Hadisi o sakupljanju Kur'ana u suprotnosti su i s razumom
Hadisi o sakupljanju Kur'ana u suprotnosti su i s razumom
Ove predaje u suprotnosti su i sa sudom razuma. Naime, veličanstvenost Kur'ana u sebi samom te Vjerovjesnikova, s.a.v.a., briga za njegovo očuvanje i učenje, kao i pažnja muslimana spram svega onoga čemu je pažnju posvećivao Vjerovjesnik – s obzirom na nagradu koja slijedi za to kod Boga – sve se to suprotstavlja sakupljanju Kur'ana na način koji se spominje u navedenim predajama. Kur'an posjeduje brojne razloge, a svaki pojedini od njih dovoljan je da bude predmetom pažnje muslimana i uzrokom njegove raširenosti čak i među djecom i ženama, a nekamoli među muškarcima. Ti razlozi jesu sljedeći:
- Savršenost kur'anskog izraza (belāgatul-Kur'an). Arapi su posvećivali veliku pažnju pamćenju jezički dotjeranog govora, zbog čega su napamet učili predislamsku poeziju i govore. Šta se tek može kazati za Kur'an, koji je savršenošću svog izraza upućivao izazov svakom rječitom čovjeku i činio da pred njim zanijemi svaki elokventni govornik?! Tako su svi Arapi bili okrenuti k njemu, i onaj ko je vjerovao u njega i onaj ko nije. Vjernik ga je učio napamet usljed svog vjerovanja, a nevjernik ga je učio kako bi mu mogao oponirati i opovrgavati njegove argumente.
- Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., isticanje želje da se Kur'an uči napamet i održava u pamćenju, a zahvaljujući činjenici da je Poslanik uživao iznimnu harizmatičnost i vlast među ljudima, sve to utoliko prije što – kako to obično biva – onda kad vođa iskaže svoju želju da se uči ili čita neka knjiga, onda ta knjiga bude prihvaćena i među podanicima, s obzirom na to da ovi na ovaj način idu put zadobivanja naklonosti vođe, bilo zbog vjere, bilo zbog nekog ovosvjetskog interesa.
- Činjenica da se Kur'an zna napamet uvećavala je ugled takvog čovjeka u društvu i činila ga veoma cijenjenim među ljudima. Svako ko ima uvid u ovo historijsko doba dobro zna kako su veliku poziciju u društvu uživali tadašnji učači i hafizi Kur'ana te kako su ih ljudi poštivali. To je, općenito, bio i glavni razlog zanimanja ljudi za učenje Kur'ana napamet, cijelog ili djelimično.
- Onosvjetska nagrada i priznanje što sljeduju učača ili hafiza Kur'ana za njegovo učenje.
Ovo su najvažniji činiloci koji su motivirali ljude da uče Kur'an napamet i da ga čuvaju. Tadašnji muslimani veću pažnju posvećivali su Kur'anu i njegovom čuvanju nego samima sebi, svojim materijalnim interesima ili kućnoj čeljadi. Prenosi se i to da su neke žene kod sebe imale sakupljen čitav Kur'an.
Ibn Sa'd u Tabekātima bilježi sljedeće: „Fadl ibn Dekīn, pozivajući se na Velīda ibn Abdullāha ibn Džumej'a, kazivao nam je ovako: ‘Meni je moja nena prenijela od Umm-Vereke, kćerke Abdullaha ibn el-Hārisa, kojoj je Božiji Poslanik, s.a.v.a., dolazio u posjetu i koju je zvao šehīdom te koja je kod sebe imala sakupljen čitav Kur'an, da je ona Božijem Poslaniku, s.a.v.a., kad je s vojskom polazio za Bedr, rekla: ‘Dopusti mi da i ja pođem s tobom, da vam liječim ranjene i njegujem bolesne, ne bi li i meni Allah poklonio pogibiju na Njegovom putu?!’ ‘Allah ti je utro put prema šehadetu…’, rekao joj je on tad.”“
Ako je, dakle, to tako bilo sa ženama u pogledu sakupljanja Kur'ana, kako je onda bilo s muškarcima? U red onih koji su napamet znali čitav Kur'an u vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.a., ubrajan je iznimno veliki broj ljudi. Kurtubi kaže: „U Bici na Jemāmi poginulo je sedamdeset učača Kur'ana, a isto toliko ih je poginulo i u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.a., u bici kod Bi'r Ma'ūne!“[1]
Prema desetoj predaji – kako smo vidjeli – u Bici na Jemāmi poginulo je četiri stotine učača Kur'ana.
Još nešto ilustrira koliku je pažnju Vjerovjesnik, s.a.v.a., poklanjao Kur'anu. Naime, on je imao veliki broj pisara, posebno stoga što je Kur'an objavljivan u dijelovima u razdoblju od dvadeset i tri godine, što sve čini to da s punom sigurnošću možemo kazati da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., naređivao da se sav Kur'an zapiše još za njegovog vremena.
Zejd ibn Sābit kaže: „Mi smo kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Kur'an prepisivali s komadića.“ Hākim kaže: „Ovaj hadis vjerodostojan je (sahīh), prema uvjetima koje su postavili Buhari i Muslim, premda ga njih dvojica ne navode.“
Iz hadisa se jasno razaznaje da je Kur'an bio sakupljen u jednu zbirku još za života Božijeg Poslanika.[2]
Što se tiče učenja napamet samo nekih sura, odnosno dijelova nekih sura, ovakvo što bilo je izuzetno rašireno tako da se ne može govoriti o izdvojenim slučajevima s ovim u vezi. Ubāda ibn Sāmit kaže: „Božiji Poslanik, s.a.v.a., bio je zauzet, pa kad bi neko sa strane došao kod njega, on bi ga prosljeđivao nekome od nas da ga pouči Kur'anu!“[3]
Kulejb kaže: „Bio sam s ‘Alijem, a.s., pa kad se u džamiji čuo žamor njihovog učenja Kur'ana, on je rekao: ‘Blago ovima…!'“[4]
Ubāda ibn Sāmit također kaže: „Kad bi neko, učinivši hidžru, došao u Medinu, Vjerovjesnik, s.a.v.a., prosljeđivao bi ga nekome od nas da ga pouči Kur'anu tako da se iz džamije Božijeg Poslanika, s.a.v.a., čuo žamor učenja Kur'ana te je Božiji Poslanik, s.a.v.a., naređivao da malo spuste glasove kako ne bi jedni druge ometali!“[5]
Dabome, učenje Kur'ana napamet – cijelog ili samo nekih dijelova – bilo je izrazito zastupljeno među muslimanima i muslimankama. Neke muslimanke kao svoj vjenčani dar (mehr) tražile su učenje jedne ili više sura Kur'ana, pa je otud pitanje kako se onda, i pored tako velike pažnje, može tvrditi da se sakupljanje Kur'ana u jednu cjelinu odužilo sve do hilafeta Ebu Bekra te da je Ebu Bekr trebao dvojicu svjedoka da mu potvrde da su određene ajete čuli neposredno od Poslanika, s.a.v.s.?!
[1] El-Itkān, I/122, 20. vrsta. Kurtubi u svom komentaru Kur'ana (1/59) kaže: „Neki tvrde da ih je tog dana (u Bici na Jemāmi) ubijeno sedam stotina!“
[2] Tirmizijev Sunen, poglavlje o vrlinama, hadis br. 3889; Ahmedov Musned (Musnedul-ensar), hadis br. 20622.
[3] Ahmedov Musned, 5/325, poglavlje Ostatak Musnedul-ensara, hadis br. 21703.
[4] Kenzul-ummal, 2/185, drugo izdanje, Vrijednosti Kur'ana.
[5] Menahilul-irfan, str. 324.
