Ljepota sa stajališta metafizike

“Spoznaja ljepote s metafizičkog stanovišta jedna je od najtežih i najzamršenijih teorija koje postoje na ovu temu. Metafizika ili filozofija natprirodnog svijeta nauka je koja se bavi spoznajom apsolutnog bića, bića koje samo po sebi opstoji. Cilj ove nauke je da se uzdignemo iznad spoljašnjih obilježja stvari, koje spoznajemo putem osjetila ili putem svijesti, te spoznamo istinu. Metafizika nadilazi pojave koje su u svom međuodnosu i odnosu prema mišljenju čovjeka i različite, i traga za apsolutnim, nepromjenjivim i neograničenim bićem. Stvari su lijepe onda kada prime udio i zrake od tog bića. Apsolutno i najsavršenije dobro je ona čista i nepatvorena ljepota.”

Onaj ko je okitio sliku svoje duše ukrasom znanja i morala, onaj ko se ukrasio lijepim osobinama i ljudskim karakterom, posjeduje duhovnu ljepotu. On se ovim svojim djelom približio Bogu i naučio da bude voljen u očima Božijih stvorenja.
Bog pored unutarnje ljepote voli i pojavnu ljepotu. Bog voli vidjeti na svojim robovima blagodati koje im je poklonio i ljepote koje im je podario. Osoba koja posjeduje savršeno skladno tijelo i lijepo lice ne bi se trebala pokazivati u iskrivljenom i ružnom liku. Onaj ko posjeduje blagodat snage i zdravlja, neka se ne pretvara da je bolestan i nejak. Onaj ko je imućan neka ne oblači otrcana odijela, kako ona ne bi bila uzrokom njegova poniženja u društvu. Ukratko, Bog voli da i vanjština i unutrašnjost ljudi budu lijepi, da duša čovjeka bude okićena ukrasom lijepih i pohvalnih svojstava, a tijelo njegovo da bude lijepo i ukrašeno vanjskim ukrasima i blagodatima koje mu je On podario.