Stav muslimana o preinaci
Stav muslimana o preinaci
Muslimani vjeruju da u Kur'anu nije bilo nikakve preinake te da je Kur'an koji imamo u svojim rukama cijeli Kur'an, objavljen Najvećem Vjerovjesniku, s.a.v.a.
O tome se nedvosmisleno izjasnio veliki broj autoriteta, a među njima i prvak pouzdanih stručnjaka hadisa Muhammed ibn Bābevejh, Saduk koji je stav da u Kur'anu nije bilo nikakve preinake uvrstio u šiijske doktrine (mu'tekadāt). Među ovima jeste i šejh ove skupine Ebu Dža'fer ibnul-Hasan et-Tūsi, koji se na jednak način o ovom pitanju izjasnio odmah na početku svog komentara Kur'ana Et-Tibjān, gdje je isto stajalište prenio i od svog učitelja, Alemu-l-Huda Sejjida el-Murtedāa, iznijevši pritom njegovu argumentaciju za ovakvo što na najpotpuniji način. Među njima jeste i čuveni komentator Kur'ana Et-Tabarsī, koji je ovakvo stajalište iznio u svom komentaru Kur'ana Medžme'ul-bejān. Među njima jeste, također, i učitelj šerijatskih pravnika šejh Dža'fer, koji u studiji o Kur'anu Kešful-gitā’ tvrdi čak to da o ovome postoji jednoglasje kod islamskih učenjaka. Među njima jeste, isto tako, i veliki učenjak El-Bahbahāni, koji je u svojoj studiji o Kur'anu u knjizi El-‘Urvetul-vuskā stav o nepostojanju preinake u Kur'anu pripisao većini mudžtehida. Među njima jeste, konačno, i čuveni hadiski učenjak El-Mevla Muhsin el-Kāsāni, koji se na jednak način izjasnio u dvjema svojim knjigama[1], baš kao i junak znanosti i veliki borac šejh Muhammed Dževād el-Belāgi, koji je identičan stav iznio u uvodu svog komentara Kur'ana Ālā'ur-Rahmān.
Veći broj ovih autoriteta stav o nepostojanju preinaka u Kur'anu pripisuje mnogim velikanima, među njima i vrhovnom šejhu El-Mufīdu, enciklopedisti šejhu El-Behāiju, velikom istražitelju Kadiju Nūrullāhu i njima sličnima. Među onima koji su se izjasnili o nepostojanju preinake u Kur'anu jesu i svi šiijski učenjaci koji su pisali o imametu i u tom kontekstu navodili i izvjesne negativne pojave, no pritom nisu posezali za pitanjem preinake, pa – prema tome – da su tvrdili da je u Kur'anu bilo preinačavanja, to bi im bilo zanimljivije spomenuti negoli spaljivanje Mushafa i sl.
Kratko rečeno: među šiijskim učenjacima i stručnjacima uveliko prevladava stajalište – štaviše, među njima to je općeprihvaćeno – da u Kur'anu nije bilo nikakve preinake. Istina, tačno je da jedna skupina šiijskih hadiskih učenjaka, kao i značajniji broj onih sunijskih, drži da je u Kur'anu bilo preinake. Er-Rāfi'ī kaže: “Tako jedna skupina apologeta (ehlul-kelām), koji ne znaju ništa drugo doli baviti se pretpostavkama i stvari tumačiti na svoj način te izvoditi dijalektičke zaključke iz svakog propisa i svakog stava, zastupa stajalište da postoji vjerovatnoća da su ljudi neki dio Kur'ana i ispustili, s obzirom na način na koji je Kur'an sakupljen.“[2] Et-Tabarsī u svom Medžme'ul-bejānu takvo stajalište pripisuje jednoj skupini sunijskih učenjaka, Hašvijama.
Nakon ovoga bit će bjelodano jasno da je stav o dokidanju učenja nekih kur'anskih odjeljaka istovjetan stavu o postojanju preinake. Prema tome, opća raširenost stava o tome da je učenje nekih dijelova Kur'ana dokinuto – među sunijskim učenjacima – neminovno za sobom povlači i afirmaciju stava o preinaci u Kur'anu.
