Dokidanje učenja (nesh)
Dokidanje učenja (nesh)
Većina sunijskih učenjaka spominje da je učenje nekih dijelova Kur'ana dokinuto, što temelje na predajama prema kojima su ti dijelovi za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., bili u sastavu Kur'ana, pa je uputno da ovdje navedemo neke od njih kako bi bilo jasno da držanje ovih predaja vjerodostojnim neminovno znači i usvajanje stava da su u Kur'anu vršene preinake:
- Ibn ‘Abbās prenosi da je Omer, stojeći na minberu, između ostalog kazao i ovo: “Allah je Muhammeda, s.a.v.a., poslao s Istinom i objavio mu Kur'an. Među onim što je Allah objavio bio je i ajet o kamenovanju, i mi smo ga učili, razumjeli i pojmili. Zbog toga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., provodio propis o kamenovanju, a provodimo ga i mi poslije njega, ali se plašim da će, nakon protoka mnogog vremena, neko reći: ‘Allaha mi, mi u Allahovoj knjizi ne nalazimo ajet o kamenovanju!’, pa da tako neće zalutati, napuštajući propis koji je Allah objavio, a kamenovanje je, prema Allahovoj knjizi, propisana obaveza za onog muškarca koji počini blud a oženjen je. Potom, među onim što smo učili iz Allahove Knjige bilo je i ovo: ‘Ne okrećite se od svojih očeva, jer vam je okretanje od vaših očeva nevjerstvo’, ili: ‘Doista vam je nevjerstvo da se okrećete od svojih očeva…!’[1]
Sujūti navodi sljedeće:
“Ibn Ušteh, u djelu El-Mesāhif, bilježi izjavu Lejsa ibn Sa'da: ‘Prvi ko je sakupio Kur'an bio je Ebu Bekr, a ispisao ga je Zejd… Omer je bio donio ajet o kamenovanju, no on ga nije htio uvrstiti, s obzirom na to da ga je jedini on posjedovao.'”[2]
Treba kazati da se ajet o kamenovanju za koji je Omer tvrdio da je iz Kur'ana, a koji od njega nije prihvaćen, prenosi u različitim oblicima, među kojima su i ovi: “Kad blud počine starac i starica, obavezno ih kamenujte, kao kaznom od Allaha, a Allah je Moćan i Mudar!”, “A starca i staricu obavezno kamenujte zbog onog užitka koji su ostvarili!”, “Doista, starca i staricu, ako počine blud, obavezno kamenujte!”.
Dakle, u postojećem Kur'anu ne nalazi se ajet iz kojeg se može razumjeti propis o kamenovanju. Ukoliko bi spomenuta predaja bila vjerodostojna, to bi značilo da je iz Kur'ana ispušten jedan ajet!
- Taberāni, posredstvom Omera, s pouzdanim prijenosnim nizom (sened), bilježi sljedeći Vjerovjesnikov, s.a.v.a., hadis: “Kur'an ima milion i dvadeset sedam hiljada slova!”[3], dok Kur'an koji mi danas imamo nema ni trećinu ovog broja, što bi značilo da je više od dvije trećine Kur'ana ispušteno!
- Ibn ‘Abbās prenosi sljedeće Omerove riječi: “Uzvišeni Allah poslao je Muhammeda s Istinom, a s njim je spustio i Kur'an, pa je među onim što mu je objavio bio i ajet o kamenovanju. Tako je Božiji Poslanik, s.a.v.a., provodio propis o kamenovanju, a poslije njega provodimo ga i mi.” Zatim je rekao: “Mi smo učili i ovo: ‘I ne okrećite se od svojih očeva jer vam je to nevjerstvo!’, ili: ‘Doista vam je nevjerstvo da se okrećete od svojih očeva!'”[4]
- Nāfi’ prenosi da je Ibn Omer rekao: “Neki od vas posigurno će reći: ‘Uzeo sam sav Kur'an!’, a on i ne zna šta je sav Kur'an! Veliki dio Kur'ana otišao je, i zato neka rekne: ‘Uzeo sam od Kur'ana ono što je na vidjelu!'”[5]
- ‘Urva ibn Zubejr od ‘Aiše prenosi sljedeće: “U vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.a., sura El-Ahzāb učena je s dvije stotine ajeta, pa kad je Osman ispisivao one Mushafe, od nje je uzeto samo onoliko koliko ima sad!”[6]
- Humejda bint Ebu Jūnus prenosi sljedeće: “Moj otac mi je – a tad je imao osamdeset godina – učio iz ‘Aišinog Mushafa: ‘Inallāhe ve melāiketehu jusallūne ‘alen-Nebijji. Ja ejjuhellezīne āmenū sallū ‘alejhi ve sellimu teslīma. Ve ‘alellezīnejusallūnes-sufūfel-uvel!’ Bilo je to – kaže ona – prije nego je Osman zamijenio Mushafe!”[7]
- Ebu Harb ibnul-Esved od svog oca prenosi sljedeće: “Ebu Mūsa el-Eš'ari pozvao je one koji su ljudima u Basri učili Kur'an, pa je kod njega došlo njih tri stotine učača Kur'ana. ‘Vi ste najbolji ljudi Basre’, rekao im je on. ‘Vi ste njihovi učači, pa učite Kur'an! Nemojte da vaša srca vremenom postanu gruba onako kako su srca Arapa bila ogrubjela kod onih prije vas. Mi smo učili jednu suru koju smo po dužini i oštrini poredili sa surom El-Berāe, ali sam je zaboravio i samo se iz nje sjećam ovih riječi: ‘Kad bi čovjek imao dvije doline blaga, poželio bi da ima i treću dolinu; čovjekovu nutrinu ništa napuniti ne može doli zemlja!’ I učili smo suru koju smo poredili s jednom od onih sura koje počinju riječima: ‘Sebbih isme Rabbike’, pa sam i nju zaboravio; od nje mi je u pamćenju ostalo samo ovo: ‘O vi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne radite, pa da to bude svjedok o vašim vratovima za koji ćete biti pitani na Sudnjem danu?!””[8]
- Zerr pripovijeda: “Ubejj ibn Ka'b upitao me: ‘Zerre, koliko ajeta učiš u suri El-Ahzāb?’ ‘Sedamdeset i tri ajeta’, rekao sam. ‘Ta sura je’, kazao je on, ‘bila ravna suri El-Bekare, ili je čak bila i duža od nje…!'”[9]
- Ibn Ebi Dāvud i Ibnul-Enbāri prenose sljedeću Ibn Šihābovu izjavu: “Čuli smo da je bilo objavljeno mnogo Kur'ana te da su oni koji su to poznavali ubijeni u Bici na Jemami, tj. oni koji su to znali napamet, i da to poslije njih nije bilo poznato, niti zapisivano…!”[10]
- ‘Amra prenosi sljedeće ‘Aišine riječi: “U onome što je objavljeno od Kur'ana nalazilo se i ovo: ‘Deset poznatih dojenja sklapanje braka čine zabranjenim!’, a onda je to dokinuto s ‘pet poznatih’. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je zatim preselio, a to se još učilo iz Kur'ana!”[11]
- El-Misver ibn Mahzema prenosi sljedeće: “Omer je upitao ‘Abdurrahmāna ibn ‘Avfa: ‘Nalaziš li ti među onim što nam je objavljeno ‘…da se borite onako kako ste se borili prvi put!’ – ta ja to ne nalazim?!’ ‘I to je izostavljeno iz Kur'ana među onim što je izostavljeno!’, rekao mu je on.”[12]
- Ebu Sufjān el-Kelā'i prenosi da je Meslema ibn Muhalled el-Ensāri njima jedanput rekao: “Obavijestite me o dva ajeta koja nisu zapisana u Mushafu!”, pa mu nisu umjeli kazati ništa o tome. Kod njih je bio i Ebul-Kunūd Sa'd ibn Mālik, pa je Meslemin sin proučio: “Oni koji su vjerovali, i hidžru učinili, i borili se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim – radujte se, vi ćete uspješni biti! A oni koji su im utočište pružili, i pomogli im, i za njih se prepirali s onima na koje se Allah rasrdio – niko ne zna kakvu sam za njih radost pripremio kao nagradu za ono što su uradili!”[13]
Postoji veći broj predaja koje govore o dvjema surama – Odricanju (El-Hal’) i Žurenju (El-Hafed) – u primjercima Kur'ana Ibn ‘Abbāsa i Ubejja ibn Ka'ba: “Gospodaru naš, od Tebe pomoć tražimo i za oprost grijeha Te molimo; hvalu Ti izričemo i ne poričemo Te; odričemo se i ostavljamo onoga ko laž iznosi na Tebe! Gospodaru naš, Tebe obožavamo i Tebi se klanjamo, i ničice Ti padamo; Tebi brzamo i žurimo, Tvojoj milosti se nadamo i Tvoje kazne se plašimo – ta Tvoja kazna samo nevjernika pratnja je!”
Ima još toga, no ovdje nema potrebe za navođenjem takvog čega.[14]
Kako se vidi, tvrditi da je bilo dokidanja učenja Kur'ana (nesh) znači tvrditi da je u Kur'anu bilo preinake i ispuštanja.
Naime, ovo dokidanje učenja Kur'ana izvršio je ili Božiji Poslanik, s.a.v.a., ili neko od onih koji su došli na čelo muslimanske zajednice poslije njega. Ako oni koji pod dokidanjem učenja nekih dijelova Kur'ana misle na nešto što je uradio Božiji Poslanik, s.a.v.a., onda to treba dokazati.
Učenjaci – svi oni – imaju, pak, nepodijeljeno mišljenje o tome da se dokidanje bilo čega iz Kur'ana ne može temeljiti na samo jednoj predaji, o čemu se sasvim jasno izrazila jedna skupina u literaturi o metodologiji šerijatskog prava i drugdje.[15]
Štaviše, imam Šafi'i i najveći broj učenjaka njegove pravne škole, kao i većina egzoterista, stoje na stanovištu da se ništa iz Kur'ana ne može dokinuti nikakvim, pa ni mutevātir hadisom.[16]
Tog je stava i imam Ahmed, prema jednoj od dvije predaje koje se prenose od njega. S druge strane, i ona skupina koja smatra dopustivim da bi nešto iz Kur'ana moglo biti dokinuto mutevātir sunnetom drži da se to nije desilo.[17]
Prema tome, kako bi moglo biti vjerodostojno pripisati Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., dokidanje nečega iz Kur'ana samo na temelju informacija spomenutih prenosilaca? Usto, pripisivanje Vjerovjesniku dokidanja dijelova Kur'ana u suprotnosti je sa svim onim predajama koje impliciraju da je do ispuštanja nekih dijelova došlo poslije njega.
Ako se, pak, pod dokidanjem dijelova Kur'ana misli na to da su takvo što učinili neki od onih koji su na čelo muslimanske zajednice došli poslije Vjerovjesnika, s.a.v.a., onda to nije ništa drugo doli tvrdnja da se u Kur'anu desila preinaka. Imajući to u vidu, moglo bi se tvrditi da većina sunijskih učenjaka podržava stav o preinaci u Kur'anu, s obzirom na njihovo mišljenje da je dopustivo dokidanje učenja nekih dijelova Kur'ana. Bez obzira na to da li se time dokida i određeni propis ili ne. Štaviše, neki njihovi stručnjaci iz metodologije šerijatskog prava (usulijjūn) dvoumili su se u vezi s tim da li je šerijatski nečistoj osobi (džunub) dozvoljeno da uči one dijelove koji su izuzeti iz Kur'ana, odnosno da li joj je dozvoljeno da to dotiče. Neki od njih zauzeli su stav da to nije dozvoljeno.
Dakako, jedna skupina mu'tezila smatrala je da dokidanje učenja dijelova Kur'ana uopće nije zamislivo.[18]
Čudno je da jedna skupina sunijskih učenjaka negira da je iko od njih tvrdio da je u Kur'anu bilo preinake. Alūsi je čak rekao da Tabarsī iznosi neistinu, pripisujući stav o preinaci hašvijama.[19] “Niko od sunijskih učenjaka”, kaže on, “nije takvo što tvrdio!”
Još začudnije od toga jeste to što on tvrdi da je Tabarsijev stav o nepostojanju preinake došao kao reakcija na smutnju koju su izazvali neki njegovi učenici tvrdeći da je u Kur'anu bilo preinake, pa da je on požurio da takvo što ospori.[20]
Čitaocu je, međutim, poznato da je stav o tome da u Kur'anu nije bilo nikakve preinake naširoko čuven među šiijskim učenjacima i stručnjacima, odnosno da je općeprihvaćen među njima. Tabarsī je čak govor o ovoj temi sejjida[21] el-Murtedāa naveo u svoj njegovoj dužini i iznio njegovu argumentaciju o neispravnosti stajališta onih koji su tvrdili da je u Kur'anu bilo preinake na potpuno jasan način i s najjačim dokazom.[22]
[1] Sahīhul-Buhāri, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 6327 i 6328; Sahīhul-Muslim, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 3201; Tirmīzijev Sunen, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 1352; Ebu Dāvudov Sunen, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 3835; Ibn Mādžeov Sunen, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 2543 i Ahmedov Musned, Musned deseterice obradovanih Džennetom, hadis br. 192.
[2] El-Itkān, I/101.
[3] El- Itkān, I/121.
[4] Tirmīzijev Sunen, poglavlje o šerijatskim kaznama, hadis br. 1352; Ahmedov Musned, Musned deseterice obradovanih Džennetom, hadis br. 313.
[5] El-Itkān, II/40–41.
[6] Ibidem.
[7] Ibidem.
[8] Muslimov Sahīh (III/100), poglavlje o zekatu, hadis br. 174.
[9] Izbor iz Kenzul-‘ummāla, na margini Ahmedovog Musneda (II/43).
[10] Izbor iz Kenzul-‘ummāla, na margini Ahmedovog Musneda (II/50).
[11] Muslimov Sahīh (IV/167), poglavlje o dojenju, hadis br. 2634.
[12] El-Itkan (II/42).
[13] Ibidem.
[14] El-Itkān (I/122–213).
[15] El-Muvafekāt Ebu Ishāka eš-Šātibija (III/106), El-Matba'atur-rahmānijja, Egipat.
[16] Mutevātir-hadis jeste onaj hadis koji prenosi tako veliki broj prenosilaca da ne postoji na najmanja sumnja u njegovu vjerodostojnost. (Prevodilac)
[17] Usp. Āmidijev El-Ihkām fi usūlil-ahkām (III/217).
[18] Ibidem (III/201–203).
[19] Hašvije – oni koji se u tumačenju hadisa drže doslovno samo oblika riječi. (Prevodilac)
[20] Rūhul-me'ānī (I/24).
[21] „Sejjid“ je titula svakog onog koji vodi porijeklo od Poslanikove porodice. (Prevodilac)
[22] Medžme'ul-bejān (I/15), Uvod.
