Share

Beseda 217.

Kada je Zapovednik vernika, mir neka je nad njim, prošao pored tela Talhe ibn Ubejdulaha i Abdurahmana ibn Ataba ibn Esida, ubijenih u Bici oko kamile, rekao je:

لَقَدْ أَصْبَحَ أَبُو مُحَمَّدٍ بِهَذَا الْمَكَانِ غَرِيبًا، أَمَا وَاللهِ لَقَدْ كُنْتُ أَكْرَهُ أَنْ تَكُونَ قُرَيْشٌ قَتْلَى تَحْتَ بُطُونِ الْكَوَاكِبِ، أَدْرَكْتُ وَتْرِي مِنْ بَنِي عَبْدِ مَنَافٍ، وَأَفْلَتَتْنِي أَعْيَانُ بَنِي جُمَحَ، لَقَدْ أَتْلَعُوا أَعْنَاقَهُمْ إِلَى أَمْرٍ لَمْ يَكُونُوا أَهْلَهُ فَوُقِصُوا دُونَهُ

Abu Muhamed je na mestu ovom postao usamljenik. Boga mi, prezirah da Kurejšije leže ubijeni ispod zvezda. Osvetio sam se potomcima Abdu Menafa, ali su mi izmakle glavešine Benu Džumaha. Protezahu vratove svoje prema onome čega ne bejahu dostojni i zato su vratovi njihovi slomljeni pre nego što dosegoše do toga.

  • 1 Maja, 2019