Poslanikova ljubav prema ummetu (2)

Došao vam je Poslanik, između vas je, i, što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je.[1]

U ovom časnom ajetu Uzvišeni nam daje do znanja da je Poslanik jedan od nas, nije nam nepoznat, razumije nas.

Teško mu je ono što nas uznemirava. Jako je teško povjerovati u takvog Poslanika. Kada se mi razbolimo Poslanik se razboli, zaboli nas glava Poslanika zaboli glava. Da li možemo povjerovati?!

Ovo ne potvrđuje samo ovaj ajet već i rivajeti.

Imam Ali, a.s. koji je po položaju ispod Poslanika, jednom prilikom se poslije namaza džume obratio jednom čovjeku i reko:

“Ti sačekaj.”

Kada su se svi razišli Imam mu je rekao:
“Kao da nisi nešto dobro?”

“Malo sam se prehladio, dobio sam temperaturu, ali htio sam da dođem da vas vidim.”

Imam mu je rekao:

“Da li ti znaš da se mi, Ehli bejt, razboljevamo zbog vaše bolesti, rastužujemo se kada ste vi tužni i veselimo se kada ste vi veseli?”

Čovjek je upitao:

“Da li misliš samo na one koji su oko vas, koji su u vašoj blizini ili na svakoga ko vas voli?”

Imam je rekao:

“Mislim na sve one koji nas vole.”

Sličan hadis imamo  od Imama Bakira, a.s. kada je bio u Poslanikovoj džamiji sa skupinom svojim prijatelja i rekao im:

“Tako mi Allaha ja volim vaš miris i vaše duše.”

U nastavku tog hadisa je rekao:

“Mi se razbolimo zbog vaše bolesti.”

Je li Poslanik na većem položaju ili Imam Bakir, a.s.?!

Poslanik je upućivao poslanike  dok se još nije bio ni rodio. Poslanici i evlije nemaju smrt i život kao mi.

Kada je već toliko teško pada Poslaniku naša bolest trebamo je nekako sakriti od njega jer će on zbog nje suze liti. Da li mi živimo sa njima?

Ako vas neko uznemiri trebate odmah otići kod Poslanika i reći:

“Ne brini se, nije ništa strašno. Ja se nisam uznemirio da bi se ti zbog mene uznemiravao.”

To su ozbiljne stvari. Mi teško možemo u njih da povjerujemo.

Poslanik silno želi da mi budemo upućeni. U ovom ajetu se doslovno kaže da je pohlepan kada je u pitanju naša uputa. Pohlepa je ružna u svim situacijama osim u slučaju da evlije Božije budu pohlepne da upute svoj narod.

Obično se pitamo: zar smo mi toliko dobri da nas Poslanik toliko voli?

Obratimo malo više pažnje na ajet. Ove dvije Poslanikove karakteristike (da mu je teško što ćemo na muke udarati i da je pohlepan za našu uputu) odnosi se na sve Ademove potomke, jer se u nastavku kaže:

…a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan.

Dakle, vjernike naknadno posebno izdvaja.

Poslanik se tako ponašao da je Gospodar spustio ajet:

O Poslaniče moj, ako zatražiš oprost za munafike ja im opet neću oprostiti!

Gospodar mu to govori jer zna da Poslanik neće dići ruke ni od munafika! I za njih će tražiti oprost. Važno je da mi budemo svjesni njegove ljubavi. Iz ljubavi prema njemu je stvoren cijeli svijet, a on to zna. Njegova svjetlost je prvo što je Allah stvorio. Zato u hadisu kaže:

“Prvo što je Allah stvorio je bila moja svjetlost.”

Iz njegove svjetlosti je stvorio Ehli bejt. Od jednog dijela njegove svjetlosti je stvorio postojeći svijet i sve ljude. Mi smo svi dijelići (odsjaj) njegovog svetog bića. Neki ljudi žive sa ovom sviješću. Njima Poslanik nije historija već otac u kući. Za neke je Poslanik velika historijska ličnost koja je živjela prije 1400 godina, samo toliko.

Zašto se od nas traži da donosimo i to glasno salavat na Muhammeda i njegovo potomstvo?

Ajatollah Behdžet kaže:

“Ja se čudim ljudima zašto pored salavata uče druge dove. Zašto navode svoje potrebe. Čim prouče salavat Gospodar odmah ispunjava njegove potrebe.”

Više puta je on govorio da je najvažniji zikr salavat na Muhammeda i njegovu porodicu. Zašto? Neko će reći: zato što ima puno sevapa. Ako se za neku star daje puno sevapa sigurno da postoji neki razlog? Trebamo razmisliti o tome.

Dovoljno je Poslaniku obespravljenosti to što ga ljudi njegovog vremena nisu spoznali. Da su spoznali prema njemu bi se odnosili tako prema njemu. Pogledajte šta kaže sljedeći ajet, tj. posljednji ajet iste ove sure:

فَإِن تَوَلَّوْاْ فَقُلْ حَسْبِيَ اللّهُ لا إِلَـهَ إِلاَّ هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَهُوَ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظِيمِ

A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!”

Znači ako ti oni prema kojima ti gajiš toliku ljubav okrenu glavu ti reci: Dovoljan mi je Allah.

To znači: nemoj ih proklinjati.

[1] Tevba, 128.