Značenje pojma strah od Boga
Čovjek se boji stvari koje su za njega opasne i koje mu nanose štetu. Šta onda znači strah od Boga Svemilosnog Koji ne želi nanijeti štetu svojim robovima? Može se uopćeno kazati: U zbilji se čovjek boji štete i opasnosti koja mu prijeti, a akcidentalno se boji onoga koji tu štetu nanosi. Čovjekov strah od neprijatelja ustvari je strah od njegove torture i uznemiravanja i taj strah od neprijatelja je akcidentalan.
Kada u materijalnoj dimenziji čovjek povjeruje da su uzroci i upravljanje svijetom u Božijim rukama, onda njegov strah od Boga znači strah od prirodnih nesreća i ovosvjetskih iskušenja, zato što čovjek zna da kada postane predmet Božije srdžbe, da se na njega rasrde i priroda i materijalni činioci pa se na kraju suočava sa zemljotresom, poplavama i drugim nesrećama s kopna i s neba, pošto srdžba prirode potiče iz srdžbe Božije.
Iz govora Poslanika, s.a.v.a., u ovom dijelu hadisa može se razumjeti da su poželjni onaj strah i ona tuga koji se javljaju kod čovjeka posredstvom preduvjeta slobodnog izbora ili putem razmišljanja. Nakon toga čovjek biva potaknut na kretanje na putu Božijem i ka ostvarenju svojih savršenstava. Prema tome, nisu svaki strah i tuga poželjni.
Žalosti i uznemirenosti koje čovjeka tište i sprečavaju od rada i života nisu poželjne. Kada želi proučavati, zaokupe njegovu pažnju, kada želi klanjati, problemi Ovog svijeta okupiraju mu pažnju, ne dozvoljavajući mu da je usmjeri ka Bogu. Ovakve tuge i žalosti ne samo da nisu poželjne, već su smetnje na putu.
Neki ljudi su plašljivi, pa ako pretpostave da im prijeti neka opasnost, izgube mir i spokojnost, čak i kada je mala vjerovatnoća da budu u opasnosti. Ovakav strah nema nikakvu vrijednost. Vrijedni su onaj strah i tuga koji se tiču čovjekovog duhovnog kretanja. Ovim objašnjenjima postala je jasna i veza straha i tuge sa robovanjem Bogu i postalo je jasno kako je moguće da čovjek ostvari najveće koristi iz ovih dvaju stanja radi dostizanja savršenstva i sreće.
