Dijalog o Musaovom, a.s., vjerozakonu

Dijalog između sejjida Huija i jevrejskog rabina

Između mene i jednog jevrejskog rabina vodio se dijalog o završetku njihovog vjerozakona sa završetkom razdoblja njegovog argumenta i dokaza. Upitao sam ga: “Da li se pridržavanje Musaova, a.s., vjerozakona ticalo samo jevreja ili se odnosilo i na druge narode? Ako se ticalo samo jevreja, onda moramo konstatirati da je drugima bio poslan neki drugi vjerovjesnik – ko bi mogao biti taj vjerovjesnik? Ako se, pak, Musaov vjerozakon odnosi na sve ljude, u tom slučaju dužni ste iznijeti dokaz koji bi potvrđivao istinitost njegovog vjerovjesništva i njegovu općenitost.

Vi to, međutim, ne možete uraditi, jer njegova čuda (mu'džize) nisu očevidna i drugim pokoljenjima eda bi se i ona mogla upoznati s njima. Da bi, pak, predaja o njima bila lišena svake sumnje, svako pojedino pokoljenje moralo je imati toliki broj prenosilaca o ovim čudesima da razum nikako ne bi mogao presuditi da su se saglasili da lažno izvijeste o ovakvom čemu. Vi ovakvo što ne možete potvrditi. Kakva je, onda, razlika između vašeg obavještavanja o Musaovim, a.s., mu'džizama, obavještavanja kršćana o mu'džizama Isaovim, a.s., i obavještavanja svake druge vjerske zajednice o mu'džizama njihovih vjerovjesnika?

Ako bi to značilo da ljudi trebaju vjerovati vama u vijestima koje vi prenosite, zašto ne bi trebali vjerovati i u ono što o svojim vjerovjesnicima prenose druge sljedbe?

Ako stvar izgleda tako, zašto vi ne vjerujete u vjerovjesništvo drugih vjerovjesnika?“

Odgovorio je: “Musaove mu'džize neupitne su za svakog jevreja, kršćanina i muslimana. Svi oni vjeruju u njihovu istinitost, dok u mu'džize drugih ne vjeruju svi, pa ih zbog toga treba potvrđivati.“

Rekao sam mu: “Musaove, a.s., mu'džize nisu potvrđene ni kod muslimana ni kod kršćana, osim potvrdom njihovih vjerovjesnika, a ne tako što su vijesti o njima prenesene na nesumnjivo pouzdan (mutevātir) način. Prema tome, ako se vjeruje izvjestiocu o tim mu'džizama – a koji tvrdi da ima vjerovjesništvo – onda se mora vjerovati i u njega, odnosno u istinitost njegovog vjerovjesništva. U protivnom, ni ove mu'džize neće biti prihvaćene. Tako je to s prethodnim vjerozakonima.

Što se tiče islamskog vjerozakona, njegov argument jeste trajan, i predstavljat će izazov svim sljedbama sve do Smaka svijeta, pa ako se prizna ovaj sveti vjerozakon, tad smo obavezni vjerovati svim ranijim vjerovjesnicima potvrdom samog Kur'ana i velikog Vjerovjesnika islama.

Prema tome, Kur'an je jedina trajna mu'džiza, aktuelna u svakom vremenu, koja svim ranije objavljenim Knjigama potvrđuje istinitost, a svim vjerovjesnicima čestitost.”