Vehabije stalno potenciraju da je Imam Homeini u knjizi Tahriru-vesile dao fetvu u kojoj dozvoljava seksualno naslađivanje sa dojenčetom. Da li je to tačno??
Odgovor
بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على سيدنا و مولانا محمد وآله الطيبين الطاهرين
Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berakatuhu, hvala vam na javljanju.
Poštovani brate, skrećemo vašu dragocjenu pažnju na sljedeće:
- Ovo što ste naveli, kako ćemo vam objasniti, nije istina, već zlobni pokušaj sataniziranja i ocrnjivanja imama Homeinija, r.a., od strane određenih skupina, država i pojedinaca zbog poznatih razloga.
- Inače, to što ste naveli je fikhsko pitanje, a fikh je grana islamskih znanosti i bavi se šerijatskim pravom te donosi praktične propise o svim potrebama čovjeka – vjernika u životu.
- Mi ćemo ovo pitanje opširnije analizirati, kako bismo ga objasnili u njegovom kontekstu i time otkrili zlu namjeru onih koji bez ikakvog stida koriste laž i obmanu radi postizanja svojih prljavih ciljeva.
- U islamskom fikhu, općenito, postoji poglavlje Nikah sklapanje braka. U tom poglavlju se razmatraju sva pitanja koja se tiču bračnog života: defenicije, uvjeti, prepreke, obaveze, ciljevi, …
Između ostalog, postoji pitanje:
- Da li je u islamu određena starosna granica za sklapanje braka, kao što je u građanskim zakonima u mnogim zemljama, donja granica 18 godine, ili nije?
Ne postoji razilaženje u islamskom fikhu o nepostojanju ograničenja. Svi muslimanski učenjaci fikha su saglasni da se brak između muškarca i žene može sklapati u bilo kojem razdoblju života.
Ovdje ćemo navesti tekst iz Mevsu’etul-fikhil-islami (Enciklopedija islamskog fikha) koji je sažetak mišljenja četiri poznata sunijska mezheba:
“Uvjeti u vezi žene
Za ženu se radi sklapanja braka uvjetuju dvije stvari:
1 – Da bude žensko čiji spol je utvrđen: Stoga, neće biti važeći brak sa muškarcem ili dvospolacem čiji pravi spol nije jasan, da li muški ili ženski, a sklapanje braka sa dvospolcem je nevažeći.
2 – Da žena ne bude kategorično zabranjena muškarcu: Stoga, neće biti validan brak sa mahramima kao što su kćerka, sestra, tetka sa obje strane, sa ženom koja je u braku sa drugim čovjekom, sa ženom koja je u periodu ‘iddeta i sa ženom koja je muslimanka, a mladoženja je nemusliman. U svim ovim slučajevima je vjenčanje nevalidno.“[1]
Kao što vidimo ne postoji nikakvo ogrančenje ili uvjet, što znači čim se žensko dijete rodi, njen „velijj“ – šerijatski staratelj – kao što su otac ili djed može je vjenčati za nekog koga smatra odgovorajućem.
Kod ehli sunneta se često poziva na predaju koja govori da se Poslanik, s.a.v.a., vjenčao sa Aišom kada je ona imala 6 godina, a ušao je u bračni život s njom kada je imala 9 godina.
U šiijskom fikhu također ne postoji donja granica razdoblja sklapanja braka.
Naravno, sada nećemo ulaziti u to je li to dobro ili loše i kakav je smisao takvog braka, niti ćemo analizirati sa moralnog aspekta. Ovdje navodimo ono što su učenjaci fikha zaključili u svojim studijama vjerskih tekstova o ovoj temi.
- Kada se sklapa brak između dvije strane, kako je u poglavlju Nikah u fikhskim knjigama objašnjeno, stiču se prava i obaveze, između ostalog razni vidovi seksualnog naslađivanja kao što su gledanje svih dijelova tjela, ljubljenje, dodirivanje, … i spolno općenje.
Šta kaže fikh o slučajevima braka između maloljetne djevojčice i muškarca?
Šta će biti sa ovim pravima i obavezama?
Da li se muž može seksualno nasljađivati čak i sa bebom?
Ovdje se razlikuje pristup sunijskog i šiijskog fikha!
Šiijski fikh: šiijski fikh je ovdje vrlo jasan i nedvosmisljen.
Navest ćemo doslovan tekst iz knjige El-Urvetul-vuska od velikana sejjida Muhammed Kazima Jazdija, umro 1919., koja je privukla najveću pažnju šiijskih velikih mudžtehida i od tada su je komentarisale desetine najvećih šiitskih fakiha i mudžtehida od kojih je i imam Homeini, r.a.
U knjizi El-Urvetul-vuska, poglavlje Nikah, stoji:
„Zaglavlje o zabrani
Nije dozvoljeno spolno općenje sa ženom koja nije napunila devet godina, bez obzira da li je slobodna ili robinja, da li je brak trajni ili privremeni, štaviše, nije dozvoljeno spolno općenje sa maloljetnom sluškinjom, niti sa ženom koja je muhallile – to je ona koja se nakon tri razvoda vjenča sa drugim čovjekom kako bi se nakon razvoda s njim mogla vjenčati sa prvim mužem.
A što se tiče ostalih vidova nasljađivanja manje od spolnog općenja kao što su gledanje njenog tijela, strastveno dodiranje, grljenje i dodirivanje između bedara, pa to je dozvoljeno u svim spomenutim slučajevima pa čak ako je i dojenče.“[2]
Jedna od važnih fikhskih knjiga je Vesiletun-nedžat od velikana sejjida Ebul-Hasana Isfahanija, umro je 1946., koja je također privukla pažnju velikih mudžtehida učenjaka fikha koji su je komentarisali. U poglavlju Nikah između ostalog stoji:
„Mes'ele 12. Nije dozvoljeno spolno općenje sa suprugom koja nije napunila devet godina
Nije dozvoljeno spolno općenje sa suprugom koja nije napunila devet godine, bez obzira da li je brak trajni ili privremeni, a što se tiče ostalih seksualnih naslađivanja kao što je strastveno dodirivanje, ljubljenje, grljenje i dodirivanje između bedara, pa nije problem čak ako je u pitanju i dojenče.“[3]
Treba napomenuti da su učenjaci fikha naglasili da bez sumnje po predajama od Imama Ehli bejta, a.s., nije dozvoljeno spolno općenje sa suprugom koja nije napunila devet godina, ali, ne postoji predaja o tome da li je dozvoljeno seksualno naslađivanje u vidovima manjim od spolnog općenja, a oni su dozvoljenost zaključili na osnovu šutnje predaja o tom pitanju.
Sunijski fikh: sunijski fikh po ovom pitanju, nažalost, nije dosljedan.
Većina knjiga fikha ehli sunneta u poglavlju Nikah gdje govori o braku, kao što smo već citirali, odobrava brak sa ženskim spolom bez ograničenja uzrasta.
Zatim, gdje govore o pravima i obavezama, opet, općenito odobravaju sve vidove seksualnih nasljađivanja, ali bez naglašavanja uzrasta.
Po onom što su pisali čovjek može zaključiti da ne postoji razlika između maloljetne djevojčice čak i ako je dojenče i punoljetne djevojke, ni u čemu.
Međutim, u nekim knjigama gdje su morali odgovoriti na pitanje o maloljetnim djevojčicama većina ehli sunneta su objasnili da djevojčica ne mora napuniti devet godina, pa se može s njom spolno općiti ukoliko može izdržati čak ako je npr. i od 5 godina!
Ovdje ćemo navesti neke izjave iz sunijskih relevantnih izvora koje su veoma zanimljive.
Hanefijski učenjak fikha Ibn Nudžejm El-Masri, umro 1563., u kontekstu govora o životnim troškovima maloljetne udate djevojčice kaže: „… zaključak bi bilo to da za maloljetnu s kojom se spolno ne opći, nije obavezno dati troškove života, bez obzira da je li joj je muž maloljetan ili punoljetan, a maloljetnici koja može podnositi spolno općenje, obavezno treba dati njene troškove, bez obzira da je li joj je muž maloljetan ili punoljetan, a razišlo se o granici podnošenja (soplnog općenja), a ispravnije je to da se ne može odrediti uzrastom već mjerilo je izdrživost i podnosivost spolnog općenja, jer krupna debela djevojčica može podnijeti spolno općenje makar bila i maloljetna. Tako je rečeno u Et-Tebjin. El-Attabi je rekao da je granica devet godina i to su prihvatili naši učitelji.
… ali ako se djevojčica koja još ne podnosi spolno općenje zadrži kod muža radi drugih koristi, a postoje takve koristi tako da se spolno opći s njom van spolnog organa, onda će biti obavezno dati troškove života, kako stoji u Ez-Zehiri.“[4]
El-‘Ajni, umro 1452., poznati komentator Buharijeve zbirke hadisa u knjizi Umdetul-kari piše: „Ibn Bettal je rekao: ‘Učenjaci su se složili da je dozvoljeno očevima da udaju svoje maloljetne kćerke čak ako su u kolijevkama, samo što njihovim muževima nije dopušteno da spolno opće s njima sve dok ne budu spremne za to i mogu podnijeti muškarca, a njihovo stanje u tome je različito u obimu njihovih tijela i moći izdrživosti.“[5]
Jahja ibn Šeref En-Nevevi, umro 1277., najpoznatiji komentator Muslimove zbirke hadisa i jedan od velikih sunijskih stručnjaka hadisa kaže:
„Ako čovjek sklapa brak sa odraslom ženom ili maloljetnicom sa kojom se može spolno općiti da ima osam ili devet godine i plati joj mehr – vjenčani dar – i traži da je preuzme, (staratelj) je obavezan da mu je preda (…) a ukoliko supruga bude maloljetna sa kojom se ne može spolno općiti (…) i njemu se nudi da je prihvati, nije je dužan prihvatiti, jer joj može u navali strasti nanijeti štetu i zato što ona ima potrebu za njegovanjom (kada je beba), a muž nije dužan da svoju suprugu njeguje kao roditelj!“[6]
En-Nevevi, također, kaže: „Što se tiče vremena općenja sa maloljetnom suprugom, pa ako su se muž i staratelj dogovorili o nečemu što ne škodi djevojčici, nek se postupa po dogovoru, a ako se razilaze o tome, Ahmed ibn Hanbel i Ebu Ubejd su rekli da se djevojčica od devet godine prisili na spolno općenje, a mlađe se neće prisiljavati. Malik, Šafija i Ebu Hanife su rekli da je mjerilo da se spolno općenje može izdržati, a to zavisi od stanja i ne može se odrediti po uzrastu. Ovo je ispravno, a u Aišinom hadisu nije određeno vrijeme i nema zabrane za spolno općenje ukoliko djevojčica može izdržati i prije devete godine.“[7]
Kao što smo vidjeli sunijski fikh nije dosljedan, vidi se lutanje i zbunjivanje.
Zanimljivo je da poglavlju Rida’ – dojenje – govore da nije dozvoljeno da muževa majka, sestra, kćerka ili nana doje njegovu suprugu, jer će time postati zabranjena za njega! Znači da je bebu – suprugu odveo kući, a ne zna ko će je dojiti.
Iz šutnje sunijskog fikha o obavezama muža i žene, kada je žena beba, može se shvatiti da muž može uraditi šta želi!
- Treba napomenuti da ono što smo naveli jeste teoretska znanstvena diskusija koja se vodi u krugovima učenjaka i kao hiljade drugih diskusija ostaju predmet analiziranja i raspravljanja učenjaka u skladu sa njihovim metodologijama i pristupima vjerskim tekstovima, iako u praksi nema nikakve primjene ili koristi od njih.
Danas zbog drastičnih promjena u načinu života ljudi, naročito porodičnog života, i ova diskusija je teoretska.
Iznošenje ovakvih stvari u javnosti sa ciljem ocrnjivanja nekog ili neke skupine, pokazuje najprije frustraciju i moralni sunovrat onih koji to rade.
- Što se tiče imama Homeinija, r.a., on je otkako je zadao najveći udarac neprijatelju islama i otkrio zavjere masonsko-cionističkih centara protiv muslimana i potlačenog svijeta, bio je na meti od strane svih plaćenika tih centara, naročito, od strane procionističkih arapskih režima i njihovih dvorskih zlih šejhova i misionara.
Imam Homeini, r.a., je jedan od najvećih savremnih učenjaka fikha u šiijskoj školi. On je pored odgajanja više stotina velikih učenjaka, napisao mnogo knjiga iz raznih oblasti islamskih znanosti, od kojih je i fikh.
Već smo citirali tekst iz knjige Vesiletun-nedžat od velikana sejjida Ebul-Hasana Isfahanija, r.a., o braku sa maloljetnom djevojčicom.
Jedna od fikhskih knjiga imama Homeinija, r.a., je Tahrirul-vesile.
Kao što se vidi iz naziva, ova knjiga je redigiranje tj. preuređivanje i komentarisanje spomenute knjige Vesiletun-nedžat i nije pisanje imama Homeinija, r.a. Ono što se pripisuje imamu Homeiniju od strane vehabija po ovom pitanju, je doslovan tekst iz knjige Vesiletun-nedžat, a imam Homeini, r.a., u verziji Tahrirul-vesile nije dodao nijednu riječ na tekst rahmetli sejjida Ebul-Hasana Isfahanija, r.a.
Prema tome, pripisivanje spomenutog teksta isključivo imamu Homeiniju i na osnovu toga optuživanje za moralnu pokvarenosti … pokazatelj je moralne pokvarenosti vehabija i njihovog prljavog cilja u širenju laži.
Nadam se da je odgovor jasan.
Hvala vam na javljanju. Želimo vam od Svevišnjeg Allaha sve najbolje.
Selam alejkum
[1] Mevsu'etul-fikhil-islami, dr. Vehbe Ez-Zuhejli, sv. 8, str. 61.
[2] Senedul-urvetul-vuska, sv. 1, str. 124.
[3] Vesiletun-nedžat, str. 696.
[4] El-Bahrur-raik fi šerhi kenzil-hakaik, sv. 4, str. 305.
[5] Umdetul-kari fi šerhi sahihil-buhari, sv. 20, str. 78.
[6] El-Medžmu’, sv. 8, str. 91-92.
[7] El-Minhadž fi šerhi Muslim ibn Hadžadž, sv. 9, str. 206.