Da li šefa'at znači da se nekom ipak posrećilo?
Da li šefa'at znači da se nekom ipak posrećilo?
Sljedećim prigovorom i pitanjem želi se dati do znanja da uticaj šefaata u spasenju od kazne znači uticaj tuđeg napora (u ovom slučaju onog koji se zauzima) u sreći i oslobađanju od nesreće, iako iz kur’anskih riječi: (وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَ) I da je čovjekovo samo ono što sam uradi,[1] proizlazi da ono što čovjeka dovodi do sreće jeste njegov lični napor i trud.
Odgovor: Napor i trud čovjeka zarad stizanja do željenog cilja nekada biva izvršen neposredno i traje do kraja puta, a nekad na posredan način i osiguravanjem uvoda i posrednika. Čovjek za kojeg se zauzima također ulaže napore u postizanju uvodnih segmenata sreće, jer vjerovanje i ostvarenje uvjeta da se zasluži šefaat predstavljaju napor na putu stizanja do sreće, bez obzira koliko je riječ o nepotpunom i neučinkovitom naporu. Zbog toga, čovjek jedno vrijeme podliježe berzahskim mukama i tegobama, kao i strahotama na prvim sabiralištima Sudnjeg dana, ali u svakom slučaju, on je sam zasadio mladicu sreće, tj. vjerovanje u svome srcu, i vjerovatno ju je podesnim i odgovarajućim djelima natapao da se ne osuši do kraja njegovog dunjalučkog života. Dakle, konačna sreća oslanja se na njegove lične napore i zalaganja, bez obzira što su posrednici također na određeni način doveli do toga da to drvo urodi plodovima, kao što na Dunjaluku drugi ostavljaju trag upute i odgoja na ljude, ali njihova učinkovitost ne podrazumijeva poricanje čovjekovih ličnih napora i truda.
Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi
[1] En-Nedžm, 39.
