Džennetska hrana
Džennetska hrana
Dani su bili teški. Poslije Hidžre u Medinu muslimani su se suočili s brojnim teškoćama. Udaljeni od svog doma, trpjeli su siromaštvo i glad. I hazreti Ali je bio gladan. Na glad je bio svakako navikao, ali da bi obavljao teške poslove, morao bi uzeti nešto hrane da ima snage za rad. Jednom je upitao Fatimu: “Ima li išta hrane u kući?”, ali ona mu je tužno odgovorila da u kući nema hrane i da čak dva dana ni ona nije ništa jela, a ono što je bilo dala je ukućanima. Hazreti Ali je sa žaljenjem upitao: “Zašto mi nisi rekla da vam nešto nabavim?”, a ona mu je uzvratila: “Stidim se Boga Uzvišenog da od tebe tražim nešto što ne možeš učiniti.”
Kad je sam bio gladan, Ali je podnosio glad. Međutim, nije mogao podnijeti da mu porodica gladuje, nego bi se snašao, nešto bi prodao i tim novcem bi kupio hrane. Tog dana je imao jedan dinar i krenuo je na bazar da kupi nešto. Na putu je sreo jednog Poslanikovog ashaba. Ali ga je dobro poznavao: bio je to Mikdad, ali je, blijed i iznemogao, stajao naslonjen na zid ulice. Sunce je nemilosrdno pržilo i kao da je iz zemlje i zidova izbijala vatra. Mikdad je sigurno imao nekog jako važnog posla kad je po tolikoj vrućini izašao iz kuće. Kad ga je Ali vidio tako preblijedjelog i iscrpljenog, odmah ga je upitao: “Šta te to primoralo da izađeš iz kuće po ovakvoj vrelini?” Mikdad nije želio govoriti o svom stanju i zato je rekao: “Ebul-Hasane, nemoj pitati.” Kako se hazreti Ali i prema drugima odnosio kao prema članovima svoje porodice, rekao mu je: “Brate, neću te ostaviti na miru prije nego mi kažeš o čemu se radi.”, ali Mikdad i dalje nije htio ništa reći. Međutim, Ali je navaljivao sve dok Mikdad nije teškom mukom otpočeo: “Izašao sam da nabavim nešto čime bih otjerao glad iz kuće. Moja porodica je u teškom stanju zbog gladi. Kad sam čuo njihov plač, nisam mogao mirno sjediti u kući i izašao sam.”
Hazreti Ali kao da je zaboravio sebe i stanje u svojoj porodici. Mikdada i njegovu porodicu smatrao je prečom. Svoj novac dao je Mikdadu, koji je radostan otrčao prema bazaru, dok je Ali ostao sam na ulici. Kako da se sada vrati kući praznih ruku? Put ga je odveo do mesdžida u koji je ušao da vidi Poslanika, da odagna svoju tugu. U mesdžidu je ostao do akšama. Sjećanje na Allaha, namaz i susret s Poslanikom su ga okrijepili. Poslije namaza Poslanik ga je upitao: “Mogu li večeras doći kod vas?” Kako je znao da u kući nema ništa čime bi ga ugostio, Ali nije ništa rekao. Poslanik je čekao odgovor, dok ga hazreti Ali nije toplo pozvao. Kada su bili stigli kući, Fatima je klanjala i već je bila pred kraj namaza. Hazreti Ali je vidio pored Fatime lonac iz kojeg se dizao oblak pare. Djeca su se obradovala dedinom i očevom dolasku. Kad je Fatima u kući osjetila Poslanikov miomiris, oči su joj se razveselile i osmjehnula se. Iz poštovanja prema ocu ustala je selameći ga. Poslanik je zagrlio i stavivši ruku na njenu glavu zatražio od nje: “Daj nam večeru, Allah neka te očisti, kao što te očistio.”
Hazreti Fatima je donijela lonac i spustila ga pred oca i supruga. Hazreti Ali je s čuđenjem gledao u Fatimu. Upitao ju je: “Odakle ti ova hrana?” Kako je Poslanik posjedovao poslaničko znanje i bio o svemu obaviješten, svoju mubarek ruku je spustio na Alijevo rame i pokazao rukom: “Ali, ovo je umjesto tvog dinara, od Uzvišenog Allaha, a On koga hoće nagrađuje bez obračuna.” Tada se iz Poslanikovih lijepih očiju otisnula jedna suza i on je dodao: “Allahova milost vam je data prije nego što odete s ovog svijeta i tebe je, o, Ali, nagradio kao Zekerijjaa, a.s, a Fatimu kao hazreti Merjem, Imranovu kćer.” Zatim je proučio ajet:
كُلَّمَا دَخَلَ عَلَيْهَا زَكَرِيَّا الْمِحْرَابَ وَجَدَ عِندَهَا رِزْقًا
Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.[i]
قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ: مَتَى قَامَتْ فِي مِحْرَابِهَا بَيْنَ يَدِي رَبِّهَا جَلَّ جَلاَلُهُ زَهَرَ نُورُهَا لِمَلاَئِكَةِ السَّمَاءِ كَمَا يَزْهَرُ نُورُ الْكَوَاكِبِ لِأَهْلِ الْأَرْضِ
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Kada bi stala u svoj mihrab pred Boga Uzvišenog, njena svjetlost bi obasjala nebeske meleke isto kao što svjetlost zvijezda obasjava stanovnike Zemlje.”[ii]
[i] Ali ‘Imran, 37.
[ii] Biharul-envar, sv. 28, str. 38.
