Hazreti Fatima, s. a., i smutnja sa Sekife

Hazreti Fatima, s. a., i smutnja sa Sekife

 1. Suprotstavljanje drskom napadu na kuću Zapovjednika vjernih

 Nakon događaja na Sekifi i odbijanja nekolicine ljudi da daju prisegu Ebu Bekru, kako bi po njihovom mišljenju zaprijetili centru oko kojeg su se okupljali protivnici, napadnuta je kuća imama Alija, a.s. Omer, Kunfuz i njihove pristaše su zaprijetili da će zapaliti kuću ako Imam Ali ne izađe i ne dođe u džamiju da dadne prisegu!

Hazreti Zehra, s.a., je braneći Imama Alija, a.s., pred napadačima rekla:

„O zalutali lažljivci, šta to govorite? Šta hoćete? O Omere, nije te strah Boga? Tako ulaziš u moju kuću? Plašiš li me to šejtanovom strankom? A šejtanova stranka je zaista slaba.[1] Teško tebi! Kakva je to smjelost koju pokazuješ prema Allahu i Njegovom Poslaniku? Hoćeš da mu prekineš porod na ovom svijetu i ugasiš svjetlo Božije? A Allah će učiniti da Njegovog svjetla uvijek bude. (Es-Seff, 7) …[2]

Tvoja me obijest, o Omere, izvela (iz kuće) i upotpunila je dokaz protiv tebe samog i svakog onog ko je zalutao.[3]

Znaj, tako mi Boga, o sine Hattabov, da mi nije odvratno da se nedaće spuste na one koji nisu griješni, zasigurno bih zaklela Boga, a potom bi vidio kako bi brzo On uslišao moje molbe.[4]

O oče moj, o Poslaniče Božiji, evo kako se postupa prema tvojoj miljenici i kćerki.

O Fidda, pridrži me, jer tako mi Boga, umrije mi plod koji sam nosila u stomaku.[5]

 

 2. Pred napadačima na kuću Imama Alija, a.s.

a. Razotkrivanje zavjera

Kad je Omer sa skupinom svojih pristalica napao kuću Imama Alija, a.s., pa ni nakon uzastopnih prijetnji nije uspio ući u kuću, po njegovoj naredbi donijeli su suharke i zapalili vrata. Hazreti Fatima, s.a., da bi odbranila položaj vilajeta i svetost imameta, stala je ispred dima koji se digao poput zida i plamena vatre te rekla:

„O sine Hattabov, vidim li te to kako mi pališ vrata?[6] Jesi li to došao da nam zapališ kuću?[7] Pališ li to Alija, a.s., i moju djecu?“[8]

Začula je odgovor: „Tako mi Boga, ili ću vas izvući da date prisegu (Ebu Bekru) ili ću i vas (i kuću zajedno) spaliti!“[9]

Hazreti Fatima, a.s., mu je rekla: „O Omere, nije te strah Boga što ulaziš u moju kuću (bez dopuštenja)?“[10]

 

b. Žaljenje ocu

U jednom trenutku je hazreti Fatima, s.a., bacila pogled na očev mezar i rekla:

„O oče moj, o Poslaniče Božiji! Šta smo sve poslije tebe doživjeli od Hattabovog sina i sina Ebu Kuhafe![11] O Ebu Bekre, kako brzo ispolji svoja neprijateljstva prema Poslanikovoj, s.a.v.a., porodici! Kunem se Bogom da od sada, pa sve dok ne sretnem Gospodara, neću pričati s Omerom.“[12]

 

c. Osuđivanje napadača

Imam Sadik, a.s., kaže: „Kada su napadači napali kuću Imama Alija, a.s., kako bi razvalili ili zapalili vrata i ušli u kuću, hazreti Fatima, s.a., je stala iza vrata i obratila se Omeru, koji je bio na čelu napadača, i rekla:

,Teško tebi, o Omere! Kakva je to smjelost koju pokazuješ prema Allahu i Njegovom Poslaniku? Hoćeš da mu prekineš porod na ovom svijetu i ugasiš svjetlo Božije? Znaj da će Allah učiniti da Njegovog svjetla uvijek bude.‘“[13]

 

 3. Odbrana Zapovjednika vjernih

a. Podsjećanje na vrline Ehli bejta

U tim teškim trenucima, kada su Alija, a.s., silom odveli u džamiju, hazreti Fatima, s.a., je došla među narod, stala između njih i Imama i rekla:

„Tako mi Boga, neću dozvoliti da nasilno odvedete moga amidžića. Teško vama, kako brzo iznevjeriste Allaha i Njegova Poslanika kada smo u pitanju mi, njegov Ehli bejt, a uistinu vam je Božiji Poslanik oporučio da nas slijedite, volite i da nas ne napuštate. Svevišnji Allah je rekao: Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema mojim bližnjim.“ (Eš-Šura, 23)[14]

 

b. Prijetnja proklinjanjem

Imam Sadik, a.s. prenosi: „Kada su Imama Alija, a.s., vukli prema džamiji i niko ga nije branio dok je bio sam i napušten, hazreti Fatima, s.a., došla je do Imama i obratila se Omeru riječima:

,O sine Hattabov, da mi nije odvratno da se nedaće spuste na one koji nisu griješni, zasigurno bih zaklela Boga, a potom bi vidio kako bi brzo On uslišao moje molbe.‘“[15]

 

 4. Odbrana Imama Alija, a.s., u džamiji

Kada su Imama nepravedno i nasilnički odveli u džamiju, hazreti Fatima je ušla u džamiju i rekla:

„Pustite moga amidžića. Kunem se onim Gospodarom Koji je Muhammeda s istinom poslao, ako ga ne pustite, pustit ću kosu, stavit ću na glavu Poslanikovu, s.a.v.a., košulju i pred Bogom ću vikati. Budite sigurni da Salihova kamila nije vrijednija kod Boga od mene, niti njeno mladunče od moje djece.“[16]

 

 5. Čuvanje Imamovog života

Nakon što su odveli Imama u džamiju, Omer je među gomilom ljudi golom sabljom zaprijetio Imamu, a.s., da će mu otkinuti glavu ako ne da prisegu Ebu Bekru. Tada je hazreti Fatima, s.a., rekla Ebu Bekru:

„O Ebu Bekre, hoćeš li da mi oduzmeš muža (i napraviš od mene udovicu)? Tako mi Boga, ako ga ne pustiš, zasigurno ću pustiti kosu, rastrgnuti okovratnik i otići do mezara moga oca.“

Potom je uzela za ruku Hasana i Husejna, mir s njima, kako bi pored Poslanikovog mezara plačem i proklinjanjem obistinila svoju prijetnju. Imam Ali, a.s., je rekao Selmanu: „Selmane, zadrži Fatimu! Kao da vidim Medinu kako se s dvije strane trese od zemljotresa. Tako mi Boga, ako Fatima pusti kosu, rastrgne okovratnik i zaplače i prokune pored Poslanikovog, s.a.v.a., mezara, neće više biti prilike za narod Medine i zemlja će ih sve progutati u svom smrtonosnom zalogaju.“

Selman je požurio do hazreti Fatime i zamolio je: „O kćerko Muhammeda, s.a.v.a.! Bog je tvog oca učinio povodom milosti svjetovima. Molim te, vrati se kući i nemoj proklinjati narod koji je u neznanju.“ Hazreti Fatima, s.a., je odgovorila:

„O Selmane, oni hoće ubiti Alija, a ja nemam strpljenja kada je Ali u pitanju. Pusti me da idem do mezara svog oca, da pustim kosu, rastrgnem okovratnik i da jecam pred svojim Bogom.“

Kada je Selman shvatio da je Fatima, s.a., odlučna u namjeri da ide jecati i proklinjati, rekao joj je: „Imam Ali, a.s., me poslao i rekao mi da te vratim kući i da te zadržim da ne jecaš i ne proklinješ.“ Kada je hazreti Fatima, s.a., čula Imamovu poruku, rekla je:

„Onda se vraćam, strpit ću se, poslušati ga i pokoriti mu se.“[17]

 

 6. Izbavljenje Imama, a.s.

Kada je Selman Farsi zatražio od cijenjene Poslanikove kćerke da odustane od proklinjanja i jecanja i da se vrati kući, rekla je:

„Teško njima, o Selmane! Hoće da mi moje sinove, Hasana i Husejna, učine jetimima. Tako mi Boga, o Selmane, neću kročiti mimo džamijskih vrata sve dok ne vidim svoga amidžića svojim očima zdravog i puštenog na slobodu.“[18]

Poslije nekoliko trenutaka, kada su u tišini, tuzi i zatečenosti prisutnih napadači pustili Imama Alija, a.s., i kada je on sam i obespravljen izašao iz medinske džamije, krenuo je prema kući. Hazreti Fatima je pogledala svog bezgriješnog supruga i rekla:

„Život bih svoj za tebe dala i dušu bih svoju postavila kao štit za dušu tvoju, o Eba-l-Hasane! Budeš li u dobru, bit ću uz tebe, budeš li u zlu, bit ću uz tebe.“[19]