Božija pomoć
O vjernici! Ako vi Allaha pomognete, i On će vas pomoći.[1]
U zijaretu Imama Husejna učimo:
Selam vama pomagačima Božije vjere!
Jedna od karakteristika ashaba Imama Husejna koja se često spominje, prenosi, a i nama se preporučuje da ulažemo trudi kako bi je ostvarili i kako bi se zahvaljujući njoj našli se u safu prijatelja Imama Zemana, a.s. je sljedeća:
Ashabi Imama Husejna, a.s. su bili pomagači Božije vjere. Pomogli su Boga! Učinili su upravo ono što govori na početku citirani ajet.
Dakle, jedna od važnih karakteristika ashaba Imama Husejna,a.s. je ta da su svu svoju snagu upotrijebili u pomaganje Božije vjere. Naravno, Bog nema potrebe da bude pomognut i ničija Mu pomoć ne treba. Tumačeći ajet u kojem Gospodar kaže:
Ako pomognete Allaha Allah će vas pomoći.
Imam Ali, a.s. u Nehdžu-l-belagi ima govor u kojem kaže:
…Držite oči svoje budnim, smanjite trbuhe svoje, koristite noge svoje, trošite novac svoj, uzmite od tijela svojih i utrošite to na duše svoje.
Znači uzmite svoja tijela i poklonite ih dušama odnosno žrtvujte ih za duše, pa dalje nastavlja:
…i ne škrtarite nad njima!
To znači da kada vi pomažete Božiju vjeru i kada bivate počašćeni šehadetom vi ste zapravo počastili sebe i ništa niste uradili za Gospodara. Vi ste svoje tijelo potrošili za svoju dušu. Život na ovom svijetu ste potrošili za onosvjetski čisti život i otišli ste iz prolazne u trajnu kuću. Znači ništa niste uradili za Gospodara. Nakon toga Imam kaže:
Uzvišeni je rekao:
Ako pomognete Allaha Allah će vas pomoći i učvrstit će vaše korake.
On je to vaše djelo pretpostavio kao pomaganje Njega Samog i nagrada za to je Njegovo pomaganje vas! Kakvu mi korist možemo podariti Uzvišenom Gospodaru? Ono što je nama bitno i što rješava naše probleme jeste Njegovo pomaganje nas, a ne naše pomaganje Njega. Smisao džihada je darežljivost prema sebi. Imam, a.s. nam pojašnjava da ovaj dio ajeta koji kaže ako Allaha pomognete nije istinsko pomaganje i On nema potrebu za našom pomoći. Nemojmo misliti da mi nešto dajemo Bogu, a On nas onda nagrađuje kroz pomoć i učvršćivanje naših koraka. Ne!
Imam dalje nastavlja:
„On ne traži pomoć vašu uslijed slabosti bilo kakve, niti On traži posudbu od vas uslijed nestašice. On traži pomoć vašu, iako On raspolaže svim vojskama nebesa i zemlje, i On je Moćni i Mudri. On traži posudbu od vas, iako Njemu pripadaju riznice nebesa i zemlje i On je Imućni i Hvaljeni.“
Onaj Koji je Imućni i Hvaljeni, Koji je takav da ništa ne može utjecati na Njega, Onaj u čije predvorje veličanstvenosti niko ne može ni prići, kakvu potrebu ima za vašom pomoći? Onaj u Čijoj je ruci sva vojska nebesa i Zemlje i sve snage u svijetu su njegovi vojnici, kakve potrebe ima za vašom pomoći? Zato ove riječi ako pomognete Allaha… treba ispravno shavatiti. Džihad na Božijem putu koji predstavlja pomaganje sebe, Allah je nama predstavio kao pomaganje Njega!
On vas smjera iskušati u tome ko će od vas bolje raditi.
Ti ratovi su vaša iskušenja da bi u njima što bolje postupili. Teškoće koje trpite u ratu su zato da bi: iskušali ono što je u vašim grudima i ispitali ono što je u vašim srcima [2]. Sve mimo Boga će da se odstrani i vi ćete biti „najboljeg djela“. Imam Sadik objašnjavajući pojam najboljeg djela kaže da je to najčišće i najiskrenije djelo. To je ihlas u namjri ili u nijetu. Znači, najbolje djelo ima ona osoba čiji nijet bude najiskreniji i najčišći. Ako čovjekov nijet bude zasnovan na ljubavi prema Bogu sva će njegova djela biti „najbolja djela“. Nijeti će biti najbolji nijeti, a djela najbolja djela. Dakle, džihad je tu da biste vi došli do iskrenosti i da biste radili djela radi Boga, da biste vi postali najbolji. Inače Bog nema potrebu da Ga neko pomaže. Apsolutno niko. On nema potrebe ni za kim.
Druga stvar koja je važna da se objasni jeste sljedeća. Uzvišeni se tako plemenito odnosi prema nama i ponekad da bi nas podstakao da krenemo prema Njemu kao da se stavlja u poziciju našeg dužnika!
Ko je taj ko će Bogu zajam dati?[3]
Opet ćemo citirati Imam Alija, a.s. koji kaže da On od vas traži zajam, a On raspolaže riznicama nebesa i zemlje! I ono što je u vašim rukama je Njegovo. Nemojte slučajno da nekad pomislite da je to što vi posjedujete vaše, a sve mimo toga je Božije. Ne. To nije tako. Onaj ko posjeduje riznice nebesa i Zemlje spušta iz svojih riznica i daje robovima. Opet je to Njegovo, samo na nižoj razini.
I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.[4]
I taj imetak koji ti imaš je Božiji i kod Boga se nalaze riznice iz kojih je spušten.
Samo se spušta onoliko koliko je potrebno. Prilikom spuštanja poprima ograničenu mjeru.
Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji![5]
Ako vam kaže: ako Allaha pomognete… to znači da sve snage koje vam je On dao imaju svoje riznice kod Boga i iz tih riznica se u određenoj mjeri snaga spustila u vaša bića. Bog od nas traži da Mu tu snagu ponovo vratimo. Mene pomozite, znači Meni vratite, zapravo utrošite je za sebe i učinite dobročinstvo sebi! Nemojte biti škrti prema sebi jer Bog ovdje ne traži da nešto damo Njemu. Njemu i ne traba. Kaže nam da tu snagu potrošimo na sebe. Ispravan način trošenja na sebe je vraćanje te snage Bogu. Ako je vratimo Bogu znači da smo je potrošili na sebe. U svakom drugom slučaju smo je potrošili na šejtana, na svoga neprijatelja, na svoj nefs. Ono što se potroši na nefs i na šejtana nestaje, a ono što se potroši na sebe (tj. vrati Bogu) ostaje.
Dakle ovi izrazi u Kur'anu su zapravo izrazi Božije plemenitosti, darežljivosti, milosti, pažnje.
Gospodar se u ova dva ajeta (ako Allaha pomognete… i ko će Allahu zajam dati) toliko „spušta“ nama da se stječe dojam da se radi o nekom ugovoru koji potpisuju dvije strane!
[1][1] Muhammed, 7.
[2] Ali Imran, 154.
[3] Hadid, 11.
[4] Hidžr, 21.
[5] Bekare, 284.
