Sljedbenici knjige u iščekivanju posljednjeg Poslanika, s.a.v.a.

Sljedbenici knjige u iščekivanju posljednjeg Poslanika, s.a.v.a.

Prethodni poslanici ne samo da su nabrajali opće osobine posljednjeg Poslanika, već su precizirali i određene odlike poput mjesta rođenja, mjesta hidžreta, specifičnosti vremena njegove pojave kao poslanika, opis njegovog tjelesnog izgleda, ponašanja, kao i specifičnosti njegove vjere (šerijat), kako bi ga ljudi, obradovani viješću o njegovoj pojavi, mogli jasno prepoznati. Zbog toga časni Kur'an govori da je narod Beni Israila poznavao plemenitog Poslanika islama, o kojem je postojala radosna vijest u knjigama Starog i Novog zavjeta[1], onako kako je poznavao svoju djecu.[2] Štaviše, na osnovu tih nagovještaja oni su poduzeli i praktične korake – naime, pronašli su mjesto njegovog hidžreta i vlasti i tamo se zastalno nastanili[3] pa širenjem radosnih vijesti o njegovom poslanstvu nastojali pobijediti nevjernike, a u cilju pobjede nad plemenima Aus i Hazredž[4] tražili su pomoć od Božijeg Poslanika. Ove vijesti su preko njihovih monaha i učenjaka stigle do drugih te, nakon što su se proširile u Medini, pročule su se i u Mekki.[5]

Nakon proglašenja poslanstva Božijeg Poslanika, s.a.v.a., grupa predstavnika iz Kurejša da bi ispitala i provjerila poslanstvo Božijeg Poslanika, otputovala je kod jevreja u Medinu i saznala mnoge stvari o kojima su po povratku ispitali[6] Poslanika, s.a.v.a. Odgovori koje su dobili potvrdili su im poslanstvo Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Grupa sljedbenika Knjiga i neki drugi koji su bili upoznati s ovim znakovima, i ne tražeći neku posebnu mu'džizu od Božijeg Poslanika, s.a.v.a,[7] povjerovali su u njegovo poslanstvo, a neke verzije Tore i Biblije[8] još uvijek sadrže ove nagovještaje.

Prema tome, nagovještaji o pojavi poslanstva Pečata poslanika, Muhammeda ibn Abdullaha, s.a.v.a., su se pojavljivali i prije njegovog rođenja i nakon njegovog rođenja, a prije poslanstva. Nagovještaj monaha Buhajre i drugih na početku njegovog časnog poslanstva smatrani su poznatim i čuvenim radosnim vijestima.[9] Zapovjednik vjernih, Imam Ali, a.s., u prvom govoru iz Nehdžu-l-belage, ukazuje na ovu historijsku činjenicu:

إِلَى أَنْ بَعَثَ اللهُ سُبْحَانَهُ مُحَمَّدًا(صَلَّى اللهُ عَلَيهِ وَآلِه) لإِنْجَازِ عِدَتِهِ وَتَمامِ نُبُوَّتِهِ، مَأْخُوذًا عَلَى النَّبِيِّينَ مِيثَاقُهُ، مَشْهُورَةً سِمَاتُهُ،…

“…sve dok Allah nije poslao Muhammeda – neka je blagoslov Božiji na nj i na porodicu njegovu! – kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za nj bilo je uzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat…”[10]

U Ibn Sa'dovom Et-Tebekatu se prenosi od Sehla, oslobođenog roba ‘Utejbe, koji je bio kršćanin iz područja Murays[11] i djetinjstvo proveo s majkom kod svog amidže kao siroče, a pročitao je i proučavao Bibliju, da je rekao: “Moj amidža je imao jednu Bibliju. Jednom sam uzeo da je pročitam pa stigao do lista čiji stil mi nije bio poznat. Kad sam rukom prešao po papiru, osjetio sam da su neki dijelovi spojeni ljepilom.” Zatim dodaje: “Rastavio sam te dijelove i vidio napisane ove odlike za posljednjeg poslanika, s.a.v.a.: “Stas mu nije visok niti je nizak, prosvijetljeno mu lice, kosa mu pletena s obje strane lica, između ramena obilježena je pečatom, prilikom sjedenja uvijek uzima u naručje koljena, ne prima sadaku, jaše na magarcu i devi, muze ovce, oblači zakrpljene košulje, i ko sve ovako radi čist je od oholosti, a on se tako ponaša. On je od potomstva Isma'ila, a.s., i ime mu je Ahmed.””

Sehl dalje priča: “Kada sam završio čitanje o odlikama hazreti Muhammeda, s.a.v.a., ušao je amidža. Ugledavši list u mojim rukama, počeo me prekorijevati što sam rastavio i pročitao taj tekst. Ja sam mu rekao: “Amidža, ja sam našao odlike Božijeg poslanika Ahmeda u ovim listovima.” On je odgovorio: “Taj poslanik se još nije pojavio.””[12]