Kur'an je zaštićen od preinake

Kur'an je zaštićen od preinake

Prije negoli se upustimo u ovu temu, držimo uputnim najprije kazati nešto o stvarima koje su u uskoj vezi s onim što želimo reći, a bez kojih nije moguće dovoljno pojasniti predmet koji ćemo razmatrati.

Šta znači „preinaka“?

Kad se kaže „preinaka“ (tahrīf), pod ovim se misli na nekoliko stvari kojima je ovakvo što zajednički naziv. Tako je jedne vrste preinaka bilo u Kur'anu, s čim u vezi saglasni su svi muslimani, dok druge vrste preinaka nije bilo, s čim u vezi, također, saglasni su svi muslimani. O trećoj, pak, vrsti preinaka među muslimanima postoji razmimoilaženje. Sad ćemo nešto više kazati o tome.[1]

1. Preinaka u smislu “premještanje nečega iz onog za šta je postavljeno i njegovo preoblikovanje u nešto drugo”, o čemu Uzvišeni, npr., kaže: “Neki jevreji su objavljenim riječima davali drugi smisao!”[2] Među muslimanima nema razmimoilaženja o tome da se ovakav vid preinake događao u vezi s Kur'anom – naime, svako ko bi Kur'an protumačio mimo onoga što on stvarno govori, ko bi tome davao drugi smisao, time bi ga zapravo preinačavao! Tako ćemo vidjeti mnoge „inovatore“ u vjeri i sljedbenike zastrana kako svojim tumačenjima preinačuju kur'anske ajete u skladu sa svojim viđenjima i porivima. Preinaka u ovom smislu zabranjena je, a u većem broju tradicijskih predaja osuđuje se onaj ko počini ovakvo što. Među njima je i predaja od Bakira, a.s., koja se navodi u El-Kāfiju, s njenim prijenosnim nizom, a koja kaže da je, naime, Bakir, a.s., u traktatu Sa'du el-Hajru napisao sljedeće: “Kur'an koji im je objavljen zabacivali su tako što su mu slova zadržavali kakva jesu dok su preinačavali granice koje su njime bile predviđene, tako da su u njeg gledali, ali se nisu držali njenovih propisa. Neuki ljudi bili su prezadovoljni svojim čuvanjem forme, dok su učeni tugovali što se ne pridržavaju suštine…”
2. Preinaka u smislu “ispuštanja, odnosno dodavanja slova ili dijakritičkih znakova uz čuvanje Kur'ana i negubljenja njegovog značenja, makar to izvana i odstupalo od pravila”. Preinake u ovom smislu – sasvim je izvjesno – bilo je u Kur'anu. Ranije smo već utvrdili da načini čitanja Kur'ana nisu preneseni tako da ne bi mogli biti osporivi, što znači da je objavljeni Kur'an podudaran sa samo jednim od tih načina, dok drugi načini predstavljaju ili vid nadodavanja Kur'anu ili, pak, umanjivanja u odnosu na njega.
3. Preinaka u smislu “oduzimanja ili nadodavanja jedne ili dviju riječi, uz istovremeno zadržavanje autentičnosti objavljenog Kur'ana”. Do ovakve preinake došlo je – bez imalo sumnje – na početku islama, u vremenu ashaba. To nam otkriva činjenica pune saglasnosti muslimana o tome da je Osman dao spaliti sve primjerke Mushafa te naredio i svojim namjesnicima da zapale svaki Mushaf osim onoga koji je on sakupio u jedan svezak, što sugerira da su se ovi primjerci Mushafa u nečemu razlikovali od onoga koji je Osman sakupio; u protivnom, ne bi bilo razloga koji bi nalagao njihovo spaljivanje. Jedna skupina učenjaka evidentirala je sva ona mjesta na kojima su se ovi Mushafi međusobno razlikovali. Među njima je i ‘Abdullāh ibn Ebu Dāvud es-Sidžistāni, koji je svoju knjigu nazvao Knjiga o Mushafima (Kitābul-Mesāhif). Prema tome, preinake je bilo: ili od strane Osmana, ili od strane onih koji su bili ispisali sporne primjerke Mushafa. Ako Bog da, u nastavku ćemo objasniti, pak, to da je ono što je Osman sakupio bilo ono što su muslimani poznavali, što su neposredno preuzimali od Vjerovjesnika, s.a.v.a., “iz ruke u ruku”, a da je preinake u smislu nadodavanja ili ispuštanja bilo u onim Mushafima koji, nakon Osmana, više nisu postojali te da postojeći Kur'an nije pretrpio nikakvo nadodavanje ili oduzimanje. Ukratko možemo kazati: onaj ko tvrdi da se rani Mushafi nisu prenijeli na način koji bi jamčio njihovu autentičnost – što je tačno – ipak se preinaka u ovom smislu desila, makar i samo na početku islama, s tim da je ovakvo što iščezlo u vremenu Osmanovog hilafeta, tako da se stvar ograničila samo na ono što je na nesporan način preneseno od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Onaj, pak, ko tvrdi da su se i svi drugi Mushafi prenijeli na nesumnjivo vjerodostojan način (mutevātir), mora prihvatiti činjenicu da je u njima bilo preinačavanja koje je sporno unutar objavljenog Kur'ana, odnosno da su neki njihovi dijelovi zagubljeni. Ranije smo vidjeli Taberijevu potvrdu, kao i potvrdu skupine drugih učenjaka, da je Osman ukinuo “šest slova” od onih sedam na kojima je objavljen Kur'an i da se ograničio na samo jedno slovo.
4. Preinaka u smislu „nadodavanja ili ispuštanja u određenom ajetu ili suri uz očuvanje objavljenog Kur'ana, a s obzirom na prihvaćenu činjenicu da je tako učio i Vjerovjesnik, s.a.v.s.“. Ovakva preinaka – nedvojbeno – zbila se npr. kod Bismille: muslimani su listom saglasni u tome da ju je Vjerovjesnik, s.a.v.a., učio prije svake sure izuzev sure Et-Tevba, s tim da među sunijskim učenjacima postoji razmimoilaženje oko toga da li je Bismilla sastavni dio Kur'ana ili nije. Jedna sunijska skupina drži da ona nije sastavni dio Kur'ana (malikije čak tvrde da ju je pokuđeno učiti prije Fatihe u farz-namazu, osim ako klanjač nema na umu izbjegavanje razmirica), dok druga skupina drži, opet, da Bismilla jeste dio Kur'ana.

Šiije su, pak, opredjeljenja da je Bismilla sastavni dio svake sure osim sure Et-Tevba. To je, također, i mišljenje jedne skupine sunijskih učenjaka, o čemu će više riječi biti onda kad budemo tumačili suru El-Fatiha. Prema tome, unutar objavljenog Kur'ana sasvim pouzdano ima ove vrste preinake.

1. Preinaka na način dodavanja u smislu da „neki dijelovi Mushafa koji imamo u svojim rukama nisu sastavni dio objavljenog Kur'ana”. Preinaka u ovom smislu nema svoje utemeljenje, o čemu postoji opća saglasnost muslimana. Štaviše, neutemeljenost ovakvog čega jeste aksiom.
2. Preinaka na način oduzimanja u smislu da „Kur'an koji imamo u svojim rukama nije i sav Kur'an koji je spušten s Neba, već su ljudi jedan njegov dio zagubili”. Preinaka u ovom smislu predmet je razilaženja – jedni se o tome izjašnjavaju potvrdno, a drugi odrično.

[1] Usp. Osvrt br. 6, s uvodnom riječi Darut-takriba za ovu studiju u odjeljku Osvrti. (Autor)

[2] En-Nisa, 46.