Napuštanje dove znači napuštanje Allaha
Napuštanje dove znači napuštanje Allaha
Uzvišeni kaže:
Gospodar vaš rekao je: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!” [1]
Ohol nastup prema ibadetu koji se spominje u ovom časnom ajetu jeste upravo napuštanje dove. Jer, kontekst ajeta poziva dovi. Uzvišeni kaže: Pozovite me, Ja ću vam se odazvati! A neposredno poslije toga kaže: Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!
Prema tome, napuštanje dove u ovom ajetu ima položaj oholosti naspram ibadeta, jer to je ujedno i napuštanje i okretanje od Allaha.
Isti smisao prenosi se i od Imama Sadika, a.s., koji je u tumačenju ovog časnog ajeta rekao:
هِي واللهِ العبادة ، هِيَ واللهِ العبادة
“Ona (dova) je, tako mi Allaha, taj ibadet! Ona je, tako mi Allaha, taj ibadet!”
Hammad ibn Isa prenosi sljedeće Sadikove, a.s., riječi: “Uistinu, dova je ta koja je ibadet!” Uzvišeni Allah kaže: Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!
Čovjek kod Allaha nema vrijednosti ako Mu se ne obraća dovom, a vrijednost mu je u mjeri dove, i Allah čovjeku posvećuje pažnju u onoj mjeri u kojoj Ga on moli i obraća Mu se:
Reci: ‘Moj Gospodar ne bi vam nikakvu pažnju poklanjao da nije vaše dove!’”[2]
To je stoga što dova, ustvari, predstavlja obraćanje Allahu, kao što i napuštanje dove predstavlja okretanje od Allaha.
A ko se od Allaha okrene, On mu pažnju ne poklanja, niti takav kod Allaha ima ikakvu vrijednost.
Od Ebu Džafera Bakira, a.s., prenosi se sljedeće: “Allahu niko nije mrži od onoga koji iz oholosti neće ibadet da Mu čini, i koji ne išće ništa od Njega!”[3]
Božiji poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ili ćete iskati od Allaha ili će se On rasrditi na vas! Allah ima robove koji rade, pa im On daje; drugi od Njega iskreno išću, pa i njima daje, a potom će ih sakupiti u Džennetu. Oni koji su radili reći će: ‘Gospodaru naš, radili smo, pa si nam i dao, a zašto si ovima dao?’ On će odgovoriti: ‘Vi ste oni Moji robovi kojima sam dao nagrade njihove i ništa im nisam zakinuo od njihovih djela, a ovi su Me molili, pa sam im dao i bogatim ih učinio – to je Moja dobrota koju dajem kome Ja hoću!’”[4]
[1] El-Mu’min, 60.
[2] El-Furkan, 77.
[3] Vesailu-š-ši‘a, sv, 4, str.1084, i 8604.
[4] Vesailu-š-ši‘a, sv. 4, str. 1084, i 8609.
