Demirdaš ibn Zeki El-‘Akali, veliki pravnik i stručnjak fikha

Share

Demirdaš ibn Zeki El-‘Akali

Rođen je u središnjem dijelu egipatskog područja Sa’ida u pokrajni Asjut, u selu El-‘Akali, tridesetih godina prošlog stoljeća. Završio je pravni fakultet 1954. na Univerzitetu u Kairu.

Jedno vrijeme je radio kao advokat, potom je bio imenovan za sudiju pri egipatskom ministarstvu pravde. Postepeno je napredovao do stepena konsultanta u kairskom tužilaštvu.

Bio je pripadnik pokreta Muslimansko bratstvo i bio blizak osnivaču pokreta Hasana El-Bennaa.

Oko 1975. godine je imenovan za savjetnika pri saudijskom ministarstvu unutrašnjih poslova i zamjenika ministra ispred egipatskog sudstva.

Poslije nekog vremena se vratio u Egipat i napustio sudstvo kako bi se angažovao u političke djelatnosti. Tako se učlanio u egipatsku radničku partiju i 1984. godine je jednoglasno izabran za zamjenika partije.

  1. godine je izdata odredba od strane predsjednika Arapske republike Egipat kojom je on imenovan za člana Egipatskog vijeća.
  2. godine se kandidovao u egipatski parlament i sa 127 hiljada glasova je izabran za poslanika, a to je najveći procenat koji do tada jedan član egipatskog doma naroda dobio. Od tada je počeo vršiti svoju ulogu s ciljem ostvarivanja društvenog mira među ljudima.

 

Njegovo traganje za istinom

Konsultant Demirdaš se kroz rad na raznim poljima suočio s važnijim pitanjima koja su ga navela da preispita svoje naslijeđeno vjerovanje, pa je krenuo da traga za putem istine sve dok mu Allah nije rasvijetlio srce i našao istinu kod Poslanikovog, s.a.v.a., Ehli bejta, a.s., Tako se  je pristupio njihovom putu i krenuo njihovim stopama.

 

Prva ozbiljna stanica koja ga je navela na istraživanje

Prva stanica koja ga je navela na istraživanje i upoznavanje sa šiitskim mezhebom po riječima prof. Zeki El-‘Akali bila je sljedeća:

„Protekle su dvije decenije od kako sam pokušao da na ispravan način spoznam istinu o putu Ehli bejta, a.s. Na početku mi je polazište za to bilo moj moj seoski odgoj gdje sam bio odrastao u ljubavi prema Ehli bejtu, a.s., i potpunoj srčanoj privrženosti njima. U periodu između 1965 i 1967. dok sam obavljao dužnost sudije u Egiptu, konkretno sam trebao da rješavam privatne probleme muslimana i kršćana u Komombu, jednom od gradova u području Sa'ida u provinciji Asvan, gdje zajedno žive muslimani i kršćani u društvenom miru i uzajamnom poštovanju. Jedan od slučajeva koji je meni donosen da završim bilo je pitanje razvoda jednog kršćana od njegove žene kršćanke. Osnov tužbe koju je podigao muž protiv svoje žene je bila blud, a blud je jedini razlog koji raskida supružničku vezu kod kopta. Zakon je naložio da kada sudija bude razmatrao tužbe između kršćana, tu bude prisutan jedan kršćanski svećenik. Svećenik koji je prisustvovao s mnom na zasjedanju bio je nervozan i uznemiren od optužbe koju je muž stavljao na račun svoje žene. Bilo mi ga je žao što se pati od neugodnost i želio sam ga malo rasteretiti pa sam u šali rekao:

‘Što niste našli neki put za olakšanje pitanja razvoda kako bi se muž mogao razvesti od svoje žene bez da je mora optužiti za blud?’

On mi je odmah i to ljutito odgovorio:

‘Hoćete li da razvod kod nas bude kao kod vas muslimana gdje se žene puštaju bez ikakva pravila i mjerila?’ Ove riječi su ostavile na mene dubok trag i pogodile su me toliko koliko ni sam nisam mogao očekivati. U to vrijeme sam išao kod rahmetli Ebu Zuhre, a on mi je predavao na pravnom fakultetu. Žalio sam mu se na pravila razvoda u hanefijskom mezhebu. Šejh Ebu Zuhra mi je ovako odgovorio: ‘Sine moj, da su pitanja pravosuđa i fetve bili u mojim rukama ne bih nikad prešao preko mezheba Imama Sadika, a.s.!’ On me uputio da proučavam propise razvoda u mezhebu Ehli bejta, a.s. (u šiitskom mezhebu). Kad sam se obratio šiitskim fikhskim knjigama, vidio sam da razvod kod njih ima uvjete i precizna pravila. Kroz misli mi je prošlo pitanje: Subhanallah! Kako je ovo ostalo skriveno od učenjaka fikha koji su za sobom ostavili mezhebe koje ljudi slijede i koji ostavljaju utjecaje međuljudske odnose, pa halal postaje haram i haram postaje halal? Ovo je bila prva ozbiljna stanica koja me suočila sa samim sobom. Potom sam pročitao knjigu koja je bila izdata 1955. god.,  a koju je finansiralo egipatsko ministarstvo vakufa za vrijeme njegovog ministra rahmetli šejha Ahmeda Hasana El-Bakurija o šiitskom imamijskom fikhu pod nazivom El-Muhtesaru-n-nafi’ fi fikhi-l-imamijja od velikog učenjaka Hillija, pa sam se još više uvjerio da je šiitski fikh, kako ga je ministar šejh El-Bakuri u uvodu knjige opisao, fikh od kojeg su nas udaljile pristrasnosti uprkos tome što su u njemu najbolja rješenja za mnoge naše društvene bolesti!

Čitanje spomenute knjige se odvijalo istovremeno sa fetvom koju je izdao uvaženi šejh Mahmud Šeltut, (tadašnji) poglavar Al-Azhara: ‘Šiitski imamijski mezheb je jedan od najispravnijih mezheba u prenošenju vjere od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i dozvoljeno ga je slijediti.’ Od tada sam ja počeo slijediti imamijski mezheb. Potom sam se okrenuo u ostalim šiitskim diskusijama u kojima mi je postalo jasno da je ovaj mezheb u pravu. Shvatio sam da je imamet – vođstvo određeno od Allaha – od nužnosti života i da Kur'an ne može živjeti bez imameta, jer će, bez postojanja bezgrješnog imama koji može ukazati na zbilju značenja, ostati neprimjenjiv ili nejasan u nekim ajetima. Tada sam definitivno odlučio da budem pripadnik ovog mezheba.

 

Traženje upute iz časnog Kur'ana

 

Konsultant Demirdaš se posvetio Kur'anu čiji je dobar dio znao napamet još iz djetinjstva. Počeo se unositi u njegove časne ajete koji govore o znamenjima Ehli bejta, a.s. Počeo se obraćati tefsirskim knjigama pouzdanim kod ehli sunneta i bio je zapanjen kada je naišao na kur'anske kategorično jasne stavove koji su objasnili da časni Kur'an kojeg je Allah objavio u obliku muhkem ajeta i mutešabih ajeta, mora imati uz sebe nekog uputitelja koji će voditi ljudski um u njegovim ajetima, a da je taj uputitelj čist od neznanja i povođenja za strastima. Sa ovog polazišta prof. Demirdaš je shvatio da imamet tj. vjersko vođstvo koje se imenuje od strane Allaha, zauzima posebno mjesto u časnom Kur'anu i bez toga je časni Kur'an na udaru iskrivljenog shvatanja i pogrešnog tumačenja. Na takav način, bez bezgrješnog imama koji će otkriti zbilje, Kur'an će ostati kao knjiga koja će biti nejasna.

 

Druga ozbiljna stanica koja je postakla prof. Demirdaša na istraživanje

Nakon što je počeo raditi kao konsultant saudijskog ministarstva unutrašnjih poslova i nakon što je imenovan kao zamjenik ministra ispred egipatskog sudstva, on je bio imenovan kao član komisije čija je dužnost bila da provjeri neke knjige koje je saudijska policija oduzimala od iranskih hadžija prilikom ulaska u zemlju i izdavala odluku za zadržavanje tih knjiga.

Cilj saudijske vlasti imenovanjem ove komisije je bio taj da se predstavi da se oduzimanje šiitskih knjiga vrši preko jedne naučne i pravne komisije koja sve to nadgleda tako da je oduzimanje osnovano na svijesti o šteti koju te zabludjele knjige mogu izazvati u zemlji.

Jednom prilikom, nakon formiranja ove komisije i prije nego što je ona počela sa radom, bila je zaplijenjena velika količina knjiga od iranskih hadžija. Vlast je donijela odluku da se te knjige oduzmu od strane spomenute komisije čiji je član Demirdaš.

Nedugo poslije odluke vlasti, šef komisije, Saudijac, je došao kod konsultanta Demirdaša i dao mu tekst u kojem je pisalo da je spomenuta komisija upoznata sa knjigama i da ona naređuje oduzimanje knjiga. Tražio je od njega da on kao član potpiše taj tekst!

Konsultant Demirdaš mu je rekao: „Dragi brate, kako mogu izdati naredbu o oduzimanju knjiga, a ja ih nisam ni vidio?“

Zatim je tražio od šefa komisije da mu pruži priliku da se informiše o sadržajima knjiga kako bi mogao potpisati taj izvještaj.

Šef komisije nije pristao na to. On i još jedan saudijski član komisije su potpisali dokument i poslali predstavniku ministarstva tražeći od njega da se zadovolji njihovom potpisom i da odustane od potpisa egipatskog pravnog savjetnika!

Konsultant Demirdaš o tome govori: „Predstavnik minstarstva kojem je predat izvještaj bio je objektivan, pa me pozvao kod sebe. On je pokazao razumjevanje i rekao mi: ‘Ti si slobodan da čitaš knjige kako ti želiš.'“

Članovi komisije su ponovili svoje izjave da oni nisu pročitali ništa od tih knjiga jer znaju šta ima u njima!

Demirdaš dodaje: „Uzvišeni Allah je povećao dobrotu predstavnika ministarstva prema meni, pa me dva mjeseca oslobodio od posla da provjerim sve te knjige, jer je on bio obrazovan čovjek i znao je da će za istraživanje tih knjiga biti potrebno toliko vremena. Uzeo sam knjige i posvetio sam se čitanju. Prilikom čitanja svakog reda sam osjećao kao da se u mojoj dubini rađa novi čovjek. Posljednje što sam čitao je bilo vezano za hadis Sekalejn, pa sam dobro razmislio o tome, kako po onom što je rečeno u šiitskom mezhebu, tako po onom što je rečeno kod drugih. Allah me je uputio da ne žurim u donošenju odluke koja određuje moju sudbinu ka Džennetu ili Vatri.

 

Veličina čovjeka

Demirdaš kao jedna od najeminentnijih egipatskih ličnosti, konsultant, poznati sudija u Egiptu, član Državnog vijeća, član egipatskog doma naroda, savjetnik predsjednika države, pripadnik najveće islamističke sunijske skupine – Muslimanskog bratstva – i zamenjik egipatske Radničke partije, nije se nimalo dvoumio u izboru između ugleda i položaja s jedne i istine s druge strane, nego je hrabro preispitao svoje nasljeđeno vjerovanje. Kada je istraživanjem stigao do zaključka, hrabro i javno je zauzeo stav.

 

Njegova djela

Prof. konsultant Demirdaš Zeki El-‘Akali je napisao više djela:

  • De'aimu-l-menhedži-l-islami
  • Muhadarat ‘akaidijja
  • Er-Rehle ila-s-sekalejn
  • El-Imama fi-l-Kur'ani
  • Imametu-l-Husejn fi sifri-š-šuheda
  • Intehabu-t-tarik mine-z-zulumati ila-n-nur

Men humu-š-ši'a

  • 3 Marta, 2019