Hazreti Fatimin govor u Poslanikovoj, s.a.v.a., džamiji

Autor: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute 3
Share

Hazreti Fatimin govor u Poslanikovoj, s.a.v.a., džamiji

Kada je vlast odlučila da liši Fatimu Fedeka i kada je ta vijest stigla do njenih ušiju, odlučila je da ode u Poslanikovu džamiju i da držanjem važnog govora u skupu ljudi obznani svoju obespravljenost. Medinom se proširila vijest da dio Poslanikovog tijela i njegov blistavi cvijet namjerava govoriti u džamiji svoga oca u prisustvu ljudi pa su se ljudi okupili u džamiji kako bi čuli važne Fatimine riječi.

Abdullah ibn Hasan je od svojih plemenitih očeva prenio prikaz ovog govora. On kaže:

لَمَّا بَلَغَ فَاطِمَةَ، عَلَيْهَا السَّلَامُ، إِجْمَاعُ أَبِي بَكْرٍ عَلَى مَنْعِهَا فَدَكَ لَاثَتْ خِمَارَهَا عَلَى رَأْسِهَا وَاشْتَمَلَتْ بِجِلْبَابِهَا وَأَقْبَلَتْ فِي لُمَةٍ مِنْ حَفَدَتِهَا وَنِسَاءِ قَوْمِهَا تَطَأُ ذُيُولَهَا، مَا تَخْرِمُ مِشْيَتُهَا مِشْيَةَ رَسُولِ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ وَسَلَّمَ، حَتَّى دَخَلَتْ عَلَى أَبِي بَكْرٍ- وَهُوَ فِي حَشَدٍ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالْأَنْصَارِ وَغَيْرِهِمْ فَنِيطَتْ دُونَهَا مُلَاءَةٌ، فَجَلَسَتْ ثُمَّ أَنَّتْ أَنَّةً أَجْهَشَ الْقَوْمُ لَهَا بِالْبُكَاءِ، فَارْتَجَّ الْمَجْلِسُ، ثُمَّ أَمْهَلَتْ هُنَيْئَةً حَتَّى إِذَا سَكَنَ نَشِيجُ الْقَوْمِ وَهَدَأَتْ فَوْرَتُهُمْ، افْتَتَحَتِ الْكَلَامَ بِحَمْدِ اللهِ وَالثَّنَاءِ عَلَيْهِ وَالصَّلَاةِ عَلَى رَسُولِ اللهِ (ص)، فَعَادَ الْقَوْمُ فِي بُكَائِهِمْ، فَلَمَّا أَمْسَكُوا عَادَتْ فِي كَلَامِهَا. فَقَالَتْ، عَلَيْهَا السَّلَامُ:

Kada su Ebu Bekr i Omer odlučili lišiti Fatimu Fedeka i kada je ta vijest stigla do te cijenjene žene, stavila je mahramu na glavu, prebacila čador i zajedno sa skupinom služavki i žena Hašimijki krenula prema džamiji. Od velike uznemirenosti čador joj je zapinjao za mubarek noge. Išla je na način da se činilo da korača Božiji Poslanik. Prišla je Ebu Bekru koji je bio u skupini muhadžira, ensarija i ostalih muslimana. Iz poštovanja prema Fatimi navukli su zastor između muškaraca i žena u džamiji. Ta plemenita žena je sjela iza zastora. Kada je sjela, tako je bolno uzdahnula iz dubine svoga ožalošćenog srca da su se svi rasplakali. Skup je bio potresen. Kćerka Božijeg Poslanika je na trenutak zastala dok se plač, naricanje, galama i vapaji ljudi nisu smirili. Potom je počela svoj govor hvalom Gospodara i slanjem selama na Poslanika. Ljudi su se ponovo rasplakali.

Nakon što su se smirili nastavila je govor riječima:

الْحَمْدُ لِلهِ عَلَى مَا أَنْعَمَ، وَلَهُ الشُّكْرُ عَلَى مَا أَلْهَمَ، وَالثَّنَاءُ بِمَا قَدَّمَ مِنْ عُمُومِ نِعَمٍ ابْتَدَأَهَا، وَسُبُوغِ آلَاءٍ أَسْدَاهَا، وَتَمَامِ مِنَنٍ أَوْلَاهَا، جَمَّ عَنِ الْإِحْصَاءِ عَدَدُهَا، وَنَأَى عَنِ الْجَزَاءِ أَمَدُهَا، وَتَفَاوَتَ عَنِ الْإِدْرَاكِ أَبَدُهَا، وَنَدَبَهُمْ لِاسْتِزَادَتِهَا بِالشُّكْرِ لِاتِّصَالِهَا، وَاسْتَحْمَدَ إِلَى الْخَلَائِقِ بِإِجْزَالِهَا، وَثَنَّى بِالنَّدْبِ إِلَى أَمْثَالِهَا، وَأَشْهَدُ أَنَّ لَا إِلَهَ إِلَّا اللهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ، كَلِمَةٌ جُعِلَ الْإِخْلَاصُ تَأْوِيلَهَا، وَضُمِّنَ الْقُلُوبُ مَوْصُولَهَا، وَأَنَارَ فِي الْفِكْرَةِ مَعْقُولُهَا، الْمُمْتَنِعُ مِنَ الْأَبْصَارِ رُؤْيَتُهُ، وَمِنَ الْأَلْسُنِ صِفَتُهُ، وَمِنَ الْأَوْهَامِ كَيْفِيَّتُهُ، ابْتَدَعَ الْأَشْيَاءَ لَا مِنْ شَيْ‏ءٍ كَانَ قَبْلَهَا، وَأَنْشَأَهَا بِلَا احْتِذَاءِ أَمْثِلَةٍ امْتَثَلَهَا، كَوَّنَهَا بِقُدْرَتِهِ، وَذَرَأَهَا بِمَشِيَّتِهِ، مِنْ غَيْرِ حَاجَةٍ مِنْهُ إِلَى تَكْوِينِهَا، وَلَا فَائِدَةٍ لَهُ فِي تَصْوِيرِهَا، إِلَّا تَثْبِيتًا لِحِكْمَتِهِ، وَتَنْبِيهًا عَلَى طَاعَتِهِ، وَإِظْهَارًا لِقُدْرَتِهِ، وَتَعَبُّدًا لِبَرِيَّتِهِ، وَإِعْزَازًا لِدَعْوَتِهِ، ثُمَّ جَعَلَ الثَّوَابَ عَلَى طَاعَتِهِ، وَوَضَعَ الْعِقَابَ عَلَى مَعْصِيَتِهِ، زِيَادَةً لِعِبَادِهِ عَنْ نَقِمَتِهِ وَحِيَاشَةً مِنْهُ إِلَى جَنَّتِهِ، وَأَشْهَدُ أَنَّ أَبِي مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، اخْتَارَهُ قَبْلَ أَنْ أَرْسَلَهُ، وَسَمَّاهُ قَبْلَ أَنِ اجْتَبَاهُ، وَاصْطَفَاهُ قَبْلَ أَنِ ابْتَعَثَهُ، إِذِ الْخَلَائِقُ بِالْغَيْبِ مَكْنُونَةٌ، وَبِسَتْرِ الْأَهَاوِيلِ مَصُونَةٌ، وَبِنِهَايَةِ الْعَدَمِ مَقْرُونَةٌ، عِلْمًا مِنَ اللهِ تَعَالَى بِمَآيِلِ الْأُمُورِ، وَإِحَاطَةً بِحَوَادِثِ الدُّهُورِ، وَمَعْرِفَةً بِمَوَاقِعِ الْأُمُورِ.

„Hvaljen neka je Allah za ono što je blagodario. Njemu pripada zahvala za ono čime nas je nadahnuo. Njemu je hvala zbog sve blagodati koju nam je podario, obilja darova kojima nas je obasuo i potpune milosti koju neprekidno pokazuje.

Ove blagodati su prevelike da bi se mogle nabrojati, daleko od toga da se mogu uzvratiti, a njihova beskonačnost je nepojmljiva. On nas podstiče na zahvalnost kako bi se blagodati nastavile i uvećale i bodri naše zahvale da bi nam još više upotpunio blagodati.

Svjedočim da nema drugog božanstva mimo Allaha, Jedinog, bez premca, Koji je učinio iskrenost tumačenjem za ova svjedočenja, u srca stavio Njegovo priznanje i u mislima obasjao Njegovo shvatanje.

Očima Ga nije moguće vidjeti, jezikom Ga nije moguće opisati i mislima Ga nije moguće zamisliti. Stvorio je sve iz ničega, dao postojanje koje nije slično ničemu prije.

Oblikovao je sve Svojom moći i stvorio sve Svojom voljom, iako nije imao potrebe da stvara niti koristi od oblikovanja, osim da dokaže Svoju mudrost i ukaže na pokornost Njemu, da pokaže Svoju moć, da Mu stvorenja iskažu robovanje i da ojača Svoj poziv.

Odredio je nagradu za pokornost Njemu, a kaznu za griješenje prema Njemu kako bi udaljio Svoje robove od Svoje srdžbe i sakupio ih u Svom Džennetu.

I svjedočim da je moj otac Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Izabrao ga je i odabrao prije nego što ga je poslao i imenovao ga prije nego što ga je odabrao. Odabrao ga je prije nego ga je poslao, kada su ljudi bili skriveni u nevidljivosti, velima strahovitosti zaštićeni i krajem nepostojanja spojeni, zbog Božijeg znanja o završecima stvari i Njegovog obuhvatanja događaja vijekova te Njegove spoznaje mjesta stvari.

ابْتَعَثَهُ اللهُ تَعَالَى إِتْمَامًا لِأَمْرِهِ، وَعَزِيمَةً عَلَى إِمْضَاءِ حُكْمِهِ، وَإِنْفَاذًا لِمَقَادِيرِ حَتْمِهِ، فَرَأَى الْأُمَمَ فِرَقًا فِي أَدْيَانِهَا، عُكَّفًا عَلَى نِيرَانِهَا، عَابِدَةً لِأَوْثَانِهَا، مُنْكِرَةً لِلهِ مَعَ عِرْفَانِهَا، فَأَنَارَ اللهُ بِأَبِي ظُلَمَهَا، وَكَشَفَ عَنِ الْقُلُوبِ بُهَمَهَا، وَجَلَى عَنِ الْأَبْصَارِ غُمَمَهَا، وَقَامَ فِي النَّاسِ بِالْهِدَايَةِ، فَأَنْقَذَهُمْ مِنَ الْغَوَايَةِ، وَبَصَّرَهُمْ مِنَ الْعَمَايَةِ، وَهَدَاهُمْ إِلَى الدِّينِ الْقَوِيمِ، وَدَعَاهُمْ إِلَى الطَّرِيقِ الْمُسْتَقِيمِ، ثُمَّ قَبَضَهُ اللهُ إِلَيْهِ قَبْضَ رَأْفَةٍ وَاخْتِيَارٍ، وَرَغْبَةٍ وَإِيثَارٍ، فَمُحَمَّدٌ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ، مِنْ تَعَبِ هَذِهِ الدَّارِ فِي رَاحَةٍ، قَدْ حُفَّ بِالْمَلَائِكَةِ الْأَبْرَارِ، وَرِضْوَانِ الرَّبِّ الْغَفَّارِ، وَمُجَاوَرَةِ الْمَلِكِ الْجَبَّارِ، صَلَّى اللهُ عَلَى أَبِي نَبِيِّهِ، وَأَمِينِهِ عَلَى الْوَحْيِ، وَصَفِيِّهِ وَخِيَرَتِهِ مِنَ الْخَلْقِ وَرَضِيِّهِ، وَالسَّلَامُ عَلَيْهِ وَرَحْمَةُ اللهِ وَبَرَكَاتُهُ.

On ga je poslao da upotpuni Svoje zapovijedi, učvrsti donesene odredbe i izvrši neizbježne mjere, ali je vidio kako se narod razjedinio u svojim vjerovanjima, čvrsto se drži svojih vatri, obožavajući svoje idole i poričući Allaha, iako Ga poznaju.

Allah je preko moga oca Muhammeda osvijetlio tmine narodu, odstranio nejasnoće iz srca njihovih i skinuo im veo s očiju. On ih je uputio, izbavio iz zabluda, oslobodio zaslijepljenosti, uputio postojanoj vjeri. Pozvao ih je na put ispravni.

Potom ga je Allah uzeo Sebi iz milosti, odabranosti, čežnje i davanja prednosti nad drugima. Muhammed je iz teškoća ovog svijeta otišao u mir, okružen dobrostivim melecima, zadovoljstvom Gospodara koji prašta i u susjedstvo Vladara Silnoga.

Neka je Božiji blagoslov na mog oca, Njegovog vjerovjesnika, povjerenika, najboljeg među stvorenjima i Njegovog odabranika i neka je Božiji mir, milost i berićet na njega.

أَنْتُمْ، عِبَادَ اللهِ، نُصْبُ أَمْرِهِ وَنَهْيِهِ، وَحَمَلَةُ دِينِهِ وَوَحْيِهِ، وَأُمَنَاءُ اللهِ عَلَى أَنْفُسِكُمْ، وَبُلَغَاؤُهُ إِلَى الْأُمَمِ، زَعِيمُْ حَقٍّ لَهُ فِيكُمْ، عَهْدٌ قَدَّمَهُ إِلَيْكُمْ، وَبَقِيَّةٌ اسْتَخْلَفَهَا عَلَيْكُمْ، كِتَابُ اللهِ النَّاطِقُ، وَالْقُرْآنُ الصَّادِقُ، وَالنُّورُ السَّاطِعُ، وَالضِّيَاءُ اللَّامِعُ، بَيِّنَةٌ بَصَائِرُهُ، مُنْكَشِفَةٌ سَرَائِرُهُ، مُتَجَلِّيَةٌ ظَوَاهِرُهُ، مغتَبِطَةً به أَشْيَاعُهُ، قَائِدًا إِلَى الرِّضْوَانِ اتِّبَاعُهُ، مُؤَدٍّ إِلَى النَّجَاةِ اسْتِمَاعُهُ، بِهِ تُنَالُ حُجَجُ اللهِ الْمُنَوَّرَةُ، وَعَزَائِمُهُ الْمُفَسَّرَةُ، وَمَحَارِمُهُ الْمُحَذَّرَةُ، وَبَيِّنَاتُهُ الْجَالِيَةُ، وَبَرَاهِينُهُ الْكَافِيَةُ، وَفَضَائِلُهُ الْمَنْدُوبَةُ، وَرُخَصُهُ الْمَوْهُوبَةُ، وَشَرَائِعُهُ الْمَكْتُوبَةُ، فَجَعَلَ اللهُ الْإِيمَانَ تَطْهِيرًا لَكُمْ مِنَ الشِّرْكِ، وَالصَّلَاةَ تَنْزِيهًا لَكُمْ عَنِ الْكِبْرِ، وَالزَّكَاةَ تَزْكِيَةً لِلنَّفْسِ، وَنَمَاءً فِي الرِّزْقِ، وَالصِّيَامَ تَثْبِيتًا لِلْإِخْلَاصِ، وَالْحَجَّ تَشْيِيدًا لِلدِّينِ، وَالْعَدْلَ تَنْسِيقًا لِلْقُلُوبِ، وَطَاعَتَنَا نِظَامًا لِلْمِلَّةِ، وَإِمَامَتَنَا أَمَانًا مِنَ الْفُرْقَةِ، وَالْجِهَادَ عِزًّا لِلْإِسْلَامِ، وَالصَّبْرَ مَعُونَةً عَلَى اسْتِيجَابِ الْأَجْرِ، وَالْأَمْرَ بِالْمَعْرُوفِ مَصْلَحَةً لِلْعَامَّةِ، وَبِرَّ الْوَالِدَيْنِ وِقَايَةً مِنَ السَّخَطِ، وَصِلَةَ الْأَرْحَامِ مَنْسَأَةً فِي الْعُمْرِ وَمَنْمَاةً لِلْعَدَدِ، وَالْقِصَاصَ حَقْنًا لِلدِّمَاءِ، وَالْوَفَاءَ بِالنَّذْرِ تَعْرِيضًا لِلْمَغْفِرَةِ، وَتَوْفِيَةَ الْمَكَايِيلِ وَالْمَوَازِينِ تَغْيِيرًا لِلْبَخْسِ، وَالنَّهْيَ عَنْ شُرْبِ الْخَمْرِ تَنْزِيهًا مِنَ‏الرِّجْسِ، وَاجْتِنَابَ الْقَذْفِ حِجَابًا عَنِ اللَّعْنَةِ، وَتَرْكَ السَّرِقَةِ إِيجَابًا لِلْعِفَّةِ، وَحَرَّمَ اللهُ الشِّرْكَ إِخْلَاصًا لَهُ بِالرُّبُوبِيَّةِ، فَ﴿اتَّقُوا اللهَ حَقَّ تُقاتِهِ، وَلا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ‏﴾، وَأَطِيعُوا اللهَ فِيمَا أَمَرَكُمْ بِهِ وَنَهَاكُمْ عَنْهُ فَإِنَّهُ‏ ﴿إِنَّما يَخْشَى اللهَ مِنْ عِبادِهِ الْعُلَماءُ﴾.

O robovi Božiji, vi ste postavljeni kao znakovi za Njegove zapovijedi i zabrane, nosioci Njegove vjere i Objave, Božiji povjerenici u vezi sa sobom i Njegovi dostavljači drugim narodima.

Od Njega je među vama i vođa Istine, kao zavjet koji vam je već predstavio i onaj kojeg je On odredio za namjesnika među vama poslije njega: Božija Knjiga koja govori, Kur'an koji istinu zapovijeda, svjetlo blistavo, sjaj koji osvjetljava, čiji su dokazi jasni, tajne otkrivene, vanjština očita, kojim su zadovoljni sljedbenici, čije slijeđenje vodi Božijem zadovoljstvu, a poslušnost izbavljenju, kojim se stiže do Božijih prosvijetljenih dokaza, razjašnjenih, čvrstih naredbi, upozoravajućih zabrana, jasnih objašnjenja, dovoljnih argumenata, pohvaljenih vrlina, darovanih odobrenja i propisanih odredbi.

Pa je Allah učinio da vas iman očisti od mnogoboštva, namaz udalji od oholosti, zekat pročisti vaše duše i uveća vam opskrbu, post učvrsti iskrenost, hadždž utvrdi vjeru, pravda uredi srca, pokornost nama poretkom ummeta, naše vođstvo zaštitom od razilaženja, džihad moći za islam, strpljivost kao pomoć u prizivanju nagrade, naređivanje dobra kao dobrobit za sve, dobročinstvo prema roditeljima zaštitom od Božije srdžbe, čuvanje rodbinskih veza produženjem života i umnožavanjem vas, odmazdu zaštitom krvi, ispunjenje nezra prizivanjem Božijeg oprosta, a pažljivo mjerenje i vaganje udaljavanjem štete, zabrana vina čišćenjem vas od prljavštine, izbjegavanje klevetanja zastiranjem od prokletstva, a napuštanje krađe uzrokom čednosti. Svevišnji Allah je zabranio širk kako bi se ljudi očistili za Njega kao svog Gospodara.

Bojte se Allaha istinskom bojaznošću i drugačije ne umirite osim kao muslimani.[1] I pokoravajte se Allahu u onome što vam je naredio i zabranio, jer doista: I Allaha se boje od Njegovih robova oni učeni.[2]

أَيُّهَا النَّاسُ! اعْلَمُوا أَنِّي فَاطِمَةُ وَأَبِي مُحَمَّدٌ. أَقُولُ عَوْدًا وَبَدْءًا، وَلَا أَقُولُ مَا أَقُولُ غَلَطًا، وَلَا أَفْعَلُ مَا أَفْعَلُ شَطَطًا، ﴿لَقَدْ جاءَكُمْ رَسُولٌ مِنْ أَنْفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ ما عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُمْ بِالْمُؤْمِنِينَ رَؤُفٌ رَحِيمٌ‏﴾، فَإِنْ تَعْزُوهُ وَتَعْرِفُوهُ تَجِدُوهُ أَبِي دُونَ نِسَائِكُمْ، وَأَخَا ابْنِ عَمِّي دُونَ رِجَالِكُمْ، وَلَنِعْمَ الْمَعْزِيُّ إِلَيْهِ، فَبَلَّغَ الرِّسَالَةَ، صَادِعًا بِالنِّذَارَةِ، مَائِلًا عَنْ مَدْرَجَةِ الْمُشْرِكِينَ، ضَارِبًا ثَبَجَهُمْ، آخِذًا بِأَكْظَامِهِمْ، دَاعِيًا إِلَى سَبِيلِ رَبِّهِ‏ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ، يَجِفُ الْأَصْنَامَ، وَيَنْكُثُ الْهَامَ، حَتَّى انْهَزَمَ الْجَمْعُ وَوَلَّوُا الدُّبُرَ، حَتَّى تَفَرَّى اللَّيْلُ عَنْ صُبْحِهِ، وَأَسْفَرَ الْحَقُّ عَنْ مَحْضِهِ، وَنَطَقَ زَعِيمُ الدِّينِ، وَخَرِسَتْ شَقَاشِقُ الشَّيَاطِينِ، وَطَاحَ وَشِيظُ النِّفَاقِ، وَانْحَلَّتْ عُقَدُ الْكُفْرِ وَالشِّقَاقِ، وَفُهْتُمْ بِكَلِمَةِ الْإِخْلَاصِ فِي نَفَرٍ مِنَ الْبِيضِ الْخِمَاصِ، وَكُنْتُمْ عَلى‏ شَفا حُفْرَةٍ مِنَ النَّارِ، مَذْقَةَ الشَّارِبِ، وَنُهْزَةَ الطَّامِعِ، وَقَبْسَةَ الْعَجْلَانِ، وَمَوْطِئَ الْأَقْدَامِ، تَشْرَبُونَ الطَّرَقَ، وَتَقْتَاتُونَ الْوَرَقَ، أَذِلَّةً خَاسِئِينَ، تَخافُونَ أَنْ يَتَخَطَّفَكُمُ النَّاسُ‏ مِنْ حَوْلِكُمْ، فَأَنْقَذَكُمُ اللهُ، تَبَارَكَ وَتَعَالَى، بِمُحَمَّدٍ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ، بَعْدَ اللَّتَيَّا وَالَّتِي، وَبَعْدَ أَنْ مُنِيَ بِبُهَمِ الرِّجَالِ، وَذُؤْبَانِ الْعَرَبِ، وَمَرَدَةِ أَهْلِ الْكِتَابِ‏ ﴿كُلَّما أَوْقَدُوا نارًا لِلْحَرْبِ أَطْفَأَهَا اللهُ﴾‏، أَوْ نَجَمَ قَرْنٌ لِلشَّيْطَانِ، وَفَغَرَتْ فَاغِرَةٌ مِنَ الْمُشْرِكِينَ، قَذَفَ أَخَاهُ فِي لَهَوَاتِهَا، فَلَا يَنْكَفِئُ حَتَّى يَطَأَ جَنَاحَهَا بِأَخْمَصِهِ، وَيُخْمِدَ لَهَبَهَا بِسَيْفِهِ، مَكْدُودًا فِي ذَاتِ اللهِ، وَمُجْتَهِدًا فِي أَمْرِ اللهِ، قَرِيبًا مِنْ رَسُولِ اللهِ، سَيِّدًا فِي أَوْلِيَاءِ اللهِ، مُشَمِّرًا نَاصِحًا، مُجِدًّا كَادِحًا، لَا تَأْخُذُهُ فِي اللهِ لَوْمَةُ لَائِمٍ، وَأَنْتُمْ فِي رَفَاهِيَةٍ مِنَ الْعَيْشِ، وَادِعُونَ فَاكِهُونَ آمِنُونَ، تَتَرَبَّصُونَ بِنَا الدَّوَائِرَ، وَتَتَوَكَّفُونَ الْأَخْبَارَ، وَتَنْكِصُونَ عِنْدَ النِّزَالِ، وَتَفِرُّونَ مِنَ الْقِتَالِ، فَلَمَّا اخْتَارَ اللهُ لِنَبِيِّهِ دَارَ أَنْبِيَائِهِ، وَمَأْوَى أَصْفِيَائِهِ، ظَهَرَ فِيكُمْ حَسِيكَةُ النِّفَاقِ، وَسَمَلَ جِلْبَابُ الدِّينِ، وَنَطَقَ كَاظِمُ الْغَاوِينَ، وَنَبَغَ خَامِلُ الْأَقَلِّينَ، وَهَدَرَ فَنِيقُ الْمُبْطِلِينَ، فَخَطَرَ فِي عَرَصَاتِكُمْ، وَأَطْلَعَ الشَّيْطَانُ رَأْسَهُ مِنْ مَغْرَزِهِ هَاتِفًا بِكُمْ، فَأَلْفَاكُمْ لِدَعْوَتِهِ مُسْتَجِيبِينَ، وَلِلْغِرَّةِ فِيهِ مُلَاحِظِينَ، ثُمَّ اسْتَنْهَضَكُمْ فَوَجَدَكُمْ خِفَافًا، وَأَحْمَشَكُمْ فَأَلْفَاكُمْ غِضَابًا، فَوَسَمْتُمْ غَيْرَ إِبِلِكُمْ، وَأَوْرَدْتُمْ غَيْرَ مَشْرَبِكُمْ، هَذَا وَالْعَهْدُ قَرِيبٌ، وَالْكَلْمُ رَحِيبٌ، وَالْجُرْحُ لَمَّا يَنْدَمِلْ، وَالرَّسُولُ لَمَّا يُقْبَرْ، ابْتِدَارًا زَعَمْتُمْ خَوْفَ الْفِتْنَةِ ﴿أَلا فِي الْفِتْنَةِ سَقَطُوا وَإِنَّ جَهَنَّمَ لَمُحِيطَةٌ بِالْكافِرِينَ‏﴾، فَهَيْهَاتَ مِنْكُمْ! وَكَيْفَ بِكُمْ؟! وَأَنَّى تُؤْفَكُونَ؟ وَكِتَابُ اللهِ بَيْنَ أَظْهُرِكُمْ، أُمُورُهُ ظَاهِرَةٌ، وَأَحْكَامُهُ زَاهِرَةٌ، وَأَعْلَامُهُ بَاهِرَةٌ، وَزَوَاجِرُهُ لَائِحَةٌ، وَأَوَامِرُهُ وَاضِحَةٌ، وَقَدْ خَلَّفْتُمُوهُ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ، أَ رَغْبَةً عَنْهُ تُرِيدُونَ، أَمْ بِغَيْرِهِ تَحْكُمُونَ؟! ﴿بِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلًا﴾، ﴿وَمَنْ يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلامِ دِينًا فَلَنْ يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخاسِرِينَ‏﴾، ثُمَّ لَمْ تَلْبَثُوا إِلَّا رَيْثَ أَنْ تَسْكُنَ نَفْرَتُهَا، وَيَسْلَسَ قِيَادُهَا، ثُمَّ أَخَذْتُمْ تُورُونَ وَقْدَتَهَا، وَتُهَيِّجُونَ جَمْرَتَهَا، وَتَسْتَجِيبُونَ لِهُتَافِ الشَّيْطَانِ الْغَوِيِّ، وَإِطْفَاءِ أَنْوَارِ الدِّينِ الْجَلِيِّ، وَإِهْمَالِ سُنَنِ النَّبِيِّ الصَّفِيِّ، تَشْرَبُونَ حَسْوًا فِي ارْتِغَاءٍ، وَتَمْشُونَ لِأَهْلِهِ وَوُلْدِهِ فِي الْخَمْرَةِ وَالضَّرَاءِ، وَنَصْبِرُ مِنْكُمْ عَلَى مِثْلِ حَزِّ الْمُدَى، وَوَخْزِ السِّنَانِ فِي الْحَشَا، وَأَنْتُمْ الْآنَ تَزْعُمُونَ أَلَّا إِرْثَ لَنَا ﴿أَفَحُكْمَ الْجاهِلِيَّةِ يَبْغُونَ وَمَنْ أَحْسَنُ مِنَ اللهِ حُكْمًا لِقَوْمٍ يُوقِنُونَ﴾‏ أَ فَلَا تَعْلَمُونَ؟! بَلَى، تَجَلَّى لَكُمْ كَالشَّمْسِ الضَّاحِيَةِ أَنِّي ابْنَتُهُ، أَيُّهَا الْمُسْلِمُونَ، أَأُغْلَبُ عَلَى إِرْثِيْ؟! يَا ابْنَ أَبِي قُحَافَةَ، أَفِي كِتَابِ اللهِ أَنْ تَرِثَ أَبَاكَ وَلَا أَرِثَ أَبِي؟! لَقَدْ جِئْتَ‏ شَيْئًا فَرِيًّا! أَفَعَلَى عَمْدٍ تَرَكْتُمْ كِتَابَ اللهِ وَنَبَذْتُمُوهُ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ، إِذْ يَقُولُ: ﴿وَوَرِثَ سُلَيْمانُ داوُدَ﴾؟! وَقَالَ فِيمَا اقْتَصَّ مِنْ خَبَرِ يَحْيَى بْنِ زَكَرِيَّا، إِذْ قَالَ: ﴿فَهَبَ‏ لِي مِنْ لَدُنْكَ وَلِيًّا يَرِثُنِي وَيَرِثُ مِنْ آلِ يَعْقُوبَ﴾، وَقَالَ: ﴿وَأُولُوا الْأَرْحامِ بَعْضُهُمْ أَوْلى‏ بِبَعْضٍ فِي كِتابِ اللهِ﴾، وَقَالَ: ﴿يُوصِيكُمُ اللهُ فِي أَوْلادِكُمْ لِلذَّكَرِ مِثْلُ حَظِّ الْأُنْثَيَيْنِ﴾، وَقَالَ: ﴿إِنْ تَرَكَ خَيْرًا الْوَصِيَّةُ لِلْوالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ بِالْمَعْرُوفِ حَقًّا عَلَى الْمُتَّقِينَ﴾‏، وَزَعَمْتُمْ أَنْ لَا حُظْوَةَ لِي وَلَا إِرْثَ مِنْ أَبِي وَلَا رَحِمَ بَيْنَنَا! أَفَخَصَّكُمُ اللهُ بِآيَةٍ أَخْرَجَ أَبِي مِنْهَا؟! أَمْ تَقُولُونَ إِنَّ أَهْلَ مِلَّتَيْنِ لَا يَتَوَارَثَانِ؟!، أَوَلَسْتُ أَنَا وَأَبِي مِنْ أَهْلِ مِلَّةٍ وَاحِدَةٍ؟! أَمْ أَنْتُمْ أَعْلَمُ بِخُصُوصِ الْقُرْآنِ وَعُمُومِهِ مِنْ‏ أَبِي وَابْنِ عَمِّي؟! فَدُونَكَهَا مَخْطُومَةً مَرْحُولَةً، تَلْقَاكَ يَوْمَ حَشْرِكَ، فَنِعْمَ الْحَكَمُ اللهُ، وَالزَّعِيمُ مُحَمَّدٌ، وَالْمَوْعِدُ الْقِيَامَةُ، وَعِنْدَ السَّاعَةِ يَخْسَرُ الْمُبْطِلُونَ، وَلَا يَنْفَعُكُمْ إِذْ تَنْدَمُونَ، ﴿وَلِكُلِّ نَبَإٍ مُسْتَقَرٌّ وَسَوْفَ‏ تَعْلَمُونَ مَنْ يَأْتِيهِ عَذابٌ يُخْزِيهِ وَيَحِلُّ عَلَيْهِ عَذابٌ مُقِيمٌ‏﴾

O ljudi, znajte da sam ja Fatima, a moj otac je Muhammed. To stalno ponavljam, a što govorim, ne govorim pogrešno i što činim, ne činim suvišno.

Došao vam je Poslanik, između vas je, i, što ćete na muke naići, teško mu je! On silno želi da se uputite, a prema vjernicima sažaljiv je i samilostan je.[3]

Pa ako tražite srodstvo Poslanikovo i poznajete ga, vidjet ćete da je on moj otac, a ne otac vaših žena, da je on brat mog amidžića, a ne brat vaših muškaraca, a koliko li je on dobar srodnik! Pa dostavio je poslanicu, odvraćajući opomenom, udaljavajući od puta mnogobožaca, udarajući po njihovim plećima, držeći ih za vratove, pozivajući na put svog Gospodara mudrošću i lijepim savjetovanjem, razbijajući kipove i raskidajući im tjemena, sve dok ta skupina nije bila poražena i odbjegla okrenutih leđa i sve dok noć nije pokazala svoje jutro. Tad se pojavila čista istina sa samog svoga vrela, progovorio je vođa vjere, umukle su vođe šejtana i propale pristalice licemjera. Razvezali su se čvorovi nevjerstva i razdora i izgovorili ste riječi svjedočenja Jednoće, u skupini bijelih lica i praznih trbuha.

I bili ste na rubu uvale vatre,[4] razvodnjeno piće za onoga koji pije, prilika za pohlepnike, žeravica za one koji brzo pale vatru i pod nogama svakome. Pili ste mutnu vodu, jeli ste lišće, bili ste prezreni, prognani, bojali ste se da vas ne otmu ljudi[5] oko vas.

Zatim vas je Svevišnji Allah izbavio posredstvom Muhammeda nakon dešavanja i dešavanja i nakon što je iskušan jakim junacima, arapskim razbojnicima, otpadnicima i sljedbenicima Knjige.

Kad god bi oni rasplamsali vatru rata koju je Svevišnji Allah ugasio,[6] ili se pojavio rog šejtana ili mnogobošci otvorili neki ponor, Božiji Poslanik bi ubacio svog brata (Alija) u njegovo grotlo. On ne bi odustajao sve dok ih ne bi svojim stopalima pregazio i svojom sabljom ugasio njihov plamen, iscrpljen u izvršenju zapovjedi Svete biti Božije, marljiv na Božijem putu, blizak Allahovom Poslaniku, poglavar Božijih prijatelja, odlučan, dobronamjeran, istrajan, uporan; u pogledu Allaha ničiji prijekor ga nije mogao spriječiti.

A vi ste boravili u ugodnosti života, mirni, veseli, zaštićeni, gledajući koja nas sudbina čeka očekivali ste vijesti, povlačili se od suočavanja s neprijateljem, bježali od borbe.

Kada je Svevišnji Allah odabrao za Svog Vjerovjesnika kuću vjerovjesnika i boravište Svojih odabranika, pojavila se među vama mržnja licemjerstva, pohabala se haljina vjere, pa je progovorio šutljivi od zalutalih i isticao se beznačajni od neznatnih. Zanjištao je pažen i nejahan dromedar lažljivaca, pa je koračao po vašim dvorištima i šejtan je pokazao svoju glavu iz njegovog skrovišta pozivajući vas pa vas je vidio kako se odazivate njegovom pozivu i služite njegovoj obmani. Potom vas je pozvao u pokret pa vas je našao lahkim i potaknuo vas pa vas zatekao srditima. Zatim ste žigosali tuđe deve umjesto svojih pa ih, umjesto na svoje, odveli na tuđe pojilište. I sve se to desilo malo nakon što je Poslanik još bio prisutan, rane zbog njegovog preseljenja svježe i povreda još nije bila zacijelila! I dok Poslanik još ne bi ukopan, požuriste po vlast pod izgovorom straha od smutnje.

A eto, baš u smutnji propadoše! Džehennem će doista obuhvatiti sve nevjernike.[7]

Ma šta je s vama!? Pa kuda se onda odmećete?! Pa Božija knjiga je među vama, njene stvari očite, propisi blistavi, znamenitosti sjajne, zabrane vidljive i zapovijedi jasne, a vi ste je stavili iza leđa. Želite li da se udaljite od nje ili po nečemu mimo nje presuđujete? Kako li je loša zamjena za nasilnike.[8] A onaj ko hoće drugu vjeru osim islama od njega neće biti primljena! Na Onome Svijetu on će biti među gubitnicima.[9]

Potom ste se zadržali tek toliko da se smiri averzija od deve smutnje i omekša njena stega pa ste počeli kresati njen oganj, uzburkavati njenu žeravicu, odazivati se pozivu zalutalog šejtana, gasiti svjetlost jasne vjere i zanemarivati sunnet odabranog Poslanika. Uzjahali ste magarca pored konja, u vezi s njegovom porodicom i djecom, i zaklanjali se i skrivali, a mi smo se strpili, iako smo bili kao ubodeni nožem ili kopljem u stomak.

I vi sada tvrdite da mi nemamo pravo na naslijeđe Poslanika, s.a.v.a.? Zar se džahilijetskom običaju želite vratiti? Pa ko je taj ko je od Allaha sudac bolji narodu koji čvrsto vjeruje?[10] Zar ne znate? Dakako, jasno vam je sve, kao što sunce danju sija, da sam ja njegova kćerka! O, muslimani, zar da budem obespravljena u svom naslijeđu?

O, Ebu Kuhafin sine, je li to po Božijoj knjizi da ti nasljeđuješ svog oca, a ja da ne nasljeđujem svog? Doista si učinio nešto nečuveno!

Jeste li svjesno i namjerno napustili Božiju knjigu i bacili je za svoja leđa, kada govori: I Sulejman naslijedi Davuda[11] i gdje pripovijeda o Jahjau ibn Zekeriji, pa kaže: Pa podari mi Ti od Sebe nasljednika, da naslijedi mene i porodicu Jakuba,[12] i još: A rođaci su, po Allahovoj Knjizi, preči jedni drugima[13] i dalje: Allah vam oporuku za djecu vašu naređuje. Mušku dio koliko dvjema ženskima![14] i konačno: Kada nekome od vas smrt dođe, a on imetak ostavlja, vama se propisuje da taj na lijep način oporuči roditeljima i rodbini. To je obaveza bogobojaznih![15]

Mislite li vi da ja nemam ugled i ne nasljeđujem svog oca i da nema srodstva među nama? Je li Svevišnji Allah vas počastio ijednim časnim ajetom, a da je iz njega izuzeo moga oca? Zar tvrdite da smo mi pripadnici dvije različite vjere pa da ne možemo nasljeđivati jedno drugo? Zar ja i moj otac nismo sljedbenici iste vjere? Ili ste vi upućeniji od mog oca i mog amidžića u vezi s osobenostima i općenitostima značenja Kur'ana?

Pa (O Ebu Kuhafin sine) uzmi ga (Fedek) spreman i gotov s kojem ćeš se susresti na dan svog proživljenja! Koliko li je divan Sudac Allah! Koliko li je divan predvodnik Muhammed! I koliko li je divno mjesto susreta Kijamet! Kad nastupi čas obračuna, gubitnici su lažljivci i neće vam tada koristiti vaše kajanje: Svakom navještenju vrijeme je dato, vi ćete to znati sigurno![16] Kome će kazna doći, koja će ga ruglu izvrgnuti, i koga će patnja stalna zadesiti![17]

يَا مَعَاشِرَ النَّقِيبَةِ، وَيَا أَعْضَادَ الْمِلَّةِ وَحَضَنَةِ الْإِسْلَامِ، مَا هَذِهِ الْغَمِيزَةُ فِي حَقِّي، وَالسِّنَةُ عَنْ ظُلَامَتِي، أَمَا كَانَ رَسُولُ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ، أَبِي يَقُولُ: الْمَرْءُ يُحْفَظُ فِي وُلْدِهِ؟ سَرْعَانَ مَا أَحْدَثْتُمْ، وَعَجْلَانَ ذَا إِهَالَةٍ، وَلَكُمْ طَاقَةٌ بِمَا أُحَاوِلُ، وَقُوَّةٌ عَلَى مَا أَطْلُبُ وَأُزَاوِلُ، أَتَقُولُونَ مَاتَ مُحَمَّدٌ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ، فَخَطْبٌ جَلِيلٌ اسْتَوْسَعَ وَهْنُهُ، وَاسْتَنْهَرَ فَتْقُهُ، وَانْفَتَقَ رَتْقُهُ، وَأَظْلَمَتِ الْأَرْضُ لِغَيْبَتِهِ، وَكُسِفَتِ الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ، وَانْتَثَرَتِ النُّجُومُ لِمُصِيبَتِهِ، وَأَكْدَتِ الْآمَالُ، وَخَشَعَتِ الْجِبَالُ، وَأُضِيعَ الْحَرِيمُ، وَأُزِيلَتِ الْحُرْمَةُ عِنْدَ مَمَاتِهِ، فَتِلْكَ وَاللهِ النَّازِلَةُ الْكُبْرَى، وَالْمُصِيبَةُ الْعُظْمَى، لَا مِثْلُهَا نَازِلَةٌ، وَلَا بَائِقَةٌ عَاجِلَةٌ، أَعْلَنَ بِهَا كِتَابُ اللهِ، جَلَّ ثَنَاؤُهُ، فِي أَفْنِيَتِكُمْ، وَلِقَبْلِهِ مَا حَلَّ بِأَنْبِيَاءِ اللهِ وَرُسُلِهِ، حُكْمٌ فَصْلٌ وَقَضَاءٌ حَتْمٌ: ﴿وَما مُحَمَّدٌ إِلَّا رَسُولٌ قَدْ خَلَتْ مِنْ قَبْلِهِ الرُّسُلُ أَفَإِنْ ماتَ أَوْ قُتِلَ انْقَلَبْتُمْ عَلى‏ أَعْقابِكُمْ وَمَنْ يَنْقَلِبْ عَلى‏ عَقِبَيْهِ فَلَنْ يَضُرَّ اللهَ شَيْئًا وَسَيَجْزِي اللهُ الشَّاكِرِينَ‏﴾

Potom se okrenula ensarijama i rekla: „O skupino junaka, pomagači ummeta i nosioci islama! Kakva je ovo slabost u vezi s mojim pravom i nebriga u vezi s nepravdom prema meni? Zar nije moj otac, Allahov Poslanik, imao običaj reći: ‘Čovjek se čuva u njegovom potomstvu’? Koliko li ste brzo uveli novotarije i koliko li ste žurno izmijenili propise, a vi imate mogućnost da uradite ono što ja nastojim i moć za ono što ja tražim i za šta se borim!

Kažete li da je Muhammed umro? Pa strašan je događaj čije su pukotine široke, naprsline prostrane i čiji su šavovi popucali. Potamnjela je zemlja zbog njegovog odsustva. Pomračeni su Sunce i Mjesec i zvijezde su se rasule zbog nesreće njegovog preseljenja. S njegovom smrću propale su želje, skrušene su postale planine, ukaljano je svetište i nestale su svetosti.

Pa to je, tako mi Allaha, najveća katastrofa, najbolnija tragedija, i neće se više nikad takva katastrofa ponoviti, niti više ikad takva nesreća može doći.

Božija Knjiga vam je to je nagovještavala, orilo se razjašnjavanje pri učenju ajeta, a prije njega (Poslanika) se isto desilo s Božijim vjerovjesnicima i poslanicima. To je (smrt) presuda neopoziva i odredba neodgodiva: Muhammed je samo poslanik, i prije njega dosta poslanika minu, pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se svojim pređašnjim stopama vratili? A ko se vrati stopama pređašnjim, Allahu taj nikakve štete neće učiniti, a Allah će zahvalne nagraditi![18]

إِيهًا بَنِي قَيْلَةَ! أَأُهْضَمُ تُرَاثَ أَبِي وَأَنْتُمْ بِمَرْأًى مِنِّي وَمَسْمَعٍ وَمُنْتَدًى وَمَجْمَعٍ، تَلْبَسُكُمُ الدَّعْوَةُ، وَتَشْمَلُكُمُ الْحَيَرَةُ، وَأَنْتُمْ ذَوُو الْعَدَدِ وَالْعُدَّةِ، وَالْأَدَاةِ وَالْقُوَّةِ، وَعِنْدَكُمُ السِّلَاحُ وَالْجُنَّةُ، تُوَافِيكُمُ الدَّعْوَةُ فَلَا تُجِيبُونَ، وَتَأْتِيكُمُ الصَّرْخَةُ فَلَا تُغِيثُونَ، وَأَنْتُمْ مَوْصُوفُونَ بِالْكِفَاحِ، مَعْرُوفُونَ بِالْخَيْرِ وَالصَّلَاحِ، وَالنُّخْبَةُ الَّتِي انْتُخِبَتْ، وَالْخِيَرَةُ الَّتِي اخْتِيرَتْ لَنَا أَهْلَ الْبَيْتَ. قَاتَلْتُمْ الْعَرَبَ، وَتَحَمَّلْتُمُ الْكَدَّ وَالتَّعَبَ، وَنَاطَحْتُمُ الْأُمَمَ، وَكَافَحْتُمُ الْبُهَمَ، لَا نَبْرَحُ أَوْ تَبْرَحُونَ، نَأْمُرُكُمْ فَتَأْتَمِرُونَ، حَتَّى إِذَا دَارَتْ بِنَا رَحَى الْإِسْلَامِ، وَدَرَّ حَلَبُ الْأَيَّامِ، وَخَضَعَتْ ثَغْرَةُ الشِّرْكِ، وَسَكَنَتْ فَوْرَةُ الْإِفْكِ، وَخَمَدَتْ نِيرَانُ الْكُفْرِ، وَهَدَأَتْ دَعْوَةُ الْهَرْجِ، وَاسْتَوْسَقَ نِظَامُ الدِّينِ، فَأَنَّى حِرْتُمْ بَعْدَ الْبَيَانِ، وَأَسْرَرْتُمْ بَعْدَ الْإِعْلَانِ، وَنَكَصْتُمْ بَعْدَ الْإِقْدَامِ، وَأَشْرَكْتُمْ بَعْدَ الْإِيمَانِ؟ بُؤْسًا لِقَوْمٍ‏ ﴿نَكَثُوا أَيْمانَهُمْ وَهَمُّوا بِإِخْراجِ الرَّسُولِ وَهُمْ بَدَؤُكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ أَتَخْشَوْنَهُمْ فَاللهُ أَحَقُّ أَنْ تَخْشَوْهُ إِنْ كُنْتُمْ مُؤْمِنِينَ﴾‏، أَلَا وَقَدْ أَرَى أَنْ قَدْ أَخْلَدْتُمْ إِلَى الْخَفْضِ، وَأَبْعَدْتُمْ مَنْ هُوَ أَحَقُّ بِالْبَسْطِ وَالْقَبْضِ، وَخَلَوْتُمْ بِالدَّعَةِ، وَنَجَوْتُمْ بالضِّيقِ مِنَ السَّعَةِ، فَمَجَجْتُمْ مَا وَعَيْتُمْ، وَدَسَعْتُمُ الَّذِي تَسَوَّغْتُمْ، فَ﴿إِنْ تَكْفُرُوا أَنْتُمْ وَمَنْ فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا، فَإِنَّ اللهَ لَغَنِيٌّ حَمِيدٌ﴾

O vi, sinovi Kajle,[19] kako da se meni uzurpira naslijeđe mog oca, i vi to vidite, čujete, sastajete se, a poziv se odnosi na vas i upućeni ste u stanje? Vi posjedujete brojnost, spremnost, sredstva, moć, imate oružje i štitove, i stiže vam poziv, ali se ne odazivate. Dolazi do vas vapaj za pomoć, ali ne odgovarate. A hvaljeni ste po borbenosti, poznati po dobroti i dobrohotnosti, izabrani i odabrani za nas, Ehli bejt.

Borili ste se protiv Arapa, pretrpjeli ste muke, teškoće, suprotstavili ste se cijelim narodima i protiv hrabrih. Uvijek je kod nas i vas bilo tako – zapovijedali smo vam, a vi ste izvršavali naše zapovijedi, sve dok nismo pokrenuli mlin islama, dok nije protekla jomuža vremena, utišalo se frktanje mnogoboštva, smirila žestina laži, ugasila vatra nevjerstva, umukao poziv na nerede i dovršilo uređenje vjere. Pa kuda lutate nakon jasnoće i zašto tajite nakon objelodanjivanja? Povlačite se u sebe nakon odvažnosti i pridružujete nevjernicima nakon vjerovanja u jednoću Boga?

Proklet narod koji svoje zakletve krši nakon učvršćivanja, i koji brigu brinu kako da Poslanika protjeraju i kako bi vas prvi napali? Zar se vi njih bojite? Pa Allah je preči da se bojite ako vjerujete![20]

Znajte da doista vidim da ste se opustili u udobnosti, udaljili onoga koji je preči za upravljanje, osamili se s rahatlukom i izbavili od tjeskoba blagostanjem pa ste izbacili kroz usta ono što ste pojmili i povratili ono što ste opravdavali.

Ako li nezahvalni budete vi, a i svi drugi na Zemlji, pa, zbilja je opet Allah neovisan od svih i hvaljen![21]

أَلَا وَقَدْ قُلْتُ الَّذِي قُلْتُ عَلَى مَعْرِفَةٍ مِنِّي بِالْجَذْلَةِ الَّتِي خَامَرَتْكُمْ، وَالْغَدْرَةِ الَّتِي اسْتَشْعَرَتْهَا قُلُوبُكُمْ، وَلَكِنَّهَا فَيْضَةُ النَّفْسِ، وَنَفْثَةُ الْغَيْظِ، وَخَوَرُ الْقَنَاةِ، وَبَثَّةُ الصَّدْرِ، وَتَقْدِمَةُ الْحُجَّةِ، فَدُونَكُمُوهَا فَاحْتَقِبُوهَا دَبَرَةَ الظَّهْرِ، نَقِبَةَ الْخُفِّ، بَاقِيَةَ الْعَارِ، مَوْسُومَةً بِغَضَبِ الْجَبَّارِ وَشَنَارِ الْأَبَدِ، مَوْصُولَةً بِ: ﴿نارُ اللهِ الْمُوقَدَةُ الَّتِي تَطَّلِعُ عَلَى الْأَفْئِدَةِ﴾ فَبِعَيْنِ اللهِ مَا تَفْعَلُونَ‏ ﴿وَسَيَعْلَمُ الَّذِينَ ظَلَمُوا أَيَّ مُنْقَلَبٍ يَنْقَلِبُونَ﴾. وَأَنَا ابْنَةُ نَذِيرٍ لَكُمْ بَيْنَ يَدَيْ عَذابٍ شَدِيدٍ فَ﴿اعْمَلُوا … إِنَّا عامِلُونَ‏ وَانْتَظِرُوا إِنَّا مُنْتَظِرُونَ﴾

Znajte, govorila sam ono što sam govorila, svjesna klonulosti koja vas je obuzela i izdaje kojom su ispunjena vaša srca, iako je to prelijevanje duše, ispljuvavanje bijesa, iznemoglost pred žestinom nedaća, izražavanje teškoće u prsima i unaprijed davanje dokaza. Pa eto vam, natovarite devu hilafeta s ranom na leđima, izlizanih papaka, s trajnim nedostatkom, označenu srdžbom Silnoga i sramom vječnosti, povezanu s Božijom rasplamsanom vatrom koja obuhvata srce, i pred očima Allaha to činite. A silnici će zbilja znati kakve će nevolje oni dopasti![22]

Ja sam kćerka onoga koji je poslan da vas opominje da vas spasi žestoke patnje,[23] pa činite što želite, a i mi činimo, i iščekujte šta će biti, jer i mi iščekujemo.“[24]

Kada je hazreti Zehra završila govor, Ebu Bekr je služeći se prevarom i koristeći nemar ljudi nastojao da situaciju vrati u uobičajeno stanje pa je rekao Fatimi, s.a.:

„O kćerko Božijeg Poslanika, tvoj otac je bio milostiv i saosjećajan prema vjernicima, dok je za nevjernike bio bolna kazna i ogromna odmazda. Ako poredimo njegov odnos, vidjet ćemo da je on bio tvoj otac, a ne nekog drugog. Bio je brat tvoga amidžića i tvoga supruga Alija, a ne nekog drugog. Poslanik je njega odabrao nad ostalim ljudima i nad srodnicima i smatrao ga je boljim. On je također u svim velikim i važnim poslovima pomagao tvoga oca. Vole vas samo sretnici, a mrze vas samo nesretnici. Vi ste čista Poslanikova porodica, plemeniti odabranici, uputitelji na dobro i naši vodiči k vječnom Džennetu.

A ti, o najbolja ženo i kćerko najboljeg poslanika! Govorila si iskreno i rekla si istinu. Prethodiš u obilju razuma. Tebi nije niko oduzeo tvoje pravo i niko ti nije pripisao lažnu potvoru. Kunem se Gospodarom da ja ne postupam suprotno mišljenju Božijeg Poslanika i neću uraditi ništa bez njegovog dopuštenja. Poglavari plemena nikada ne lažu ljudima svoga plemena. Uzimam Boga za svjedoka, a On je dovoljan svjedok, da sam čuo od Poslanika da je rekao: ‘Mi, poslanici, ne ostavljamo u naslijeđe dirheme, dinare, kuće i njive. Ono što ostaje poslije nas je Knjiga, mudrost, znanje i poslanstvo. Sva imovina koju posjedujemo pripada vrhovnom staratelju poslije nas da presudi kako on bude želio.’

Ono do čega ti nastojiš doći mi smo potrošili na kupovinu konja i oružja kako bi se muslimani posvetili bojištu, ratovali protiv nevjernika i slomili drske i nepokorne zlikovce. S druge strane, nisam ja sam to uradio, već su se muslimani u tom pitanju međusobno udružili. Ja neću u vezi s ovim postupiti samovoljno. Stavljam ti na raspolaganje sebe i svu svoju imovinu. Ti nećeš biti lišena toga i ja ti to ne uskraćujem. Ti si gospođa nad svim gospođama ummeta tvoga oca i čisto stablo tvojih potomaka. Neće doći do poricanja vrlina koje u cjelini pripadaju isključivo tebi. Niko ne može spustiti tvoje grane i tvoje stablo. Tvoja naredba je pravosnažna u onome što je u mojoj ovlasti. Pristaješ li da ja u ovom slučaju postupim suprotno riječima tvoga oca?“

Pa hazreti Fatima reče:

سُبْحَانَ اللهِ! مَا كَانَ أَبِي رَسُولُ اللهِ، صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَآلِهِ، عَنْ كِتَابِ اللهِ صَادِفًا وَلَا لِأَحْكَامِهِ مُخَالِفًا، بَلْ كَانَ يَتْبَعُ أَثَرَهُ، وَيَقْفُو سُوَرَهُ، أَفَتَجْمَعُونَ إِلَى الْغَدْرِ اعْتِلَالًا عَلَيْهِ بِالزُّورِ وَالْبُهْتَانِ، وَهَذَا بَعْدَ وَفَاتِهِ شَبِيهٌ بِمَا بُغِيَ لَهُ مِنَ الْغَوَائِلِ فِي حَيَاتِهِ، هَذَا كِتَابُ اللهِ حَكَمًا عَدْلًا، وَنَاطِقًا فَصْلًا، يَقُولُ: ﴿يَرِثُنِي وَيَرِثُ مِنْ آلِ يَعْقُوبَ‏﴾، وَيَقُولُ‏ ﴿وَوَرِثَ سُلَيْمانُ داوُدَ﴾ فَبَيَّنَ، عَزَّ وَجَلَّ، فِيمَا وُزِّعَ مِنَ الْأَقْسَاطِ، وَشَرَّعَ مِنَ الْفَرَائِضِ وَالْمِيرَاثِ، وَأَبَاحَ مِنْ حَظِّ الذُّكْرَانِ وَالْإِنَاثِ مَا أَزَاحَ بِهِ عِلَّةَ الْمُبْطِلِينَ، وَأَزَالَ التَّظَنِّيَ وَالشُّبُهَاتِ فِي الْغَابِرِينَ، كَلَّا! ﴿بَلْ سَوَّلَتْ لَكُمْ أَنْفُسُكُمْ أَمْرًا فَصَبْرٌ جَمِيلٌ وَاللهِ الْمُسْتَعانُ عَلى‏ ما تَصِفُونَ﴾‏

„Subhanallah, nije Allahov Poslanik, s.a.v.a., odvraćao od Kur'ana, niti se suprotstavljao njegovim propisima, već je slijedio njegov trag i išao za njegovim znakovima. Okupljate li se to u iznevjeri tražeći dokaz u laži? Ovo što činite nakon njegove smrti slično je zlim djelima koja su mu učinjena za života. Evo vam Božija knjiga, kao pravedan sudija i konačan govornik, koja govori: da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba[25] i I Sulejman naslijedi Davuda.[26]

Svevišnji Allah je podjelom naslijeđa, određivanjem svačijeg prava i nasljedstva i odobravanjem udjela i muškarca i žene očito uklonio izgovore sljedbenika laži i odstranio pretpostavke i nejasnoće iz prošlih vremena. Nije tako, duše vam se na to polahkomiše, a meni samo lijepo strpljenje ostaje! Allah će meni pomoć podariti protiv svega što vi iznosite![27]

Ebu Bekr je odgovorio hazreti Fatimi:

„Bog i Njegov Poslanik nisu rekli ništa osim istine, a i kćerka Božijeg Poslanika je, također, istinu rekla. Fatima, ti si središte mudrosti i izvorište upute i milosti. Ti si stub vjere i vrelo dokaza postojanja. Ja ne poričem i ne odbacujem tvoje riječi koje su bile na svom mjestu. Muslimani su ogrlicu hilafeta stavili na moj vrat. Ono što sam preuzeo bilo je u saglasju s njima. Nemam neprijateljstvo ni prema kome i nisam postupio samovoljno. Ništa nisam prisvojio sebi i oni su svjedoci.“

Ovo je bio prvi Ebu Bekrov pokušaj kojim je – služeći se prevarom, predstavljajući se da želi dobro i ispravnost i da slijedi sunnet časnog Poslanika – mogao obuzdati emocije ljudi i odvratiti njihov pogled od razmišljanja o pomaganju hazreti Zehri.

Tada se hazreti Zehra okrenula prema ljudima i rekla:

مَعَاشِرَ المُسْلِمينَ! الْمُسْرِعَةَ إِلَى قِيلِ الْبَاطِلِ، الْمُغْضِيَةَ عَلَى الْفِعْلِ الْقَبِيحِ الْخَاسِرِ ﴿أَفَلا تَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلى‏ قُلُوبٍ أَقْفالُها؟﴾، كَلَّا بَلْ رَانَ عَلَى قُلُوبِكُمْ، مَا أَسَأْتُمْ مِنْ أَعْمَالِكُمْ، فَأَخَذَ بِسَمْعِكُمْ وَأَبْصَارِكُمْ، وَلَبِئْسَ مَا تَأَوَّلْتُمْ، وَسَاءَ مَا بِهِ أَشَرْتُمْ، وَشَرَّ مَا مِنْهُ اغْتَصَبْتُمْ، لَتَجِدُنَّ وَاللهِ مَحْمِلَهُ ثَقِيلًا، وَغِبَّهُ وَبِيلًا، إِذَا كُشِفَ لَكُمُ الْغِطَاءُ، وَبَانَ مَا وَرَاءَهُ الضَّرَّاءِ، وَبَدَا لَكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ مَا لَمْ تَكُونُوا تَحْتَسِبُوُنَ‏، ﴿وَخَسِرَ هُنالِكَ الْمُبْطِلُونَ‏﴾

„O ljudi, koji žurite ka govorkanju laži i žmirite nad počinjenim ružnim i štetnim djelima, A zašto ne razmisle o Kur'anu oni, ili su na srcima njihovim katanci.[28]

A nije tako! Sva ružna djela koja ste uradili prekrila su srca vaša, pa su vam obuzela sluh i vid. Koliko li je loše ono što ste pretpostavili u vezi s Kur'anom i koliko li je ružno ono na što ste ukazali i koliko li je zlo ono što ste izdvojili iz njega!

I zasigurno, tako mi Allaha, težak će vam biti ovaj teret koji ćete nositi i kobne posljedice kada vam se odgrnu zastori i otkrije gubitak pa vam se od vašeg Gospodara pojavi ono što niste ni pretpostavljali. Tada će oni nevaljali biti gubitnici.“[29]

Fatimin, s.a., govor je otišao dotle da se okrenula prema mezaru svoga oca i rekla:

قَدْ كَانَ بَعْدَكَ أَنْبَاءٌ وَهَنْبَثَةٌ *** لَوْ كُنْتَ شَاهِدَهَا لَمْ تَكْثُرِ الْخَطْبُ

إِنَّا فَقَدْنَاكَ فَقْدَ الْأَرْضِ وَابِلَهَا *** وَاخْتَلَّ قَوْمُكَ فَاشْهَدْهُمْ وَلَا تَغِبْ

وَكُلُّ أَهْلٍ لَهُ قُرْبَى وَمَنْزِلَةٌ *** عِنْدَ الْإِلَهِ عَلَى الْأَدْنَيْنِ مُقْتَرِبٌ

أَبْدَتْ رِجَالٌ لَنَا نَجْوَى صُدُورِهِمْ‏ *** لَمَّا مَضَيْتَ وَحَالَتْ دُونَكَ التُّرَبُ‏

تَجَهَّمَتْنَا رِجَالٌ وَاسْتُخِفَّ بِنَا *** لَمَّا فُقِدْتَ وَكُلُّ الْأَرْضِ مُغْتَصَبُ‏

وَكُنْتَ بَدْرًا وَنُورًا يُسْتَضَاءُ بِهِ *** عَلَيْكَ يَنْزِلُ مِنْ ذِي الْعِزَّةِ الْكُتُبُ‏

وَكَانَ جِبْرِيلُ بِالْآيَاتِ يُؤْنِسُنَا *** فَقَدْ فُقِدْتَ وَكُلُّ الْخَيْرِ مُحْتَجَبُ‏

فَلَيْتَ قَبْلَكَ كَانَ الْمَوْتُ صَادَفَنَا *** لَمَّا مَضَيْتَ وَحَالَتْ دُونَكَ الْكُثُبُ

„Oče, poslije tebe su se izdešavale neke stvari.

Da si bio živ, nas ne bi nas zadesila ova tuga.

Gubitkom tvoga svetog bića tvoj narod je tako zapao u nevolje, a red u njihovim poslovima je tako nestao, kao da su zemlja lišena kiše.

Osim naše, svaka porodica koja je imala položaj kod Boga, kod stranaca je uživala poštovanje.

Oče, čim si otišao s Ovoga svijeta i čim je tvoje blagoslovljeno čelo spušteno u zemlju, jedna skupina iz tvoga ummeta pokazala je tajne svojih srca i nas su odvukli u poniženje.

Onog trenutka kada smo te izgubili, cijela zemlja je opljačkana i u otimačinu pretvorena.

Dragi oče, ti si bio mjesec četrnaeste noći i svjetiljka blistava kojom se od Gospodara spuštao Kur'an.

Džibril je donoseći ajete od Gospodara bio naš prisni prijatelj, ali onda kada si se izgubio iz našeg vida, sve dobro i berićet su otišli.

Kamo sreće da sam prije tebe umrla i da nisam bila živa u vrijeme tvoga bolnog preseljenja koje je navuklo zastor rastojanja između nas.“[30]

Hazreti Fatima je završila svoj govor i na najjasniji mogući način obznanila istinu. Od halife je zatražila odgovor. Čvrstim i nesalomljivim dokazima i argumentima je razotkrila i pomrsila halifine planove. Počela je da navodi vrline i savršenstva istinskog halife u islamu. Time je atmosfera postala uskomešana, a mišljenja ljudi su se okrenula u korist Fatime, s.a., što je Ebu Bekra dovelo u bezizlaznu situaciju.

Ibn Ebul-Hadid kaže da je upitao Ibn Farukija, profesora u Bagdaskoj medresi El-Garbije: „Zar Fatima nije govorila istinu?“

Odgovorio je: „Zasigurno je govorila istinu.“

„Ako je tako, pa zašto joj Ebu Bekr nije vratio njeno pravo?“

On se osmijehnuo i prijatnim riječima rekao: „Ako bi halifa danas dao Fedek Fatimi samo na osnovu njene tvrdnje, postojala je bojazan da će sutra tražiti hilafet za svoga muža Zapovjednika vjernika, čime bi halifu skinula s položaja hilafeta jer je halifa čvrsto vjerovao da Fatima istinu govori u svemu što tvrdi i nema potrebe za dokazom. Prema tome, halifin izgovor nije bio prihvatljiv.“[31]

 

Halifina reakcija

Čim je nastala tako uznemirena atmosfera na skupu, ljudi su se razišli. Začuli su se plač i jecaji. Hazreti Fatimin govor je postao svakodnevna glavna tema. Stoga je Ebu Bekr posegnuo za prijetnjom i zlostavljanjem.

Prenosi se da je Ebu Bekr vidjevši uticaj hazreti Fatiminog govora na ljude rekao Omeru:

„Ne bilo te da Bog da, šta bi bilo da si me ostavio na miru? Možda bi se poslovi uredili i situacija smirila. Zar to ne bi bilo bolje?“

Omer mu je rekao: „Da si to uradio, oslabio bi svoju snagu i uvrijedio ljude oko sebe. Ja sam izgarao jedino zbog tvog prava.“

Ebu Bekr je rekao: „Teško tebi! Šta da radim s riječima kćerke Božijeg Poslanika? Ljudi razumiju njenu namjeru i shvataju našu izdaju.“

Omer je rekao: „Ne boj se, ovaj talas će se na neki način sleći i proći kao da se ništa nije ni dogodilo.“ Ebu Bekr je potapšao Omera rukom po ramenu i rekao: „Kakve teške čvorove ti odvezuješ!“ Potom je pozvao na zajedničku molitvu. Ljudi su se okupili. Popeo se na minber i rekao:

„O ljudi, kakav je ovo metež da slušate svaki govor? Gdje su se ovakve želje iznosile za vrijeme Poslanikovog života? Ko god je čuo, neka kaže, a ko god je vidio, neka posvjedoči. On (misli se na Imama Alija, a.s.) je poput lisice čiji je svjedok njen rep i on je izvor svih smutnji. On želi započeti smutnje i sukobe nakon njihove iznurenosti i zastarjelosti. Traži pomoć od ovog i onog i traži od žena da mu pomognu. On je poput Ummu Tahal koja na najvoljenije gleda kao na najprezrenije. Ako budem htio govoriti, otkrit ću tajne, ali sve dok me ne diraju, ja ću šutjeti.“

Potom se okrenuo prema ensarijama i rekao:

„O skupino ensarija! Čuo sam riječi nekih maloumnika, a zapravo vi više nego bilo ko drugi trebate biti odani zavjetu Božijeg Poslanika. Vi ste oni u čiji je grad ušao Božiji Poslanik, koji ste mu pružili utočište i kojeg ste pomogli. Budite trezveni! Ja nisam osoba koja će svojim rukama i jezikom nanijeti štetu osobama koje nisu zaslužne kritike.“ Rekavši te riječi sišao je s minbera.[32]

Ibn Ebul-Hadid kaže: „Govorio sam o Ebu Bekrovim riječima s Nakibom Ebu Jahjom ibn Ebu Zejdom Basrijem i upitao ga na koga su aludirale.

On se osmjehnuo i rekao: ‘Reci na koga su se direktno odnosile?’

Rekao sam: ‘Da je direktno rekao, ne bih vas pitao.’

Osmjehnuo se opet i rekao: ‘Mislio je na Alija ibn Ebu Taliba.’

Upitao sam: ‘Pa kakav su stav zauzele ensarije o ovom pitanju?’

‘Oni su uzvikivali slogane u Alijevu korist, ali budući da je Ebu Bekr vidio da je njegov život u opasnosti, ovim riječima ih je odvratio od svake reakcije.’“[33]

 

Fusnoti

[1] Ali ‘Imran,102.

[2] Fatir, 28.

[3] Et-Tevba, 128.

[4] Ali ‘Imran, 103.

[5] El-Enfal, 26.

[6] El-Ma'ide, 64.

[7] Et-Tevbe, 49.

[8] El-Kehf, 5.

[9] Ali ‘Imran, 85.

[10] El-Ma'ide, 50.

[11] En-Neml, 16.

[12] Merjem, 5-6.

[13] El-Enfal, 75.

[14] En-Nisa’, 11.

[15] El-Bekare, 180.

[16] ElEn'am, 67.

[17] Ez-Zumer, 40.

[18] Ali ‘Imran, 144.

[19] Ime majke poglavara plemena Evsa i Hazredža.

[20] Et-Tevbe, 13.

[21] Ibrahim, 8.

[22] Eš-Šu'ara, 227.

[23] Sebe’, 46.

[24] Hud, 122.

[25] Merjem, 6; Ibn Ebul-Hadid u komentaru Nehdžul-belage, sv. 16, str. 221, kaže: Hadis kojim se negira naslijeđe prenosi samo Ebu Bekr, v, str. 227 i 228 gdje on govori o tome. Sujuti u Tarihul-hulefa, str. 72, Ebul-Kasim Begavi i Ebu Bekr Šafi'i u svojim Favaidima i Ibn Asakir od Aiše prenose da je rekla: “Došlo je do raskola u vezi s pitanjem naslijeđa Božijeg Poslanika. Niko nije o tome ništa znao. Ebu Bekr je rekao: ‘Ja sam čuo od Božijeg Poslanika da je rekao: Mi, poslanici ne ostavljamo ništa u nasljedstvo. Ono što ostaje poslije nas je sadaka.’”

[26] En-Neml, 16.

[27] Jusuf, 18.

[28] Muhammed, 24.

[29] Gafir, 78.

[30] El-Ihtidžadž, sv. 1, str. 253-279.

[31] Ibn Ebul-Hadid, Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 284.

[32] Taberi, Delailul-imame, str. 39.

[33] Ibn Ebul-Hadid, Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 215.

  • 3 Januara, 2022