
ruku neću odmoriti dok ga ne savlada,
koplje neću zaustavit dok se ne savije,
a ni tada neće prestat svuda da vas bije.
Udarcima sablje sasvim ću vas sklupčat,
pa sa zemlje tako ćete preplašeni vikat:
Dragi Bože, je li ovo mladić hašemijski,
il nas ovo bije mačem mladić alevijski?”
i potom krenuo u borbu.
Harazmi prenosi:
“Iako je žed ostavila duboke tragove na njemu, on se tako borio i udarao protivničke redove da je broj protivničkih vojnika koje je on ubio procijennjen na stotinu i dvadeset. Potom se vratio prema šatorima, pa ponovo otišao u borbu i kada je napokon pao na zemlju, glasno je uzviknuo: “Oče dragi! Sada me je moj djed, Poslanik Božiji, napojio iz pehara iz Dženneta poslije čega nema žeđi.” Kada je sjeo pored njegove glave, Husejn ibn Ali je rekao: “Bog ubio silnike koji su te ubili. Sine moj, koliko su se oni osilili prema Bogu skrnaveći čast Poslanikovu. Ovaj svijet je ništavan nakon tebe.”[2]
Razmatranje dvije stvari u vezi s hazreti Ali Ekberom
U vezi s hazreti Ali Ekberom među historičarima i piscima dvije su stvari predmet rasprave i razilaženja, a to su koliko je godina imao kada je postao šehid i je li njegova majka bila na Kerbeli s ostalim ženama iz Poslanikove porodice.
Što se tiče starosne dobi hazreti Alija Ekbera, koji je imao nadimak Ebu-l-Hasan, po predaji autora knjige Anisušije on je rođen 11. šabana 33. h. g., a to je dvije godine prije ubistva Osmana 35. godine. Poznati učenjak rahmetli Ibn Idris u poglavlju Mezar u knjizi Es-Serair je naveo da je hazreti Ali Ekber rođen u doba Osmanovog hilafeta (23–35), što potvrđuje predaja u Anisušije.
Prema tome, čak i da je hazreti Ali Ekber bio rođen na kraju perioda Osmanovog hilafeta, u doba Ašure bi imao oko dvadeset i sedam godina. Ovu činjenicu potvrđuje i saglasnost historičara i poznavalaca genealogije da je hazreti Ali Ekber bio stariji od imama Sedždžada, s.a., koji je u vrijeme događaja Ašure imao dvadeset i tri godine, a njegov sin, imam Bakir, koji je bio s njim, imao je četiri godine.
Na osnovu ovih podataka možemo reći da ostala mišljenja o starosnoj dobi hazreti Ali Ekbera nisu tačna, poput mišljenja rahmetli Turejhija, u knjizi El-Munteheb, da je u vrijeme šehadeta imao sedamnaest godina, ili šejha Mufida u El-Iršadu i Tabersija u I'lamu-l-vera, koji smatraju da je imao osamnaest godina, ili autora Menakibu serevi, koji je smatrao da je imao devetnaest godina.
Čudno je mišljenje rahmetli Ibn Nema u Musiru-l-ahzan, koji navodi da je hazreti Ali Ekber u vrijeme događaja na Kerbeli imao više od deset godina, jer iako nije precizirao, pod “više od deset godina” se podrazumijeva oko 12, do 13 godina. Još čudnije od ovoga je mišljenje rahmetli Hadže Nasiruddin Tusija, koji je rekao da je hazreti Ali Ekber na dan Ašure imao sedam godina, jer mnogi historijski dokazi i činjenice potvrđuju da je hazreti Ali Ekber kod oca uživao visok položaj i prednost nad svim njegovim ashabima, rodbinom i porodicom, osim njegovog brata, imama Sedždžada, a ovakav položaj ne podudara se s malim brojem godina, naročito ne sa sedam ili trinaest. Naprimjer, svi historičari su saglasni da je Husejn ibn Ali uoči Ašure, kada je otišao na sastanak s Omerom ibn Sa'dom, naredio svim svojim ashabima da ostanu izvan šatora i samo hazreti Ebu-l-Fazlu i Ali Ekberu dopustio da uđu s njim. Isto tako, i Omer ibn Sa'd je dopustio samo svom sinu Hafsu i svom slugi da uđu u šator. Također, na dan Ašure, u vrijeme govora Husejna ibn Alija, kada se začuo plač žena i djece, on je naredio svom bratu Ebu-l-Fazlu i sinu Ali Ekberu: “Smirite ih jer, tako mi Boga, oni će mnogo plakati.” Također, osmog dana muharrema, kada je Husejn ibn Ali poslao jednu grupu svojih prijatelja po vodu iz Eufrata, odredio je hazreti Alija Ekbera da im bude na čelu. Svi ovi detalji svjedoče da je hazreti Ali Ekber na dan Ašure imao više od sedam godina, kako to tvrdi Hadže Nasiruddin Tusi, iako postoji vjerovatnoća da je vremenom riječ deset iz njegovog teksta ispala, tj. da je u njegovom tekstu bilo tačno navedeno sedamnaest, kao što tvrdi rahmetli Turejhi. Ni to po našem mišljenju nije tačno, ali mogućnost takvih izmjena nije isključena u rukopisima starih knjiga.
Da li je hazreti Ali Ekber imao djece?
Rahmetli sejjid Abdurrezak Mukarrem piše da je hazreti Ali Ekber imao dvadeset i sedam godina, suprugu i djecu. Za potvrđivanje ove tvrdnje poziva se na rečenicu u zijaretu Kamilu-z-zijarat od imama Sadika, s.a.,:
“Neka Svevišnji Allah blagosilja tebe, tvoju porodicu i tvoje potomstvo.”
Pretpostavlja i da je nadimak Ebu-l-Hasan dobio zbog svog sina koji se zvao Hasan. U potvrdi mišljenja rahmetli Mukarrema, koji se poziva na jednu rečenicu iz zijareta, trebamo dodati da se ovaj izraz “tvoju porodicu i tvoje potomstvo” ne spominje samo u jednom, već na više mjesta i u nekoliko zijareta, između ostalog na 204. i 239. str. u Kamilu-z-zijarat. Rahmetli ajetullah Nedžefi Mer'eši je u svojoj knjizi Mukaddeme istakao da je hazreti Ali Ekber bio stariji od imama Sedždžada, s.a., i za to se poziva na riječi rahmetli Ibn Idrisa, naglašavajući da je najtačnije i najpoznatije mišljenje među učenjacima i znanstvenicima historije i genealogije to da je hazreti Ali Ekber bio stariji od svog brata imama Sedždžada, a njihove riječi mogu biti dovoljan dokaz, s obzirom na to da su oni bili stručnjaci za ove oblasti. Sve u svemu, iz navedenog se može zaključiti da je hazreti Ali Ekber u vrijeme šehadeta imao više od dvadeset godina, zapravo, imao je oko dvadeset i sedam godina.
Prisustvo njegove majke na Kerbeli
Prisustvo njegove majke na Kerbeli je također nešto oko čega se razilaze historičari jer ne postoje neki određeni i presudni dokazi za potvrdu ili negiranje. Rahmetli šejh Abbas Komi je rekao: “Na pitanje: je li njegova majka bila na Kerbeli ili nije? ja odgovaram da vjerovatno nije, jer nisam u pouzdanim knjigama našao nešto o tome.”[3]
Međutim, rahmetli šejh Muhammed Semavi, jedan od savremenih učenjaka, književnika i pisaca, govoreći kako su majke devet kerbelskih šehida bile prisutne i posmatrale borbu i pogibiju svojih sinova, rekao je: “A jedan od njih je Ali ibn Husejn jer je, po nekim predajama, Lejla, njegova majka, bila u šatoru i učila dovu za svog sina, gledala prizor borbe i njegovu pogibiju.”[4]
Ipak, rahmetli Semavi nije naveo izvor za ono što je govorio. Moguće je da je mislio na predaje koje su zabilježene u knjizi El-Menakib,[5] a moguće je i da je on znao za još neke druge predaje. Spomenut ćemo imena ostalih osam šehida čije su majke bile prisutne na Kerbeli: Abdullah ibn Husejn ili Ali Asgar, čija majka je bila Rabab, Avn ibn Abdullah ibn Džafer, majka mu je bila hazreti Zejneb, Kasim ibn Hasan el-Mudžteba, majka mu je bila Ramla, Abdullah ibn Hasan el-Mudžteba, majka mu je bila kćerka Šelila el-Bedželija, Abdullah ibn Muslim ibn Akil, majka mu je bila Rukajja, kćeka Zapovjednika vjernih, Muhammed ibn ebi Seid ibn Akil, mali dječak kojeg je, naslonjenog na nosač šatora, u vrijeme neprijateljskog napada na šatore, konjanik pod imenom Lekid ili Hani ubio pred očima njegove majke, zatim Omer ibn Džunade, kojega je majka poslala u borbu protiv neprijatelja te vidjela kada je njen sin postao šehid. Po predaji rahmetli Sejjida ibn Tavusa, Abdullah el-Kelbi je još jedan od šehida čije su majka i supruga bile uz njega na Kerbeli, poticale ga na borbu i vidjele njegovu pogibiju.
[1] Imamovo proklinjanje Omera Sa’da je općenito kada je rekao: “Bog ti prekinuo rod” Uvidom u dvije značajne knjige o geneologiji Nasab Zubejri i Džemhere Ibn Hazma može se vidjeti da od njegove loze poslije njegovog unuka Ebu Bekra ibn Hafsa, koji je živio kratko nakon svoga oca Hafsa, nije ostao niko. Dakle, u rodu Omera Sa’da, poslije njegovog unuka Ebu Bekra nema više nikoga ko nastavlja njegovu lozu, inače bi genealozi to zabilježili.
[2] Mektelu Harazmi, sv. 2, str. 30; Musiru-l-ahzan; El-Luhuf, str. 100; Tarihe Taberi, sv. 7, str. 358; Ibn Esir, sv. 3, str. 293; El-Iršad, str. 238.
[3] Muntehe-l-amal
[4] Ibsaru-l-ajn, str. 130.
[5] El-Menakib, sv. 4, str. 99.