Hazreti Fatima, s.a., i vođstvo Ehli bejta, a.s.

Autor: Muhammed Dašti
Izvor: Iz riznice hazreti Fatiminih mudrost
Share

Hazreti Fatima, s.a., i vođstvo Ehli bejta, a.s.

 1. Značaj Ehli bejta i Imama

 

Hazreti Fatima, a.s., je o značaju bezgriješnih imama govorila: „Mi smo među Božijim robovima Njegovo sredstvo za uspostavljanje veze s Njim, Njegovi odabranici, mjesto Njegove svetosti, Njegovi dokazi u tminama; mi smo nasljednici Njegovih vjerovjesnika.“[1]

  

 2. Odgojna uloga Poslanika, s.a.v.a., i Imama

Hazreti Fatima, uzimajući u obzir neophodnost postojanja savršenog odgojnog uzora u ljudskom društvu, ukazala je na odgojnu ulogu Božijeg Poslanika i imama Alija i rekla: „Očevi ovog ummeta su Muhammed i Ali koji ispravljaju njihove krivine i izbavljaju ih iz vječne patnje ako im se budu pokorili i daruju im vječnu blagodat ako ih budu slijedili.“

 

 

Utvrđivanje imameta i vođstvo Imama Alija, a.s.

 

 1. Podsjećanje na Poslanikove, s.a.v.a., hadise

Mahmud ibn Lubejd je rekao: „Nakon Poslanikovog preseljenja vidio sam hazreti Fatimu na mezaru hazreti Hamze na Uhudu. Plakala je i žalila, pa sam iskoristio priliku i upitao je: Postoji li u govorima Allahovog Poslanika dokaz za imamet i vođstvo Alija? Odgovorila mi je: ,Čudim se što me to pitaš. Zar ste zaboravili dan Gadir Hum? Čula sam Allahovog Poslanika kako govori: ‘Ali je najbolji čovjek kojeg ostavljam među vama. On je imam i halifa poslije mene. Moja dva unuka i deveterica iz Husejnove kičme su imami dobročinitelji. Ako ih budete slijedili, vidjet ćete da su upućeni upućivači, a ako im se budete suprotstavljali, doista će razilaženje među vama ostati do Sudnjeg dana.'‘

Potom sam je upitao: Pa zašto je onda on odustao od svog prava? i opet mi je odgovorila: ,O, Ebu Omere, doista je Allahov Poslanik rekao: ‘Primjer imama je poput primjera Kabe, kojoj se dolazi, a ona ne dolazi. Znajte, tako mi Allaha, da su ostavili pravo kod njenih dostojnika i slijedili potomstvo svog Poslanika, ne bi se ni dvojica razišli u vezi s Allahom; naslijedio bi je svaki prethodnik od svog prethodnika i svaki nasljednik nakon prethodnog nasljednika sve dok ne ustane naš Kaim, deveti imam iz potomstva Husejna.’ Međutim, oni su ispred stavili onoga kojeg je Allah stavio unazad, i udaljili su unazad onoga kojeg je Allah odredio da bude ispred. Čak i kada su sahranili Poslanika i stavili ga u iskopan grob, po svojim su strastima i mišljenjima odabrali vladara, pa neka im je teško. A zar nisu čuli Božije riječi: Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju (El-Kasas, 68)? Dakako, čuli su, ali oni su, kako Svevišnji Allah govori: … ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima (El-Hadždž, 48), daleko bilo. Oni su se iz svojih želja raširili na dunjaluku i zaboravili svoj smrtni čas, pa teško njima, a upropastili su svoja djela. Utječem se Tebi, moj Gospodaru, od nedostatka nakon obilja.“[2]

 

 2. Briljantni događaj Gadir Huma i hadis o „položaju“

a. Podsjećanje na hadis Gadir Hum i hadis o „položaju“

Gdje god bi smatrala potrebnim podsjetiti na hadis Gadir Hum, hazreti Fatima je budila uspavane umove, upućivala zbunjene ljude i više puta opominjala: „Zar ste zaboravili riječi Allahovog Poslanika na dan Gadir Hum: ,Kome god sam ja preči od njega samog, njemu je Ali preči od njega samog?‘, i njegov govor: ,Ti si u odnosu na mene kao Harun u odnosu na Musa, a.s.‘“[3]

 

b. Odgovor tražiteljima isprike

Na ravnodušnost onih koji bi tražili izgovor riječima: ,,Da je Ali požurio i govorio narodu, ljudi ne bi zastranili“, hazreti Fatima bi odgovarala: „Svevišnji Allah nakon događaja Gadir Hum nije ostavio ni za koga dokaz niti opravdanje.“[4]

 

c. Neumjesno opravdanje

Kada su muhadžiri i ensarije navaljivali da im se prihvati opravdanje zbog toga što nisu pomogli, govorila je: „Udaljite se od mene, nema opravdanja nakon što ste upozoreni niti zapovijedi nakon što ste propustili. Zar je moj otac na dan Gadir Hum ostavio i za koga opravdanje?“[5]

[1] Šerhu Nehdži-l-belage, sv. 16, str. 201.

[2] Biharu-l-envar, sv. 36, str. 353; Ihkaku-l-hakk, sv. 21, str. 26.

[3] El-Gadir, sv. 1, str. 197.

[4] Delailu-l-imame, str. 38; El-Hisal, sv. 1, str. 173.

[5] Delailu-l-imame, str. 38; El-Ihtidžadž, sv. 1, str. 146.

  • 14 Januara, 2020