Kur'anski način razmatranja i predstavljanja historije i sire

Kur'anski način razmatranja i predstavljanja historije i sire

Časni Kur'an poklanja izvanrednu pažnju opisivanju života i djela Božijih poslanika kao uputa cjelokupnom čovječanstvu pa život tih velikana predstavlja na poseban način. Ovaj način predstavljanja života Božijih odabranih upućivača zasnovan je na skupu čvrstih naučnih temelja i načela. Časni Kur'an svoj opis počinje osnovama upute, koje su zapravo osnova za usmjeravanje čovjeka ka njega dostojnom savršenstvu, kao i osnova za razumijevanje i sagledavanje cjelokupnih historijskih dešavanja koja naizgled iskaču iz očekivanog toka života kako pojedinaca tako i društva u cjelini. Ove upute su ključevi za prolazak kroz prostrane kapije nauke i znanja koji su osnovni činioci napretka.

Za dostizanje tih značajnih ciljeva Kur'an se koristi različitim sredstvima te, obraćajući se razumu i razumnima, otvara nove vidike ljudskoj misli. U Kur'anu je rečeno:

فَاقصُصِ القَصَصَ لَعَلَّهُم يَتَفَكَّرُونَ

Pa kazuj pripovijesti ne bi li oni razmislili.[1]

لَقَدْ كَانَ فِي قَصَصِهِمْ عِبْرَةٌ لِأُولِي الْأَلْبَابِ

U kazivanjima o njima pouka je umnim ljudima.[2]

Prema tome, u načinu na koji časni Kur'an izlaže historiju, te obrazlaže kako treba promišljati i izvući pouke iz povijesti nāroda i ponašanja njihovih poglavara, dva su temeljna cilja. Međutim, cjelokupni ciljevi nisu ograničeni samo na ova dva, već se pored njih prate i drugi Božiji ciljevi očitovani u Njegovom govoru:

3.

مَا كَانَ حَدِيثاً يُفْتَرَى وَلَكِنْ تَصْدِيقَ الَّذِي بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ كُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

Kur'an nije rijek izmišljeni, već je potvrda objave otprije i objašnjenje za sve on je, i Uputa i Milost narodu koji vjeruje![3]

4.

وَكُلًّا نَقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنْبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ وَجَاءَكَ فِي هَذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَى لِلْمُؤْمِنِينَ

A sve vijesti o poslanicima što ti pripovijedamo, samo su zarad toga da ti srce tvoje učvrstimo. I u ovim pripovijestima došla ti je Istina, i Pouka, i Opomena vjernicima.[4]

Svaki od navedenih ajeta za pripovijedanje o Poslanicima i njihovim životima sadrži četiri cilja, odnosno načela na kojima časni Kur'an zasniva svoje izuzetno izlaganje historije:

1. Istina
2. Znanje
3. Neposrednost
4. Sveobuhvatnost

Stoga, časni Kur'an u izlaganju i predstavljanju historijskih pojava u društvu, bilo iz prošlosti ili iz svog doba, ne ostavlja nikakav prostor za sumnje, nejasnoće i potvore, što se potvrđuje i riječima:

إِنَّ هَذَا لَهُوَ الْقَصَصُ الْحَقُّ ‌

I doista, ovo je istinita pripovijest.[5] Takoder, riječima na početku sure El-A'raf:

فَلَنَقُصَّنَّ عَلَيہِم بِعِلمٍ‌ وَمَا كُنَّا غَآٮِٕبِينَ

I kazivat ćemo im jamačno sve o njima po Znanju, jer mi odsutni bili nismo![6], izričito se naglašava neposrednost u predstavljanju historijskih dešavanja.

Pored svega toga, časni Kur'an se na nekim mjestima bavi istraživanjem i razmatranjem, a na nekim drugim dokazivanjem. On se u analizi i zaključivanju koristi naučnom metodom, a kada predstavlja opći nacrt života Božijih poslanika, ukazuje na glavne crte – koje ih redaju u jedan red, u jedan front i u jednu liniju, tj. opću liniju islama, kao što Svevišnji Allah kaže:

إِنَّ الدِّينَ عِنْدَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ

Doista je vjera kod Allaha – islam.[7]

Zatim Kur'an objašnjavanje života svakog od poslanika Ulu-l-azma produbljuje i analizira da bi u potpunosti obavijestio o najvažnijim dijelovima i dimenzijama njihovog života te ih povezuje s onim što se dogodilo u prošlosti i s onim što će se desiti u budućnosti, tj. s događajima poslije koji se povezuju s poslaničkim misijama i smatraju se njihovim nastavkom.

Historijska tematika po svojoj prirodi je takva da se lahko može iskriviti, prekriti zavjesama nejasnoće i složenosti i zasjeniti tamnim oblacima te učiniti stvarnost i istinu teško dokučivima upravo tu gdje društvo sebi ne bi smjelo dozvoliti nemar i zanemarivanje istine koja se nalazi u njoj (historiji). 111. časni ajet sure Jusuf ukazuje na mogućnost potvore, izigravanja historijskih činjenica, njihovog preuveličavanja i tumačenja bez znanja i obaviještenosti te time sakrivanja istine, nekad prijeko potrebne u datom trenutku. Stoga škola Kur'ana treba opremiti istraživača, koji traga za istinom, oružjem logike da bi bio potpuno osposobljen da otkrije istinu.

Časni Kur'an je uspostavio nepromjenjiva načela preko kojih ljudsko mišljenje nikada neće moći prekoračiti i nazvao ih muhkemat i ummu-l-kitab, a koja su za ljudsku misao postojane i jasne zbilje do kojih sumnje i dvojbe nikada neće pronaći put. Na ovim nepromjenjivim načelima oduvijek se temelje opći planovi i osnovni propisi ljudske misli čiji domet je daleko viši od materijalnog svijeta. To, međutim, ne znači da se Kur'an ne bavi i pojedinačnim nejasnoćama i pitanjima oko kojih se ljudi razilaze u mišljenjima.

Časni Kur'an u susretu s nejasnoćama ili neusaglašenostima stavova nudi dva pogleda i dvije metode koje postavlja kao sudije, da bi bile opće mjerilo i pravilo za susret ljudske misli sa svakom viješću. U prirodi je čovjekovoj da prema svakoj riječi ili djelu upućenim njemu zauzme odgovarajući stav, svako prema svom nahođenju. Svevišnji Allah, nakon što ukazuje na to da je časni Kur'an, upravo taj koji razdvaja istinu od neistine (Furkan), spušten Njegovom povjereniku, dodaje:

هُوَ الَّذِي أَنْزَلَ عَلَيْكَ الْكِتَابَ مِنْهُ آيَاتٌ مُحْكَمَاتٌ هُنَّ أُمُّ الْكِتَابِ وَأُخَرُ مُتَشَابِهَاتٌ فَأَمَّا الَّذِينَ فِي قُلُوبِهِمْ زَيْغٌ فَيَتَّبِعُونَ مَا تَشَابَهَ مِنْهُ ابْتِغَاءَ الْفِتْنَةِ وَابْتِغَاءَ تَأْوِيلِهِ وَمَا يَعْلَمُ تَأْوِيلَهُ إِلَّا اللَّهُ وَالرَّاسِخُونَ فِي الْعِلْمِ يَقُولُونَ آمَنَّا بِهِ كُلٌّ مِنْ عِنْدِ رَبِّنَا وَمَا يَذَّكَّرُ إِلَّا أُولُو الْأَلْبَابِ * رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِنْ لَدُنْكَ رَحْمَةً إِنَّكَ أَنْتَ الْوَهَّابُ

On je Taj Koji tebi Knjigu objavljuje, u njoj ima razgovijetnih ajeta i oni su matica Knjige, a drugi ajeti su nejasni! Oni u čijim srcima je zastrana slijede one nejasne iz nje, željni smutnje i željni svog tumačenja! A tumačenje njhovo samo Allah zna! Oni koji su duboko u nauku zaronili govore: “Mi vjerujemo u njih! Sve je od našeg Gospodara!” A samo oni umni opomenu prihvaćaju! Gospodaru naš! Nemoj da nam zastrani prepustiš naša srca kad nam ti već Pravu Stazu pokaza, i milost Svoju nam podari! Ti si zbilja Onaj Koji mnogo dariva.[8]

Očuvanost duše udaljava čovjeka od spletkarenja. Stoga se čovjek koji traga za istinom suzdržava od slijeđenja “nejasnih ajeta” (ajate mutešabihe), štaviše, vraća ih svome Gospodaru.

Prema tome, zdrav razum zabranjuje svaki pokušaj nenaučnog obrazlaganja i tumačenja bez jasnih dokaza zasnovanih na postojanim zbiljama. Naprotiv, upućuje ga na utemeljivanje na “jasnim ajetima” (muhkemat) i držanju do Praizvora (Ummu-l-kitab), da bi oblikovao jedan opći okvir i postojane granice preko kojih nije moguće prekoračiti. U ovom slučaju, prirodno je, uporedo s ovim nepromjenjivim ajetima i uputama koje nije moguće zanemariti, razmatrati i ostale ajete.

Ovdje se prostranstvo čovjekove duše otvara pred horizontom misli da detaljno razmotri slučajeve koje nisu izričito rečeni ili su na prvi pogled nejasni.

Dakle, razuman čovjek, koji vjeruje u svog Gospodara, ne postupa ishitreno u tumačenju i analiziranju “nejasnih ajeta” (ajate mutešabihe) i ne izaziva smutnju, već naspram njih zauzima mudar i razuman stav, a ukoliko ne uspije doprijeti do njihovog pravog značenja, u najmanju ruku ih ne poriče niti daje primjedbe na njih, nego ih vraća na izvorno ishodište, odnosno svom Gospodaru koji je te ajete i spustio, s molbom da ga dalje uputi i spusti Svoju milost na njega, te od Njega traži ono što je želio postići.

Ovakvo postupanje, koje je pokazatelj zrelosti i razuman pristup ajetima, smatra se ispravnim, jer razuman čovjek u razmatranju, analizi i tumačenju ne postupa ishitreno. Tako možemo shvatiti značenje riječi Svevišnjeg Allaha na početku časne sure Hud:

الٓر‌ كِتَـٰبٌ أُحْكِمَت ءَايَـٰتُهۥ ثُمَّ فُصِّلَتْ مِن لَّدُنْ حَكِيمٍ خَبِيرٍ

Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti mudrim redom nižu i postupno objavljuju, od Mudrog i Obaviještenog.[9] Dakle, objašnjenje će doći nakon što se učvrsti značenje ajeta i odredi Praizvor, koji se smatra temeljnom i postojanom granicom, o čemu sedmi ajet časne sure Ali Imran jasno govori, a 39. ajet časne sure Er-Ra'd također to potvrđuje:

يَمْحُواْ اللَّهُ مَا يَشَآءُ وَيُثْبِتُ وَعِندَهُ ۥۤ أُمُّ الْكِتَـٰبِ

Pa je Allah dokidao šta je htio, a ustanovljavao šta je htio! U Njega je Knjiga Glavna![10]

Prema tome, ono što nije moguće izbrisati ili izmijeniti upravo je Praizvor, Ummu-l-kitab, a sve osim njega, usljed promjene stanja ili nužde, može nestati, biti izbrisano, promijenjeno ili zamijenjeno. Ovi časni ajeti su dovoljni da nam daju opću sliku o tome kako časni Kur'an kreće u suočavanje s historijskim dešavanjima, a ako i postoji razilaženje u nekim detaljima, to ne može biti razlog za negiranje jasnih činjenica niti zanemarivanje ili čak osudu onoga što nam je jasno potvrđeno i u čije smo postojanje sigurni. U svjetlu ove činjenice možemo procjenjivati sve što je preneseno u knjigama Poslanikove, s.a.v.a., sire, historije islama i prije islama o Božijim poslanicima i njihovim narodima. Jer postojanje historijskih načela dokazuju upravo te jasne činjenice, koje se smatraju izvorima svjetlosti, koje nikada ne možemo zanemariti i koje trebaju biti mjerilo raspoznavanja u tumačenju i prihvatanju odnosno odbacivanju tačnih ili netačnih navoda iz historijskih knjiga.

Prema tome, proučavanje polja historije, na kome se miješa istina s neistinom, zahtijeva sredstva koja će nam pomoći u razotkrivanju cjelovitosti utvrđene istine. Postojana načela historije, potvrđena jasnim racionalnim i tradicionalnim dokazima, temelj su za svaku vrstu tumačenja, procjene, rasuđivanja ili osuđivanja i časni Kur'an nam je primjenom ovih načela u prikazivanju života Božijih poslanika i njihovih naroda, dao jasnu sliku o tome da su svi poslanici jednaki i da njihovo poslanstvo i to što su baš oni odabrani potiče iz određenih osnovnih osobina koje je svaki od poslanika imao i koje su ih sve zajedno obilježile kao dostojne da budu odabrani da predvode Božija stvorenja. Te osobine su savršenstvo uma, obaviještenosti, bogobojaznosti, izdržljivosti i potpuno svjesno ropstvo Gospodaru. Svevišnji Allah, obraćajući se Svom Poslaniku, kaže:

قُلْ إِنِّي عَلَى بَيِّنَةٍ مِنْ رَبِّي …

Ti reci: “Ja sam na Dokazu Jasnom od Gospodara moga, …”[11] i

قُلْ هَذِهِ سَبِيلِي أَدْعُو إِلَى اللَّهِ عَلَى بَصِيرَةٍ أَنَا وَمَنِ اتَّبَعَنِي …

Ti reci: “Evo puta mojega, Allahu pozivam s Jasnim Dokazom ja i oni koji mene slijede.[12]

Ovo je upravo ta kur'anska logika koja je pokazatelj postojanosti i čvrstine. Zar je moguće da Svevišnji Allah odabere nekog poslanika, a ne obavijesti ga o njegovom izboru i misiji za koju ga njegov Gospodar ovlašćuje? I zar on iz svih znakova koje mu šalje njegov Gospodar ne stiče sigurnost toliku da ga niko drugi ne može ni pokušati uvjeravati u nešto drugo? Nije logično da on bude poslan kao poslanik i pripremljen za poslanstvo, a da sam ne zna da je poslanik, kao ni da je od strane Svevišnjeg poslan da upućuje, a da sumnja u svoju misiju, da ne govorimo da pomisli da dođe do istine preko onoga koga on sam treba uputiti. Svevišnji Allah ukazuje na ovu činjenicu u sljedećem ajetu:

… أَفَمَنْ يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ أَحَقُّ أَنْ يُتَّبَعَ أَمَّنْ لَا يَهِدِّي إِلَّا أَنْ يُهْدَى فَمَا لَكُمْ كَيْفَ تَحْكُمُونَ

… Pa da li je Onoga Ko Istini upućuje slijediti preče, ili onoga ko ni sam na Stazi Pravoj nije, osim ako ga neko drugi na nju ne uputi? I šta je vama, kako to sudite?[13]

Jasni prikazi ličnosti Božijih poslanika koje je Kur'an ilustrirao i racionalni dokazi koji ih potvrđuju čvrst su i postojan temelj za procjenu svih ostalih životopisa Božijih poslanika iz Tevrata, Indžila, zbirki hadisa ili historijskih knjiga, bez obzira je li taj poslanik Ibrahim, Musa, Isa ili naš plemeniti Poslanik, s.a.v.a., i bez obzira je li prenosilac tog prikaza supruga Božijeg poslanika, ashab ili neko od njegove dalje ili bliže rodbine.