Krasni muhabet doktora i šejha (6)

Dvadeset drugi zi-l-kadde

 

Klanjali smo podne namaz i malo pričekali da nastupi vrijeme sastanka. Dok sam čekao neko me na engleskom upita da li sam Iranac. Rekoh da jesam, da li mu nešto treba. Reče da se on kao musliman ponosi što je Iran kao muslimanska država stala ispred Amerike i dokazala da je Allah najveći. On je egipćanin i profesor na fakultetu. Dok sam se ja zahvalio s namjerom da nastavim razgovor policija je počela izbacivati klanjače jer su žene trebale proći blizu revde. Nažalost za takvo što nisu imali dobar plan. Ženama koje su htjele zijaretiti Poslanika dali su na raspolaganje sahat i po ujutru i toliko poslije podne namaza. A tek kada uđu tu počinje priča. Žena mi je rekla da se pri ulasku dijele na zemlje. Znači ako je iz svake zemlje po sto žena, svakoj grupi daju po deset minuta da se približe haremu. Naravno tu je i rasna diskriminacija. Naprimjer egipćankama i arapkama daju više vremena, afrikankama manje, a irankama najmanje. S onim egipćaninom imao sam kraći razgovor i razišli smo se. Zamolio je da se ponovo sretnemo, no nismo uspjeli, jer da bih se izbavio policije, izišao sam iz džamije. Ugledao sam šejha kako stoji ispred Džebrailove kapije.

D: Selam alejk i tekabelallah.

Š: Alejkum selam, i tebi inšaallah.

D: Moj hotel je na ovu stranu. Bujrum, idemo.

Š: Je l to vaš hotel iza Baki'a? Znate li da je ovo mezarje izgrađeno nakon dolaska islama?

D: Da, čini mi se da ga zovu džennetu-l-beki'a. Da li je po vašem mišljenju ovo najvažnije mezarje islamskog svijeta?

Š: Da, ovo je najpoznatije mezarje islamskog svijeta.

D: Jeste najpoznatije, ali ja sam rekao najvažnije. Jer ako je nešto poznato ne mora da znači da je i najvažnije i najbolje.

Š: Medina je najpoznatiji grad islamskog svijeta a ovo mezarje je najpoznatije mezarje ovog grada.

D: Ali po mom mišljenju važnost je zbog velikana koji se nalaze u njemu. Da su ovi velikani pokopani u bilo kojem mezarju svijeta ono bi postalo važno.

Š: Svaka važna osoba kada umre moguće da joj duša ode na dobro mjesto, ali tijelo nije važno. Nema razlike gdje god da se nalazi.

 

Nemamo mrtav i živ poslanik

 

D: Znači vi stvarno vjerujete da su tijela bez duše svih ljudi ista?

Š: Da – zaista ti si mrtav i oni su mrtvi – dakle i Poslanik je mrtav poput ostalih ljudi.

D: Ali slovo Kur'ana se razlikuje od vaše priče.

Š: Kako? U Kur'anu sam čitao da Allah, dž.š., kaže da će i poslanik umrijeti poput drugih ljudi.

D: Ali to je jedan kur'anski ajet, ali ima i drugih. Ovaj ajet govori o Poslanikovoj smrti kako niko ne bi mogao negirati njegovu smrt. No, ima i drugih ajeta koji govore o različitosti života nakon smrti kod šehida i drugih ljudi.

Š: Koji ajet ukazuje na razliku?

D: U suri Ali Imran, ajet 169: I nikako ne smatrajte one koji su ubijeni na putu Allahovom, mrtvima. Naprotiv, živi su! Kod Gospodara svog su opskrbljeni. Po kur'anskom stavu, šehidi su živi i primaju opskrbu kod svog Gospodara.

Š: Da, ovo je život u berzehu koji imaju šehidi.

D: Čini se da ovdje nije riječ o berzehskom životu. Jer u berzehu nema opskrbe, a oni su opskrbljeni.

Š: Dakle vi vjerujete da su šehidi živi?

D: Nisam ja važan, pročitao sam ti kur'anski ajet, Božiju riječ. Ako ne vjerujete u ovo, iznesite dokaz. Ja ništa ne tvrdim, ovo su Božije riječi.

Š: Možda je ovo jedan od nejasnih ajeta i ima stanje primjera, u smislu da su šehidi poput živih ljudi i kod Boga imaju opskrbu.

D: Ukoliko prihvatimo upravo te vaše riječi da su šehidi poput živih i imaju opskrbu to znači da se njihovo stanje razlikuje od ostalih ljudi.

Š: Da, sigurno.

D: Znači minimum razlike između šehida i ostalih, kako to Kur'an govori jeste da su oni živi, ma koliko da im stanje nije poput stanja živih.

Š: Ja nisam rekao da nisu živi. Rekao sam možda je nejasni ajet i da su poput živih.

D: Prema tome poslušajmo riječ Kur'ana i prihvatimo da su oni živi, ma koliko da je vrsta njihove živosti različita od života onih koji nisu umrli, ali sigurno je da imaju opskrbu.

Š: Prihvatam da između naših pretpostavki i kur'anske riječi, kur'anski stav dominira, ma koliko da nismo upoznati sa vrstom tog bivanja živim.

D: Dobro, a sada jedno pitanje. Da li je položaj Poslanika veći ili položaj šehida?

Š: Bez dvojbe, položaj Poslanika, jer u suri Nisa u 69. ajetu kaže se: Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnīkā, i istinoljubivih, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.

D: Dakle gledajući po prioritetima Poslanik bi isto tako, u najmanju ruku, trebao imati ovaj život koji imaju šehidi, jer u ovom ajetu su čak i istinoljubivi ispred šehida.

Š: Da, da.

D: U ovom mezarju su šehidi Uhuda, Hirre…?

Š: Da.

D: Ali Poslanikov Ehli bejt koji su važniji od šehida su također u ovom mezarju?

Š: Da, ima ih i iz Ehli bejta.

D: Dakle, važnost mezarja je zbog tih ljudi a ne zbog toga što se nalazi u Medini. Medina ima i drugih mezarja.

Š: Tačno. Ali volio bih znati kakav je vaš stav o irancima koji plaču u ovom mezarju i traže pomoć od umrlih.

D: Evo stigli smo do hotela, o ovome ćemo drugom prilikom, idemo sada ručati.

Otišli smo u restoran na ručak. Svi su voljeli poselamiti se i pitati sa šejhom. Iako nije nosio šejhovsku odjeću, već je bio obučen kao običan arap. Ručali smo. Ja sam se izvinuo šejhu zbog toga što smo imali samo jednu vrstu hrane za sve. Doduše tu je bila i hrana specijano spravljena za one koji imaju problema s masnoćama i prženom hranom. Ali, imam dojam da se šejhu svidjela naša hrana.

Š: Hrana je veoma ukusna. Jesu li kuhari Iranci?

D: Da. Hrana se sprema u jednom centru za sve iranske hadžije i onda se svima dostavlja.

Š: Znači za sve iranske hadžije na jednom mjestu spravljaju hranu?

D: Da. U Medini za svaki obrok spravlja se oko 40.000 porcija, a u Mekki oko 100.000.

Š: Hoćemo li ovdje sjediti ili idemo u vašu sobu?

D: Ne, idemo u sobu. Jer sada su svi cimeri legli da se odmore poslije ručka. Dvojica su otišla u harem. (Zargam i Kerbelali, koji hrču, nakon ručka odlaze u harem da bismo mi spavali.)

Š: Odlično, idemo.

Otišli smo u sobu, sjeli za mali sto, donio sam čaj i malo iranskih slatkiša i suhih smokvi.

Š: Sada smo ručali, kako ćemo jesti slatko?

D: Ali, kaže se prvo hrana zatim slatko.

Š: Da, da. Ali ja se malo pazim jer mi je šećer malo povišen. Iako se ne može preći preko ovih slatkiša.

D: I ja sam poput vas. Ja još i pijem lijekove za šećer.

Nakon malo razgovora o hotelu, cimerima, posebno o onoj dvojici što hrču, te iranskih grickalica i slatkiša, stigao je doktor Ahmedi. Sa šejhom se poselamio i pitao na arapskom. Šejh me upita je li on hrče. Rekoh ne, oni su u haremu. Rekao sam doktoru da se on odmori a mi ćemo tiho razgovarati. On reče sjest će u kraj i neće se miješati u razgovor pošto ne zna arapski. Ali ako smetam izići ću vani. Rekoh ne, obavezno sjedite. Naravno mislim da ćete dosta toga i razumjeti. I počeli smo razgovor.

Š: E dobro izvolite. Možete li mi odgovoriti na jučerašnje pitanje o vašem mišljenju u vezi sa halifama.

D: Prije nego počnemo samo da pitam da li je ostalo još koje pitanje u vezi s jučerašnjim razgovorom o privremenom braku?

Š: Ne nije. Bilo mi je veoma interesantno. Kada je Aiša, kao žena, prihvatili mut'u, onda je jasna naša dužnost.

D: Trebamo uzeti u obzir i činjenicu da je Aiša nakon Omera živjela oko 40 godina i da je imala u vidu njegovu zabranu.

Š: Da, ja sam prihvatio. Vratimo se prethodnom pitanju.

D: Veoma vam je stalo do ovog odgovora?

Š: Da, veoma je važno, jer želim znati lični stav nekoga poput vas o njima.

D: Precizirajte pitanje da bih mogao odgovoriti.

Š: Moje pitanje je o tome kakvo je vaše mišljenje o halifama. Da li ih prihvatate za halife?

D: Ja oblast koja je tiče vremena nakon Poslanika posmatram sa svih aspekata.

Š: Recite mi kako.

D: Dragi šejh, ako se slažete ja bih o ovome razgovarao nakon što razgovaramo o drugim stvarima, jer pitanje hilafeta, imameta i vilajeta ima precizne detalje, i ma koliko da su važna, ipak bit će lakše o tome govoriti nakon što rješimo pitanja poput pravednosti svih ashabi i slično tome.

Š: Doktore, izbjegavate odgovoriti na ovo temeljno pitanje.

D: Vjerujte mi ne izbjegavam, no volim da prvo dobro upoznamo lišće i grane da bismo zatim mogli govoriti o stablu.

Š: Dobro, ja sam vaš gost i predajem se vama.

D: Ne može tako. Nemojte tako govoriti. Ovo je vaša kuća, ali dogovorili smo se da razgovaramo o onome što se dogovorimo.

Š: Prihvatam, prihvatam. Pa ako se slažete da nastavimo ono što smo usput počeli o Beki'u i pristupa umrlima.

D: Može.

Š: Mnogo puta sam gledao da šiije umjesto zijareta, pored mezara Elhi bejta plaču, čak i kada sam bio u Siriji vidio sam ljudi pored sejjide Rukajje i Zejnebe plaču i tuguju. Čemu plač za nekim ko je umro prije hiljadu godina? Poselami ga, prouči Fatihu, i idi.

D: Ako se slažete ovdje ćemo na jednom mjestu govoriti o nekoliko stvari.

Š: O kojim stvarima?

Plač za umrlim

D: Plač za umrlim, zijaret mezara, izgradnja na kaburu i popravke na njima, teberok i ljubljenje mezarja, tevesul…

Š: Puno je to. Mislim da sve što se tiče mezara možemo na jednom mjestu, ali pitanje tevesula nekom drugom mimo Allahu, to nema veze sa mezarima i to je jasna greška. Pa ćemo to odvojiti. Drugom prilikom ćemo samo o tome, a sada samo o onom što je vezano za mezarje.

D: Slažem se. Koju ćemo temu nastaviti? (Od sada pa nadalje nećemo ponavljati priču s laptopom, jer jer na njemu je program Mektebe šamile a ja ga uvijek nosim sa sobom i svaki hadis na koji ukažem on je iz tog programa.)

Š: O plaču. Jer imamo eksplicitan hadis da plač uznemirava umrle i to su prenijeli svi prenosioci.

D: Tačno tako. Imam taj hadis na laptopu, pogledajte. Zbilja je u tome da neki od prenosilaca koji su prenijeli neke predaje ili su nejasni ili su nevažeći. Naprimjer, Ahmed ibn Hanbel u Tehzibu-l-kemalu, sv. 16, str. 70, kaže da je Ishak ibn Sejjar, jedan od prenosilaca ovog hadisa – idi i ušutkaj ih – nazvao ga je prevarantom, rekavši da slabe hadise predstavlja jakim, a u Mustedreku-s-sahihajnu, sv. 1, str. 381, kao i Ahmedovom Musnedu, sv. 2, str. 444, kaže se da je jednog dana Poslanik sa Omerom bio na dženazi. Žene su plakale. Omer ih je sprječavao da plaču. Poslanik je rekao: “Omere, pusti ih, zaista je oko uplakano, duša ožalošćena, a rastanak svjež.”

Š: Ali poslije je Ibn Omer ponovio onaj prethodni hadis.

D: Međutim, ukoliko pročitamo cio hadis vidjet ćemo da je u prisustvu Abdullaha ibn Omera Aiša odbila njegov stav, dopunivši hadis da nije tako.

Š: Ipak jedan broj prenosilaca prenosi ovaj i druge hadise o zabrani plakanja za umrlim.

D: Isto tako ukoliko bio ovo bile i Omerove riječi ali nisu argumentativne. Najvažniji dokaz za to je upravo različitost stavova Omera i Poslanika upravo u ovom hadisu, kada je Poslanik rekao – pusti ih.

Š: To je tačno da halifine riječi nasram Poslanikovih riječi nemaju težinu, ali halifine riječi ne treba prihvatiti poput riječi ostalih ashaba.

D: Ukoliko samo tu jednu stvar akceptirate, sve stvari će biti riješene, a to je da riječi ashaba i halifa ne predstavljaju dokaz.

Š: Oni ne govore od sebe, oni prenose Poslanikove i Božije riječi.

D: Ali ukoliko to nisu njihove riječi a budu suprotne Božijim i Poslanikovim riječima, šta da radimo tada?

Š: Nećemo prihvatiti.

D: Ali u vezi mut'e i mut'e hadža i teravije vi ste prihvatili i pored toga što je Omer rekao da su ove dvije mut'e za vrijeme Poslanika bile dozvoljene a ja ih zabranjujem. Isto tako i teraviju koja je za vrijeme Poslanika obavljana pojedinačno i savjetovano je da mustehab namazi budu obavljani kod kuće, ali Omer je to promjenio.

Š: Doktore, sputavate me, to sam prihvatio i završeno je, nećemo se vraćati na to. U vezi mut'e sam dao do znanja da prihvatam vaš stav.

D: Ne, nemam namjeru da vas sputavam, jer to je ključna tema, samo sam htio podsjetiti. Najvažnija tema u kojoj se braća sunije i sljedbenici Ehli bejta razilaze jeste upravo pitanje ashaba i djela halifa.

Š: Imate li dokaz da je Poslanik ikada plakao za umrlim?

D: Imam tri dokaza da je Poslanik plakao i bio tužan.

Š: Uredu, izvolite, to je važnije od ovih hadisa.

D: Prvo – U Musnedu-t-Tajalisi, sv. 4, str. 389, hadis1515 i 1531, u Mustedreku-s-sahihajn, 1/514 prenosi se da je Aiša rekla: “Kada je umro Osman ibn Maz'un, Poslanik je otkrio njegovo lice i toliko plakao da su mu suze tekle niz obraze.”

U 1531. hadisu Omer ibn Hamid kaže: “Prvo je poljubio Osmanovo lice i toliko plakao da su mu suze tekle po obrazima.”

Š: Nisam vidio ovaj hadis.

D: Drugo – Plač za Ibrahimom, njegovim sinom. U mnogo knjiga poput: Sunen Ibn Madže, sv. 5, str. 69, hadis 1578; Sahih Buhari, sv. 3, str. 172; Sahih Muslim, sv. 4, str. 1808 i sv. 5, str. 1808, kada je Poslaniku umro sin: “Poljubio ga je, pomirisao ga a Ibrahim je bio umro.” Zatim su prigovorili zašto plače. Poslanik je rekao: “Zaista oko lije suze i zaista se srce slama i ne govoriš ništa drugo do li ono čime je zadovoljan Gospodar naš, i zaista je rastanak s tobom Ibrahime tužan.” Ponovo su prigovorili da ste vi zabranili da plačemo za umrlim. On reče: “Zbilja nisam zabranio plač, već sam zabranio dva glasa glupana i razvratnika. Glas u izobilju u stanju igre i zabave to su povici šejtanovi, i glas prilikom nesreće, udaranje u lice i kidanje odjeće.”

Š: Ovo sam puno puta čuo, ali zadnji dio nisam vidio.

D: Hvala Allahu. Znaj da se zadnji dio nalazi i u Buhariji i u Muslimu.

Š: Recite i sljedeći slučaj.

D: Sljedeći slučaj bio je prilikom šehadeta hazreti Hamze. U Subulu-l-huda ve-r-rešad, sv. 4, str. 222, i u Taberaniju kaže se: “Kada mu je ugledao tijelo glasno je zaplakao. Plašio se za Safiju binti Abdu-l-Mutallib (Hamzina sestra). Pa je njene grudi položio na Hamzine, učio je ajet istirdža'a i plakao.”

Š: Da, da, ovo je sahih.

D: Ima još.

Š: Ima još?

D: Mnogo. Naprimjer prilikom šehadeta S'ad ibn Muaza, Poslanik je plakao i rekao pričajte o pogibiji da i drugi plaču (dakle sjećanje na nesreću). Plakao je prilikom pogibije Džafera i Zejda govoreći moja braća, moji prisni, moji sagovornici.

U Tefsiru Ibn Kesira, sv. 2, str. 329, u vezi s plača djeteta Sa'd ibn Muaza kaže: “Ušao sam kod Enes ibn Malika i on me upita ko sam. Rekoh ja sam Vakid ibn Omer ibn Sa'd ibn Muaz. On reče: Ličiš na njega. Zatim je puno plakao rekavši: “Allah se smilovao Sa'du bijaše od velikana i na visokom stupnju.”

Š: Svi ovi slučajevi su veoma interesantni.

D: Da navedem i slučaj sa Ebu Bekrom?

Š: Izvolite.

D: Ibn Kesir, sv. 4, str. 480; Ahmedov Musned, sv. 4, str. 362; Buharija, sv. 4, str. 463 i 2256 prenose od Aiše: “Kada je umro Poslanik, Ebu Bekr je izišao iz džamije ušao je u Aišinu kuću, otkrio Poslanikovo lice, prislonio se uz njega, ljubio ga i plakao.”

Š: Dobro, prihvatam da plač prilikom šehadeta i smrti nema problema. Ali šta je sa plačem na mezaru nakon smrti i nakon ukopa?

D: I za to imamo primjer od Poslanika.

Š: Vi kao da ste iskupili primjere.

D: Nisam, već u ovom programu samo uneseš željenu riječ i on odmah izbaci.

Š: Izvolite, odlično je to.

D: Imamo kur'anske primjere poput Jakubovog plača a i Poslanikove primjere iz Sahiha.

Š: Tačno, ali da li imate nešto o plaču nakon smrti. Jer Jakubov plač je bio zbog rastavljenosti sa Jusufom.

D: U Ibn Madžeovom Sunenu 1620 i u Hakimovom Mustedreku-l-sahihajnu, 3250 prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda da je Poslanik gledao mezare a mi smo bili s njim. Naredio je i mi smo sjeli. Počeo je glasno plakati pa su i ostali zbog njegovog plača počeli plakati. Nakon toga smo vidjeli Omera. Omer je upitao o Poslaniče šta je bilo pa ste plakali i nas ste uplakali i bacili nas u tugu? On je rekao: Zar vas je moj plač rastužio? On reče da jeste. Poslanik reče: “Ovaj mezar koji ste vidjeli na kojem sam šaputao, to je mezar moje majke, Amine binti Veheb.

Š: Hm, čudno ovo u Mustedreku.

D: Da, izvolite pogledati. Jasno vam je da 50 godina nakon majčine smrti Poslanik plače za njom.

Š: Tačno je, no nažalost i ovo je važno pitanje ali ulema nije iskupila sve te predaje na jednom mjestu da bi ljudima govorili istu stvar.

D: Naravno, nedavno je i to urađeno, naprimjer pogledajte ovaj program.

El-Berzeh, doktorska disertacija, sv. 1, str. 190 – 227, uradio je upravo to. A doktor El-Fatih El-Hebr Omer Ahmed na sudanskom fakultetu piše djelo s naslovom Hajatu-l-berzeh u sedam knjiga gdje je obavio veoma interesantno istraživanje s kojim dokazuje da je po Poslanikovoj instrukciji plač za umrlim dozvoljen.

U bibliografiji na laptopu naveli su više od 50 primjera za to, naprimjer Fetava Al-Azhar, 8/108, babu zijareti-r-resul.

Sljedeći primjer tiče se poštovanja Poslanikovog mezara u Ibn Kesiru, sv. 2, str. 21, poglavlje Hukuku-l-Mustafa: Malik ibn Enes je rekao halifi Ebu Džaferu Mensuru: “Ne podiži glas pred Poslanikom jer njegova svetost kao umrlog je poput svetosti živog.” Ebu Džafer je upitao: “O Malik, da li da se za zijaret okrenem prema kibli ili prema kaburu? Malik reče: “Ne okreći lice od njega jer on je tvoje sredstvo i sredstvo tvog oca Adema do Boga na Sudnjem danu, već okreni se prema njemu i traži šefaat kod njega da se zauzima kod Allaha.”

Š: Ovo je čudan hadis. Koji mu je sened?

D: Pogledajte u programu ima sened, ima oko 30 seneda u knjigama.

Š: Malik je rekao važnu stvar.

D: Malik je rekao riječi islama, a i ja pričam riječi islama.

Š: Ali drugi mezhebi ne govore da se okrenemo prema kaburu.

D: Ne nije tako i drugi mezhebi to govore. Pogledajte u program. U zbirci Ibn Tejmijinih fetvi, sv. 1, str. 12, kaže: “Malik, Šafe'i i Ahmed ibn Hanbel kažu prilikom zijareta Poslaniku budite okrenuti prema sobi, a Ebu Hanife kaže budite okrenuti prema kibli a ne prema sobi. Ali u Fetava al-azhar, sv. 8, str. 108, prenose iste ove Ibn Tejmijine riječi.

Š: Ali u praksi se okreću prema kibli.

D: Zato što čuvari harema ne dozvoljavaju, u suprotnom vidimo u djelu Poslanikove glave vidimo svi zairi stoje okrenuti leđima prema kibli a okrenuti prema sobi. Dakle to su ljudi shvatili iz Malikovih, Šafi'inih i Ahmedovih fetvi i to je bliže razumu jer naprimjer ako stojiš kod glave i želiš poselamiti Poslanika ali mu okreneš leđa a okreneš se prema kibli to je potpuno nerazumno djelo.

Š: Doktore, prihvatio sam da plač za umrlim nije problem i da se pri zijaretu treba okrenuti prema sobi.

D: To nisam ja rekao, to se kaže u vašim knjigama. Ja kažem da trebate postupati u skladu sa predajama iz vaših knjiga koje se ne sukobe sa Kur'anom.

Š: A ja sam rekao da prihvatam.

D: Ali, obratite pažnju na nastavak teksta, Malik kaže Ebu Džaferu idi blizu Poslanikovog mezara i traži oprost od grijeha, tojest obrati se umrlom.

Š: Da, da. I ovo je veoma važno. Važne su to stvari. Ako želite istinu nisam se obratio tim knjigama i nisam obraćao pažnju na njih. Više sam obraćao pažnju na govor a ne na knjige.

D: Dobro, olakšao sam vam posao.

Š: Da, da, to je odlično, da vas Allah nagradi.

D: Pogledajte, Semhudi u Vefau-l-vefa’, sv. 2, str. 1361, kaže da hafiz Ebu Abdullah Muhamed ibn Musa ibn Nu'man senedom koji vodi do Ali bin Ebi Taliba, a.s., prenosi da je bilo prošlo tri dana od kako je Poslanik, s.a.v.a., ukopan i došao je beduin izvan Medine. Posuo je zemlju s Poslanikovog mezara po svojoj glavi i rekao: “O Allahov poslaniče, rekao si i mi smo čuli tvoj govor. Uzeo si od Allaha ono što smo mi  uzeli od tebe i u onom što ti je objavljeno stoji i to: A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. Pa ja sam sebi nepravdu učinio i došao sam ti pa zamoli oprost za mene.”

Autor knjige Vefa'u-l-vefa’ liahbari dari-l-Mustafa, na kraju osmog poglavlja prenosi brojne događaje a svi oni svjedoče o tome da je traženje svojih potreba i pomoći od Poslanika bila stalna praksa muslimana. Čak piše i to da je Imam Muhamed ibn Musa ibn Nu'man napisao knjigu o ovoj temi pod naslovom Misbahu-z-zalam fi-l-mustegisine bi hajri-l-enam.

Š: Interesantno da je praksa moljenja za pomoć i za oprost grijeha nastavljena i nakon smrti.

D: Da, i to je odgovor onima koji kažu da se od mrtvih ne traži pomoć.

U tom trenutku na stolu je bilo malo iranskih slatkiša te ponudih šejha. On malo uze i pokaza na gaz.

Š: Ovo je ukusno.

D: Ne znam za Egipat ali nije ni blizu sirijskim slatkišima.

Š: I Egipat ima dobre slatkiše ali nisu ni blizu sirijskim.

D: Sirijski i libanski slatkiši su odlični.

Š: No ovo kako se ono zvaše, gaz veoma je ukusno. Može se porediti sa sirijskim i nije presladak. Dobro je za stare ljude poput mene. Sirijski slatkiši su preslatki.