Hadži Kasim kazuje

Hadži Kasim[1] kazuje

Šehid general pukovnik Kasim Sulejmani o sebi govori

Ja sam Kasim Sulejmani, vođa sedmog odreda „Sahibu-z-zeman“ koji pripada provinciji Kerman. Rođen sam 1958. g. u selu Kanat Melik na obroncima Kermana. Posjedujem visoko obrazovanje, oženjen sam i imam dvoje djece: dječaka i djevojčicu.

Prije revolucije bio sam službenik u „Vodoprivredi“ Kermana, a nakon pobjede Islamske revolucije 1. maja 1980. godine, priključio sam se „Čuvarima Islamske revolucije“. Izbijanjem rata i agresijom iračkog režima na aerodrome naše zemlje, jedno vrijeme sam proveo kao čuvar aviona koji su bili na aerodromu Kermana, a dva ili tri mjeseca nakon izbijanja rata uputili smo se na linije fronta Susangerda u sastavu prvih trupa koje su poslane iz Kermana i koje su brojale oko 300 osoba. Ja sam bio u svojstvu vođe prethodnice.

U prvim danima moga priključenja ovim jedinicama mislio sam da je neprijatelj u stanju da nam učini šta god hoće. Međutim, u prvom našem napadu uspjeli smo prisiliti neprijatelja na povlačenje iz pravca putne komunikacije Susangerd – Hamidija i nanijeti mu velike gubitke. Nakon ovoga iz moje glave nestala je pogrešna predstava o neprijatelju.

Sjećam se da smo, nakon tog napada, noću zauzimali položaje Iračana. Imao sam jednog prijatelja koji se zvao Hamid Feda'i,[2] koji će kasnije poginuti kao šehid. On bi nekada i sa svojim motorom jurišao na barikade Iračana. U to vrijeme niko nije očekivao da bi se rat mogao okončati te godine. Ako bi neko rekao da će se rat odužiti šest godina, na primjer, ne bismo mu vjerovali. Međutim, poslije smo priželjkivali da se rat oduži i osam godina.

Bio sam veoma zagrijan za vojne planove i probleme, a tako i za front. Zbog te privrženosti otišao sam sa zadatkom na jedan front na period od petnaest dana, ali se nisam vratio dok rat nije okončan.

Najbolja operacija u kojoj sam učestvovao bila je ona pod imenom „Fath al-mubin“. Tada nam je, po prvi put, povjeren zadatak formiranja brigade. Iako sam bio ranjen, preuzeo sam odgovornost pomoćnika zapovjednika stožera na frontu „Šuš“ i „Sehl ‘Abbas“. Nosim veoma lijepe i slatke uspomene na te operacije budući da su bile ispunjene postignutim uspjesima i pobjedama. Iako smo bili u velikom škripcu, s veoma ograničenim mogućnostima, ipak smo uz veliki elan mudžahida islama uspjeli zarobiti oko 3000 iračkih vojnika. Isto je bilo i u operacijama „Vel-fedžr 8“. Bez obzira na pobjedu koja je ostvarena, braća su osjetila istinsku slast, uprkos velikim teškoćama i neprilikama. Divizija „Ṯar Allah“ iz Kermana imala je glavnu ulogu u ovim operacijama.

A kada se radi o najtežim trenucima koje su preživljavali vođe u ratu, bio je to gubitak voljenih boraca i njihova pogibija na Allahovom putu. Još teže od toga bilo je ako je taj sretni šehid bio oslonac i uzdanica u operacijama. Kada je kao šehid pao Hasan Bakeri i Medžid Beka'i,[3] osjetili smo da je njihov odlazak  napravio veliku prazninu u borbi. Šehid Bakeri bio je „Behešti“ za front.[4] On i njemu slični bili su glavni oslonac vođama rata da se oslobode pritisaka neprijatelja i u iznalaženju rješenja.

U određenim trenucima pogibija naših zapovjednika uticala je na mene u smislu da mi je to značilo kao gubitak cijele brigade. Jedan takav vođa bio je hadži Salih Junus Zenki Abadi[5] koji je bio nada divizije „Ṯar Allah“. Priželjkivao je najteže zadatke na frontu.

Još uvijek se sjećam operacija „Vel-fedžr 8“ kada obronci regije „Ra's al-biše“ još uvijek nisu bili pali. Saznali smo da su iračke snage pokrenule kontranapad sa stražnje strane iz pravca pristaništa „Kašle“, ali smo ubrzo saznali i da se tamo nalazi brigada iračkih snaga u okruženju, tako da smo kasnije uspjeli zarobiti sve njihove vojnike.

Drugog dana operacija „Kerbela’ 1“ u području Mehrana odlučeno je da se pomjerimo s tačke „Imam zade Hasan“ u pravcu „Kalavezana“ radi oslobađanja područja Mehran. Divizija „Ṯar Allah“ bila je u sadjejstvu s divizijom „Resulullah, s.“ i vodili su žestoke borbe protiv snaga Saddama na tom dijelu fronta. Uz pomoć zapovjednika divizije „Resulullah, s.“ krenuli smo s ciljem da se primaknemo neprijatelju u prednjim linijama fronta. Već se dobro razdanilo dok smo se kretali na terenu, a oko nas je bilo puno prašine i pijeska. Ja sam bio naprijed i vidio sam velike skupine koje su napredovale prema nama. U početku sam mislio da su to naše snage. Međutim, kada sam se više približio, na samo nekoliko metara, vidio sam da su to snage Saddama. Nisam imao priliku čak ni da se okrenem s motorom, nego sam se bacio i nastavio dalje trčati u pravcu naših položaja. Kasnije smo uspjeli zarobiti sve njihove snage koje su bile u našoj blizini.

[1] Intervju za časopis „Nida’ al-sawra“ 1990. godine

[2] Humejd Iranmenš otišao je u Kurdistan na samom početku buđenja u toj regiji. Zbog njegove hrabrosti i junaštva koje je tamo pokazao, prozvan je Hamid Feda'i (ili komandos). Nakon povratka iz Kurdistana otišao je na južni front, gdje mu je povjereno vođstvo jedne brigade u sastavu divizije „Ṯar Allah 41“.

[3] To je bilo 29. januara 1983. godine u regiji Fakah.

[4] Poređenje uloge šehida Bakerija na frontu s ulogom šehida Beheštija u uspostavi vlasti. Šehid ajetullah dr. Muhammed Husejn Behešti bio je glavni oslonac uspostavljanja novog poretka vlasti u Iranu nakon Islamske revolucije. On je bio predsjednika Partije islamske republike, predsjednik sudske vlasti i Vijeća islamske revolucije. Imao je glavnu ulogu u pripremi iranskog Ustava pod nadzorom imama Homeinija, k.s. Beheštiju su pripadnici organizacije Munafikin Halk (aluzija na Mudžahedin Halk) postavili eksploziv dok je bio za govornicom u sjedištu Partije. S njim su kao šehidi poginuli još 72 osobe, kadrovi Revolucije i Partije.

[5] Vođa brigade „Imam Husejn, a.s.,“ u sastavu divizije „Ṯar Allah 41“, koji je poginuo kao šehid u toku operacija „Kerbela’ 4“ u prvom mjesecu 1986. godine.