Allahov poklon

Allahov poklon

Kuća je zračila radošću. Fatima je bila presretna jer su njeni sinovi Hasan i Husejn, koji su bili bolesni, ozdravili. Fida, hazreti Fatimina prijateljica i sluškinja, također je bila vesela i smijala se. Sjetile su se tada svog zavjeta. Nekoliko dana ranije, kada je Poslanik došao s prijateljima u posjetu svojim dragim unucima, ukućani su, pa i djeca, odlučili da poslije ozdravljenja, radi zahvale Allahu, poste tri dana uzastopno.

Do iftara nije bilo ostalo mnogo. Fatima i Fida su bile zauzete pravljenjem tijesta za hljeb, a hazreti Ali je pripremio tri mjere ječma za njihove iftare. Uskoro je miris pečenog hljeba ispunio kuću. Bilo je spremno pet hljepčića za iftar. Kad je došlo vrijeme iftara, sjeli su za sofru. Na sofri, njihova hrana je bila: voda, ječmeni hljeb i so.

Još nisu bili ni posegli za hljebom kada se začulo kucanje na vratima.

“Ko je?”

“Siromah bez igdje ičega! Poslanikov Ehli-bejte, pomozite mi. I ja i moja porodica smo gladni.”

Ruke su krenule prema sofri i podigle hljepčiće, ali ne za sebe. Skupili su ih kako se siromah ne bi vratio kući praznih ruku. Čak su i djeca dala svoje hljebove i iftarili se samo vodom, a onda se tako zahvalili Allahu kao da su bili siti više nego ikad.

Stigao je drugi dan. Alijeva porodica je i taj dan postila s radošću. Za iftar je bilo spremno pet hljepčića. Pojesti komad hljeba poslije dva dana gladovanja može biti pravo zadovoljstvo. Vrijeme iftara je započelo imenom Uzvišenog, a onda su krenuli prema sofri kako bi zalogajem hljeba ugasili vatru gladi. Kad, ponovo se začu kucanje na vratima.

“Ko je?”

“Poslanikova porodico, neka je Allahov selam vama, siroče sam i nemam ništa da jedem.”

Alijeva porodica je i te noći dala hljepčiće iftareći se vodom.

Stigao je treći dan, dan u kojem je Poslanikov Ehli-bejt mogao ispuniti svoj zavjet, ali kako podnositi glad. I tog dana Fatima i Fida su ispekle hljeb za iftar. Ukućani su bili radosni jer su uz Allahovu pomoć ispunili zavjet. I taman kad je bilo vrijeme iftara i kada su krenuli prema sofri, odjednom se ponovo začu kucanje na vrata.

“Ko je?”

“Poslanikova porodico, pomozite zarobljeniku. Gladan sam.”

Domalo, gladni čovjek se udaljio od kuće noseći pet hljepčića, dok su oni ovog puta bili još sretniji zbog dobrog djela učinjenog samo radi Allahovog zadovoljstva. Dječija lica su bila požutjela, Fatimine i Fidine oči su bile utonule, ali se na njima lahko moglo vidjeti zadovoljstvo zbog učinjenog dobra.

Poslije toga, Hasan i Husejn su otišli s babom kod Poslanika u posjetu. Susret ukućana s Allahovim Poslanikom uvijek je bio ugodan, pun bereketa i dobra. Ugledavši ga, oni bi zaboravili sve svoje tegobe. I Poslaniku se, kad je vidio svoje unuke, ozarilo lice. Međutim, kad je čuo za ono što im se desilo, zaplakao je. Istog tog dana Poslaniku je došao melek Objave. Džebrail je donio selam od Uzvišenog Allaha, skupa s nebeskim poklonom za Ehli-bejt. Taj nebeski poklon je bila Kur'anska sura (El-Insan) u kojoj se govori o velikodušnosti Ehli-bejta i nagovještava njihova nagrada od Uzvišenog Allaha.

قَالَتْ فَاطِمَةُ الزَّهْرَاء عَلَيْهَا السَّلاَمُ : مَا يَصْنَعُ الصَّائِمُ بِصِيَامِهِ إِذَا لَمْ يَصُنْ لِسَانَهُ وَ سَمْعَهُ وَ بَصَرَهُ وَ جَوَارِحَهُ

Hazreti Fatima je rekla: “Kakvu korist postač ima od svoga posta ako ne čuva svoj jezik, sluh, vid i udove (od zabranjenih djela)?!”[i]

[i] Mustedrekul-vesail, sv. 7, str. 366.