Liječenje ljudskih zastranjenja
Liječenje ljudskih zastranjenja
Liječnici pri liječenju bolesnika primjenjuju dva metoda: jedan pozitivni i jedan negativni. U takozvanom pozitivnom programu oni bolesniku kažu: Primit ćeš ovu injekciju, popit ćeš ovu tabletu, pit ćeš po jednu kašiku ovog sirupa svakog sata. U negativnom programu pacijentu se kaže: Ne jedi grožđe, sirće, masno, iritirajuće začine i slično.
Vjerski programi djeluju na sličnoj osnovi. S jedne strane, ljudima se kaže: Klanjaj namaz, daji zekat, stiči halal opskrbu, ženi se…, a s druge strane im se veli: Ne laži, ne vrijeđaj, ne ogovaraj… Pozitivni aspekti vjere nazivaju se farzovi, a negativni se zovu harami.
U medicini preventiva i suzdržavanje imaju toliku važnost da ukoliko ih se pacijent ne bi pridržavao, pozitivna djela ne bi imala učinka. Najbolji hirurški zahvat jednog vrsnog hirurga zbog nemara bolesnika, nepotrebnih kretnji, zatrovanja operisanog mjesta i inficiranja rane može se suočiti sa velikim teškoćama, pa ponekad operacija ostaje bez učinaka. I kod drugih tjelesnih bolesti, ako se bolesnik ne čuva onoga čega se treba kloniti to će uzrokovati da upute i recepti mudrog i iskusnog ljekara ostanu bez učinka. U pojedinim slučajevima, kada bolesnik nema pristup lijekovima i nema takozvanih pozitivnih tretmana, ukoliko se bude pridržavao zabrana i ne bude opterećivao svoj organizam, sama priroda će učvrstiti njegovu tjelesnu građu i vratiti organizam u uobičajeno stanje, a u nekim slučajevima i nema drugog načina liječenja osim posredstvom uzdržavanja.
Imam Musa Džafer, a.s., kaže:
الحِمْيَةُ رَأْسُ الدَّواءِ
“Sustezanje je majka liječenja.”[1]
Kao zaključak, može se kazati da osiguravanje zdravlja zavisi od toga da li se čovjek pridržava pozitivnih i negativnih zapovijedi, ali je, uopćeno rečeno, uloga uzdržavanja u liječenju važnija od praktičnih i pozitivnih zapovijedi.
Ova navedena logika vrijedi i u vjerskim stvarima i kod osiguravanja duhovne sreće. Sretan je onaj čovjek koji primijeni sva pozitivna i negativna učenja, a to znači da izvrši sve zapovijedi (farzove) i da se kloni svih zabrana (harama), pri čemu klonjenje i čuvanje od harama ima veći značaj na putu ljudske sreće. U časnom Kur'anu i hadisima Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-bejta, a.s., navodi se da je bogobojaznost (takva, takvaluk) najveći kapital čovjekove sreće. I upravo je cilj Kur'ana odgoj ljudi sa takvalukom. Značenje takvaluka je suzdržavanje i klonjenje, pa je bogobojazan (muttekija) onaj čovjek koji se suzdržava i kloni griješenja.
Naš post, koji je obavezan u mjesecu Ramazanu, jedna je od islamskih dužnosti i nije ništa drugo do uzdržavanje i apstiniranje od svega što prekida post, a s ciljem približenja Bogu. Uzvišeni Bog je propisao post prošlim narodima, ali je islamskom ummetu to stavio u obavezu, ne bi li on kroz ovu jednomjesečnu vježbu i neprekidno čuvanje priskrbio uzvišeni položaj bogobojaznosti.
O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.[2]
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ
Prenosi se od Imama Džafera, a.s., da je Uzvišeni Bog kazao Musau, a.s., sljedeće:
يا موسى، ما تَقَرَّبَ إِلَيَّ المُتَقرِّبونَ بِمِثْلِ الوَرَعِ عَنْ مَحارِمي
“O Musa, ne mogu Mi se približiti pobožni ničim kao uzdržavanjem od grijeha.”[3]
Imam Ali, a.s., je kazao:
إِجْتنابُ السَّيِّئاتِ أَولَى مِن اكْتِسابِ الحَسَناتِ
“Uzdržavanje od loših djela važnije je od činjenja dobrih djela.”[4]
A Imam Sedžad, a.s., je kazao:
مَن اجْتَنبَ ما حَرَّم الله عليهِ فهوَ مِن أعبدِ النّاسِ
“Ko se kloni onoga što mu je Allah zabranio, taj je od najpobožnijih ljudi.”[5]
Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:
لَرَدُّ المُؤْمنِ حراماً يَعْدلُ عِندَ اللهِ سَبعينَ حِجَّةً مَبرورةً
“Musliman koji se kloni jednog grijeha kod Uzvišenog Gospodara ima nagradu koliko sedamdeset primljenih hadževa.”[6]
Imam Ali, a.s., je kazao:
غَضُّ الطّرْفِ عن مَحارِمِ اللهِ أفضَلُ عِبادةٍ
“Najbolji ibadet je odvraćanje pogleda od Božijih zabrana.”[7]
Božiji Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru na pitanje hazreti Alija, a.s., je rekao da je najbolje djelo tokom Ramazana suzdržavanje od grijeha.
[1] Sefinetu-l-bihar (hama), str. 345.
[2] El-Bekare, 183.
[3] Kafi, sv. 2., str. 80.
[4] Gureru-l-hikem, str. 57.
[5] Mustedreku-l-vesail, sv. 2., str. 302.
[6] Ibid.
[7] Ibid.
