Svi ljudi će umrijeti

Svi ljudi će umrijeti

Časni Kur’an potvrđuje da će svi ljudi (štaviše, sva živa bića) umrijeti i da na Ovom svijetu niko neće vječno živjeti:

Svi koji su na Zemlji prolazni su.[1]

Svako živo biće smrt će okusiti![2]

Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni, također, pomrijet će.[3]

Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?[4]

U skladu s ovim ajetima, umiranje možemo smatrati općim zakonom svijeta za koji nema izuzetka među živim bićima.

Uzimanje duša

Časni Kur’an uzimanje duša, s jedne strane, dovodi u vezu sa Uzvišenim Bogom, pa između ostalog kaže: Allah uzima duše u času njihove smrti.[5]

S druge strane, meleka smrti predstavlja zaduženim za uzimanje duša: Reci: “Preuzet će vas melek smrti, koji je zadužen za vas.”[6]

A na drugom mjestu uzimanje duša pripisuje melecima i izaslanicima Božijim: Kada nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.[7]

Očito je da kada izvršilac svoje djelo čini posredstvom drugog izvršioca u tom je slučaju pripisivanje djela i jednom i drugom ispravno, a ukoliko i drugi izvršilac bude imao posrednika u izvršenju djela, u tom slučaju djelo se može dovesti u vezu i sa trećim izvršiocem. Kako Uzvišeni uzimanje duša obavlja preko meleka smrti, a on preko meleka koji su pod njegovim nadzorom, sva tri odnosa su ispravna.

Blago i grubo uzimanje duša

Iz Kur’ana časnog može se shvatiti da meleci koji su zaduženi da uzimaju duše ne uzimaju svim ljudima dušu na isti način. Nekima to čine lahko i uz poštovanje, drugima grubo i s vrijeđanjem. Između ostalog, u vezi s vjernicima kaže se: One kojima će meleci duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama!”[8]

U vezi s nevjernicima kaže se: A da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali.[9]

Možda bi se moglo kazati da i među vjernicima i među nevjernicima, u zavisnosti od stepena vjerovanja i nevjerstva, postoje razlike u lahkoći i težini uzimanja duše.

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Er-Rahman, 26

[2] Ali ‘Imran, 185; El-Enbija’, 35.

[3] Ez-Zumer, 30.

[4] El-Enbija’, 34.

[5] Ez-Zumer, 42.

[6] Es-Sedžde, 11.

[7] El-En‘am, 61.

[8] En-Nahl, 32; El-En‘am, 93

[9] El-Enfal, 50; Muhammed, 27.