Ljubav prema porodici Poslanika (Ehli-bejt)

Navodeći razine bogosluženja Božiji poslanik kao treću razinu navodi ljubav prema njegovoj porodici, Ehli bejtu.

“Zatim dolazi ljubav prema mojoj porodici (Ehli-bejt), koju je Allah očuvao od svake nečistoće i koju je potpuno očistio.”

Općenito se može reći da veličina spoznaje porodice Poslanika i stizanje do vrhunca grandioznosti položaja i ljubavi članova Ehli bejta, sežu do te mjere da Imam Homeini, r.a., svoj vjersko-politički testament počinje predajom:

“Zaista među vama ostavljam dva skupocjena zaloga (amaneta): Božiju Knjigu i svoje potomstvo…” Možda je ovakav postupak ljudima bio začuđujući; da se vođa revolucije u svome testamentu hvali zbog slijeđenja ove porodice. Mi ne znamo kakva tajna leži u ljubavi i privrženosti Ehli-bejtu te u oslanjanju na spoznaju Ehli-bejta. Možda to smatramo nevažnim i mislimo da ih se, s obzirom da su Ehli-bejt, čeljad i porodica Poslanikova, mora voljeti. Kada bi tako bilo, oni ne bi bili predstavljeni jednakim Kur'anu. Insistiranje na ljubavi prema Ehli-bejtu nije zbog toga što su njegovi pripadnici dio Poslanikove porodice, jer je Poslanik, s.a.v.a., imao više supruga, no u vezi s njima nešto ovakvo nije oporučio, već je njegovo naglašavanje   zbog toga što je Allah, dž.š., Ehli-bejt očuvao od svake vrste nečistoće.

Poslanikov Ehli bejt se poredi  sa Nuhovom, a.s., lađom i vratima pokajanja kod sinova israila.

“Znaj, o Ebu Zerre, da je Allah, dž.š., moj Ehli-bejt u mome ummetu postavio na položaj Nuhove lađe; ko se u nju ukrca, spašen je, a ko god se od nje okrene, biti će potopljen. Također ima i položaj vrata pokajanja (hitta) kod sinova Israila; ko god uđe kroz njih, bit će siguran od Božije kazne.”

Poslanikovo naglašavanje ljubavi prema Ehli-bejtu i uspoređivanje Ehli-bejta sa lađom spasa i vratima pokajanja sinova Israila nije emocionalno pitanje, da bi neki mislili da instinktivna ljubav i privrženost Poslanika njegovoj porodici i čeljadi biva uzrok stalnog preporučivanja ljubavi i privrženosti njima. Zapravo, ovo preporučivanje je iznad instinktivne ljubavi i privrženosti. Otuda je Ehli-bejt predstavio kao lađu spasa za ummet i vjeruje da će svako ko je zalutao i izgubljen, ako se u nju ukrca, biti spašen od utapanja u uzburkanom moru izopačenosti i lutanja, jer je i ummet Nuha, a.s., ulaskom u njegovu lađu spasa bio spašen od Božije kazne, dok su oni koji su izostali i uzoholili se – među njima i sin Nuha, a.s. – uništeni.

Na samom početku islamskog poziva, dok još nije bilo nikakve naznake ni vijesti o razdoru i razmimoilaženjima, Poslanik, s.a.v.a., Ebu Zerru naglašava: Moj Ehli-bejt je kao Nuhova lađa. Ukoliko neko nije povezan s njim i ne slijedi ga, propast će kao i Nuhov narod. Ovo je, ustvari, podsjećanje i upozorenje muslimanima u vezi sa vremenom pojave zastranjivanja, pristrasnosti i licemjerja koje će se odigravati nakon preseljenja Poslanika.

Dalje Poslanik svoj Ehli-bejt uspoređuje sa vratima pokajanja sinova Israila (ove dvije usporedbe – s Nuhovom, a.s., lađom i vratima pokajanja – prenesene su od Poslanika u mnogim i šiitskim i sunitskim predajama i one su postigle stepen tevatura). Kada su sinovi Israila, zbog prekomjerne nepravde i grijeha, postali predmet Božije srdžbe i bili osuđeni da četrdeset godina lutaju pustinjom „Tiyye“, zbog njihova pokajanja i iskrenog povratka Njemu, Allah, dž.š., još jednom im se smilovao i otvorio im je vrata pokajanja (koja se nazivaju hitta). O tome se u Kuranu kazuje:

I kada smo rekli: “Uđite u ovaj grad, jedite što god hoćete i koliko god hoćete, padajte ničice, i uđite kroz kapiju, i recite: ‘Oprosti!’, oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više!” (El-Bekare, 58)

Svakome ko bi prošao kroz vrata pokajanja, pored toga što mu je data čast i ugled, bili su oprošteni i grijesi. Navodeći ovu usporedbu Poslanik je imao namjeru objasniti sljedeće: Kao što su vjernici Beni Israila ulaskom kroz vrata pokajanja uspjeli sebi osigurati sreću obaju svjetova, i muslimani će – uđu li kroz vrata spoznaje, učenja i slijeđenja Ehli-bejta, a.s., i budu li koračali njihovim putem – osigurati sebi sreću obaju svjetova.

Riječ hitta ima značenje prosuti i uništiti. Sinovi Israilovi izgovaranjem ove riječi od Boga su tražili oprost i uništenje svojih grijeha. Bog je to učinio sredstvom oprosta za njih. A oni među njima koji nisu vjerovali, Božiji govor su izvrgli ruglu i, prema onome što se spominje u nekim predajama, umjesto riječi hitta (oprosti nam), namjerno su izgovorili riječ hinta (u značenju pšenice). Uzvišeni Bog, zbog njihovih poroka te odbijanja pokajanja i traženja oprosta, spustio im je kaznu s neba:

Onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu pustili zato što nisu poslušali. (El-Bekare, 59)

Još jedna od poruka ovog dijela je ta da najosnovnija razina bogosluženja obuhvata srčane poslove i unutrašnje činove. Dakle, niko ko ne posjeduje spoznaju, vjerovanje u Boga i poslanika Njegovog te ljubav prema Ehli-bejtu ne može ostvariti dovoljnu korist od bogosluženja, što znači da bogosluženje nije ograničeno na spoljašnje stvari i vidljive radnje, nego da temelj i korijene bogosluženja čine srčane naklonosti i da svako bogosluženje potiče iz srca.