Mubahela

Mubahela

Jednog dana Poslanik je s nekoliko kršćana iz grada Nedžran dogovorio međusobno proklinjanje (mubahele). Rano ujutro Poslanik je sa svojim ukućanima krenuo prema mjestu gdje su se bili dogovorili. Kršćani iz Nedžrana su se iznenadili ugledavši Poslanikovu kćerku, zeta i njegove male unuke. Bilo im je čudno što je Poslanik za ovaj opasan posao poveo najdraže članove svoje porodice. Pitali su se: “Zar se on ne plaši našeg prokletstva i da će ih stići teške muke od strane Boga?” Poslanik je s takvom sigurnošću došao na mubahelu kao da je imao svjedoka da je istina na njegovoj strani i upravo je to uzrokovalo da kršćani više razmisle o tome.

Dan ranije jedna skupina njih došla je do Poslanika i razgovarali su o Isau, a.s. Oni su imali pogrešno mišljenje o Isau, smatrajući ga Božijim sinom i govorili su: “Kako neko može doći na ovaj svijet, a da nema oca?” Poslanik im je objasnio iz Kur'anskog ajeta da je njegovo stvaranje poput stvaranja Adema, kojeg je Allah stvorio bez oca, čak i bez majke. Međutim, kratkovide oči svećenika su bile zatvorene za istinu i nisu htjeli prihvatiti vjeru islam. Tada je Melek Objave spustio Poslaniku jedan ajet i on je odmah prenio Allahovu zapovijed. U tom ajetu se protivnici pozivaju na međusobno proklinjanje i on je tog dana bio spreman za mubahele.

Poslanik je sjeo na zemlju nasuprot kršćana te rekao svojima: “Dok ja učim dovu, vi govorite amin.” Kada su kršćani vidjeli da je Poslanik krajnje ozbiljan u svom poslu, prestrašili su se. Počeli su tražiti izlaz kako bi se nekako izvukli iz ovog. Male Hasanove i Husejnove ruke su se podigle prema nebu i njihovo “amin” moglo bi učiniti njihove živote crnim. U tom trenutku su se prisjetili riječi jednog njihovog mudraca koji im je savjetovao: “Ako Muhammed dođe sa svojim Ehli-bejtom, odustanite od mubahele (jer ako istina nije na njegovoj strani, on neće izlagati opasnosti živote svojih najdražih), a ako dođe s ashabima, on nije pravi poslanik i od njega nam ne prijeti nikakva opasnost.”

Domalo, oni su, postiđeni, zatražili od Poslanika da odustane od mubahele i on je prihvatio njihov prijedlog. Na kraju, kršćani su prihvatili da svake godine daju određeni iznos za islamsku vlast.

قَالَ رَسُولُ اللهِ صَلَّی اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ: يَا فَاطِمَةُ إِنَّ اللهَ تَبَارَكَ وَ تَعَالَى لَيَغْضَبُ لِغَضَبِكِ وَ يَرْضَى لِرِضَاكِ

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “O Fatima! Zaista se Svevišnji Allah rasrdi tvojom srdžbom, i zadovolji tvojim zadovoljstvom.”[i] (Biharul-envar, sv. 43, str. 22)

[i] Biharul-envar, sv. 43, str. 22.