Dva važna imperativa
Dva važna imperativa: promišljanje o posljedicama i savjetovanje s razumnim
Imam Sadik, a.s., rekao je:
“Došao je jedne prilike neki čovjek do Božijeg poslanika pa mu je rekao: ‘O Božiji Poslaniče! Posavjetuj me.’ Božiji poslanik mu reče: ‘A da li ti primaš savjet? ‘ Božiji poslanik je tri puta ponovio ovo pitanje, a čovjek je svaki put odgovarao sa: ‘Da, o Božiji poslaniče!’ Tada je Božiji poslanik rekao: ‘Moj savjet tebi je da uvijek kada hoćeš da doneseš neku odluku, prije donošenja odluke promisliš o posljedici tog djela. Ako vidiš da je dobro i prikladno djelo, učini ga, a ako vidiš da je nedolično i neprikladno, suzdrži se od njegova činjenja.'“
Kada bi naša draga omladina praktično u svom životu slijedila ovaj koristan savjet i prije svakog posla nekoliko trenutaka razmislila o posljedicama tog djela, nikada ne bi slijedila put grijeha. Veliki je broj mladih ljudi koji su pod utjecajem kratkotrajnog uzbuđenja počinili nedjelo ili zločin, nakon čega su se odslužujući kaznu u uglu ćelije kajali, sami sebi govoreći: “Kamo sreće da smo prije ovoga razmišljali i imali u vidu posljedice svojih djela!”
Međutim, od kajanja nakon počinjenog zločina nema koristi. Savjet Božijeg poslanika je da se prije činjenja svakog djela razmisli o dobrim i lošim stranama tog djela, prije nego što dođe do kajanja.
U prilici kada mladi zbog nezrelosti svog razuma i kratkoće misli nisu u stanju razlučiti dobro od zla, trebali bi se koristiti svijetlim mislima pametnih starijih osoba i savjetujući se s razumnima, koji su stekli iskustvo, ojačati svoju slabašnu misao, te uz pomoć blistave svjetiljke njihova razuma rasvijetliti tamni put života.
Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao je:
“Starac u svom narodu je kao Božiji poslanik u svome ummetu.”
Božiji poslanici su bili vodiči svojih naroda, a stariji ljudi bi, također, trebali biti upućivači svog naroda i bližnje omladine. Kao što je govor Božijeg poslanika izvor sreće ummeta, tako su i savjeti razumnih i prosvijetljenih staraca izvor sreće njihovih rođaka i bližnjih.
