Medina u obruču

Medina u obruču

Hazreti Fatima je bila zauzeta oko pečenja hljeba kad se prisjetila Poslanika. Odlučila je da svakako ode do svog dragog oca. Jer, u to vrijeme Medina je bila opkoljena neprijateljima. Svi saveznici, protivnici Allahove vjere, udružili su se da bi napali Medinu. Poslije savjetovanja s muslimanima Poslanik je, po Selmanovom prijedlogu, naredio da se iskopa oko Medine veliki kanal. Čak je i Poslanik učestvovao u iskopavanju tog kanala. Kako je grad bio opkoljen, muslimani su imali sve manje zaliha hrane i svaki dan je sve više ponestajalo hljeba. I zato se Fatima, čim je hljeb bio pečen, odmah uputila prema Hendeku. Kao da je tada bila zaboravila na glad svoje djece. Kako bi mogla nahraniti svoju djecu, a da Allahov Poslanik bude gladan?

S druge strane, Poslanik ne bi svojim ustima ništa prinosio dok se ne bi uvjerio da svi imaju hranu. Većina ih je bila gladna, a Fatima je dobro poznavala ovu očevu osobinu. Jedva je čekala da dođe do Hendeka da vidi njegovo blistavo lice. Konačno je stigla i pronašla svog oca. Poslanikovo srce se ispunilo radošću kada ju je ugledao, ali posljedice gladi su se jasno vidjele na njegovom mubarek licu. Fatima mu je odmah pružila hljeb koji je držala u rukama. Poslanik je, iscrpljen, s ljubavlju pogledao u svoju dobrostivu kćer i rekao joj: “Ovo je prva hrana koju ti je otac poslije tri dana stavio u usta.”

قَالَتْ فَاطِمَةُ الزَّهْرَاء عَلَيْهَا السَّلاَمُ : فَجَعَلَ اللهُ …وَ الصَّبْرَ مَعُونَةً عَلَى الإِسْتِيجَابِ

Hazreti Fatima je rekla: “Allah vam je propisao (…) strpljenje kao pomoć za ispunjenje dova.”[i]

[i] Biharul-envar, sv. 6, str. 107.