Kur'an i vijesti o nepoznatom

Kur'an i vijesti o nepoznatom

Kur'ani-Kerim u mnogim ajetima govori o važnim pitanjima koja se tiču vijesti i događaja koji će se kasnije ostvariti. Sve o čemu je Kur'an govorio pokazalo se istinitim i nije bilo u suprotnosti s realnošću. Nema sumnje da ovakvo što spada u domen kazivanja o nepoznatim stvarima koje mogu doći samo putem Objave i vjerovjesništva.

Evo jednog kur'anskog ajeta koji govori o nepoznatom: „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dviju skupina – a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije naoružana – Allah je htio da riječima Svojim Istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi!“[1]

Ovaj ajet objavljen je u povodu Bitke na Bedru. U njemu Uzvišeni Allah obećava pobjedu vjernicima nad njihovim neprijateljem i istrebljenje nevjernika iako su muslimani bili malobrojni i nenaoružani. Konjanik među njima je bio Mikdad ili Zubej ibn el-‘Avvam, dok su nevjernici bili mnogobrojni i dobro naoružani i opremljeni. Uzvišeni Allah opisuje ih kao naoružane i snažne, a muslimani nisu priželjkivali sukob s takvom skupinom. Međutim, Uzvišeni Allah želi da Svojim riječima utvrdi Istinu, te je ispunio Svoje obećanje vjernicima tako što im je pomogao protiv njihovog neprijatelja i u korijenu istrijebio nevjernike.

Evo još jednog ajeta: „Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju, koji pored Allah drugog boga uzimaju; i znat će oni!“[2]

Ovaj kur'anski ajet objavljen je u Mekki u povodu početka pozivanja u islam. O povodu objavljivanja ovog ajeta El-Bezzar i Et-Taberani bilježe od Enesa ibn Malika da je objavljen kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prolazio pored nekih ljudi u Mekki koji su mu se podsmjehivali iza leđa govoreći: “Ovo je onaj što tvrdi da je vjerovjesnik i da je s njim Džibril.”[3]

Prema tome, ovaj kur'anski ajet govori o tome da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., počeo pozivati u islam, o Allahovoj pomoći njemu i poniženju mnogobožaca koji su mu se usprotivili, odnosno koji su ismijavali njegovo vjerovjesništvo, ne pridajući tome nikakav značaj. To je bilo vrijeme kad niko ne bi ni pomislio da će Kurejšije oslabiti i da će izgubiti vlast, a da će na vidjelo izaći Vjerovjesnik, s.a.v.s.

Sličan ovom kur'anskom ajetu jeste i slijedeći: “On po Poslaniku Svom šalje uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima!”[4]

Također, Uzvišeni Allah obavještava: “Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svog, sigurno pobijediti!”[5]

I zaista, za manje od deset godina dogodilo se ono o čemu je ovaj ajet govorio: vladar Bizantinaca pobijedio je, a njegova vojska ušla je u Perziju.

Evo još jednog primjera, gdje Uzvišeni Allah kaže: “Zar ovi da govore: ‘Mi smo skup nepobjedivi!’ Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!”[6]

Ovi kur'anski ajeti govore o porazu nevjernika, njihovom bijegu i slamanju njihove sile. To se dogodilo na dan Bedra, kad je Ebu Džehl potjerao svog konja došavši u prvi red i povikavši: “Mi ćemo danas pobijediti Muhammeda i njegove pristalice!” Ali, Uzvišeni Allah uništio je i njega i njegov skup, a uzvisio je Istinu i njenu riječ. Tako su nevjernici poraženi, a muslimani su pobijedili u uvjetima kad niko nije mogao ni zamisliti da će tri stotine i trinaest ljudi koji nisu bili opremljeni, koji su imali jednog ili dva konja i sedamdeset deva, poraziti mnogobrojniju vojsku koja je bila u potpunosti opremljena za borbu. Kako bi mali broj ljudi mogao prevladati mnogo veći skupinu i uništiti njenu silu kao da je pepeo koji je vihor raznio da nije Allahove odredbe, utemeljenja vjerovjesništva i iskrene namjere?!

Također, Uzvišeni Allah kaže: “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu, i žena njegova koja spletkari!”[7]

Ova kur'anska sura govori o tome da će Ebu Leheb i njegova žena ući u Vatru, a to znači da za svog života neće biti počašćeni islamom. I to je zaista tako i bilo!

[1] El-Enfal, 7.

[2] El-Hidžr, 94-96.

[3]  Usp. Lubābun-nukūl od Dželāluddīna es-Sujūtija, str. 133.

[4] Es-Saff, 9.

[5] Er-Rum, 2-3.

[6] El-Kamer, 44-45.

[7] El-Leheb, 1-4.