Govor hazreti Zejneb u Šamu

Hazreti Zejneb, kći Zapovjednika vjernih, mir s njim, u drugom dijelu svoga govora koji je održala u Šamu prvo je zastrašila Jezida onosvjetskim obračunom, a potom ga je podsjetila na obračun historije i ovoga svijeta. Upravo u tom dijelu govora mu je rekla:

“O Jezide, onoga dana kada sudac bude Bog, kada se Muhammed, s.a.v.a., bude tužio Njemu, kada tvoji udovi i organi budu svjedočili protiv tebe, toga dana tvoj otac koji te je postavio da vladaš muslimanima dobit će ono što je zaslužio. Toga dana dat će se do znanja kako će biti nagrađeni silnici. Iako ja tebe, tako mi Boga, smatram neznatnim i ne vidim te dostojnog i vrijednog ukora, ali, šta da radim kada su mi oči uplakane i grudi sagorjele. Prekoravanjem i ukorom neće oživjeti naši šehidi. Naš Husejn ubijen je i šejtanove pristaše vode nas kod nerazumnih ljudi. Zaradu stečenu kroz nepoštovanje Boga oni uzimaju iz Božijeg imetka. Naša krv kapa iz njihovih ruka, a naše meso ispada niz njihovih usta. Čista tijela šehida ostavljena su vukovima i krvoločnim pustinjskim životinjama. Ako misliš da danas, ubijajući nas ostvaruješ neku korist, sutra ćeš na se Sudnjem danu suočiti sa štetnim posljedicama toga djela. To je dan kada nećeš imati u rukama ništa osim svoga djela. Dan kada ćeš ti vikati na Merdžanina sina, a on na tebe. Dan kada ćete se ti i tvoji sljedbenici pred vagom Božije pravde jedni na druge okomiti. Dan na kojem ćeš vidjeti da je najbolja poputbina koju ti je otac obezbijedio bila to da ubiješ potomke Božijeg poslanika. Tako mi Boga, ne plašim se nikoga osim Njega i ne žalim se nikome osim Njemu.”

Kćerka Zapovjednika vjernih zastrašila je Jezida Božijom kaznom i obračunom na Sudnjem danu. Potom mu je skrenula pažnju na obračun historije. Želi mu reći: ako se ne plašiš Boga, ako ne vjeruješ u Dan polaganja računa ili si zbog grijeha prestao vjerovati, trebaš se plašiti historije i činjenice da će te ona osramotiti. S tom namjerom kćerka Zapovjednika vjernih rekla je:

“O Jezide, posluži se svojom lukavošću, zalaži se i učini sve što možeš, jer, tako mi Boga, ne može se nikada oprati ona sramota i ljaga koju si zaradio na nama. Loš glas koji nosiš nikada se neće zamijeniti dobrim.”

Kćerka hazreti Fatime, s.a., skrenula je Jezidovu pažnju na snagu historije i upozorila ga na ozloglašenost, osramoćenosti i beščašće, ali Jezid, koji kao da je izgubio razum, nije se okoristio hazreti Zejnebinim riječima i nije mogao predvidjeti budućnost historije. Jezid je u tom trenutku bio primjer hadisa koji je Sujuti prenio od Poslanika u knjizi Džamiu‘ sagir, a koji glasi:

“Kada Allah hoće da sprovede Svoju odredbu, oduzme razum onima koji ga posjeduju sve dok se ne sprovede Njegova volja u vezi s njima. Nakon što se okonča sprovedba Njegove volje, On im vrati njihove razume i oni tada zažale za onim što im se desilo.”

Da Jezidu nije bio oduzet razum, shvatio bi da on nakon ubijanja Poslanikova sina i svih njegovih vrlih srodnika ne može vladati muslimanima te da se ova velika tragedija u islamu ne može tek tako previdjeti. Ako nije shvatao tu jasnu činjenicu, trebao je imati bar toliko svijesti da u svojim stihovima ne napada temelj islama, da ne obznanjuje svoju odluku kojom se želi osvetiti Poslanikovim potomcima i da ne poriče nebesku objavu i poslanstvo u porodici Beni Hašima.

Kćerka hazreti Zehre završila je svoj govor zahvalom Gospodaru i rekla:

“Hvala Bogu, Koji je učinio da predvodnici džennetskih mladića okončaju u sreći i oprostu. Džennet je učinio njihovim počivalištem. Tražim od Boga da uveća njihove stepene i ukaže im što više Svoje naklonosti, jer On sve može.”