Imam Ali, a.s., o karakteristikama prava

Imam Ali, a.s., o karakteristikama prava

Zapovjednik vjenika, Ali, a.s., kaže: “Karakteristika prava je i to da ne teče ni u čiju korist, a da u isto vrijeme ne teče i protiv njega, a ne teče ni protiv koga, a da ne teče i u njegovu korist.”

Dakle što se prava među ljudima tiče ona su uzajamna, nisu jednostrana već dvostrana. Nije tako da naprimjer samo neki ljudi imaju prava kod drugih, a da drugi nemaju prava kod njih. Naprimjer, roditelji imaju prava kod svoje djece kojih se obavezno moramo  pridržavati, ali ne smije se zamisliti da su ova prava jednostrana pa da samo roditelji imaju prava kod svoje djece. Već i djeca također imaju prava kod roditelja, štaviše, u prvoj fazi prava pripadaju djeci, a u drugoj fazi roditeljima, jer dijete je još uvijek malo i roditelji su odgovorni za njega a ono samo još uvijek nema moć da bude odgovorno.

Isto tako učitelj i učenik, paralelno s pravima koje učitelj ima kod učenika, u smislu zahvalnosti, poštovanja, pristojnosti, ljubavi i pokornosti, učenik također ima prava kod učitelja, počev od dobrog obrazovanja, odgoja, brige, preciznosti i tačnosti, dobre prakse i drugog.

Isto važi i kod supružnika, oboje imaju uzajamna prava. Ko god misli da ima pravo kod drugog, u istom trenutku treba znati da i on njemu duguje prava.

Od ovog zakona izuzeta je samo sveta bit Svevišnjeg Gospodara, On je potpuno savršen i apsolutni vladar. Svevišnji Bog ima prava nad Svojim stvorenjima, a Njegovi robovi su dužnici zbog Njegove dobrote i blagodati. Mi smo odgovorni spram Njegovih imperativa, ali On, nije dužan nijednom biću, kako je Imam Ali, a.s., rekao: “Ukoliko u čitavom univerzumu postoji biće koje ima prava nad drugima, a da drugi nemaju prava nad njim, to je sveta Božija bit.”

Istovremeno, Svevišnji Allah pokornost Sebi naziva Svojim pravom kod ljudi, i zvanično priznaje njihovim pravom nagradu koju On, Svojom dobrotom i Milošću, pruža Svojim robovima. Božiji propisi nisu ništa do li usmjeravanja čovjeka prema njegovim istinskim koristima.

Ovi propisi nisu zarad Božije koristi, On je čist od toga da bi mu bilo šta trebalo. Nagrade koje je odredio za pokornost su znakovi Njegove dobrote i pažnje. Istovremeno ime ove dobrote i pažnje naziva pravom, a Sebe je nazvao dužnim da čovjeka nagradi za urađeno.

U karakteristike prava, koje je spomenuo Imam Ali, a.s., spada i to da ih je veoma lahko izgovoriti, ali su praktično veoma teško izvodiva. Na nivou riječi, opisa, tumačenja, spomena odlika i dobrota, nema šireg terena od prava. Koliko se lahko i dobro o pravima može govoriti, napisati, opisati, kao ni o čemu drugom. Nijedno lice poput lica prava nema toliku podlogu za opis i hvalu, no na praktičnom terenu nijedan teren nije uži i neprohodniji od terena prava, kako je teško proći kroz te prevoje.

Treća karakteristika prava koju je spomenuo jeste da u društvu nije moguće poštovati prava bez uzajamne pomoći, saosjećanja i saradnje. Ma koliko neko bio savršen i čist od nedostatka, i ma koliko u pravima imao veliko iskustvo, ipak ima potrebu da mu drugi pomognu i sarađuju s njim. Niko ne može tvrditi da je iznad toga da bi mu neko želio pomoći u pravima, i niko, ma koliko u očima bio mali i neznatan nije ispod toga da drugima pomaže i da sarađuje s njima.

Ne treba pretpostaviti da je neko manji od toga da bismo ga uzeli za društvenu saradnju na putu dobra. Ne, niti se iko nalazi na uzvišenijem nivou od saradnje u dobrom djelu, niti je iko ispod ovog nivoa.  Allahove, dž.š., riječi u Kur’anu da se potpomažemo u dobru i takvaluku, odnose se na sve i na visoke i niske, učene i neuke, jake i slabe, vlasnike i robove.

To da svako sebe smatra da je iznad tog nivoa da bi razmišljao poput drugih i da bi sarađivao s njima, je povod da se izgubi međusobna povezanost. Na isti način kao što se jedna građevina drži zavhaljujući vezi i spoju između materijala koji su upotrebljeni u gradnji, a inače prostim slaganjem cigli, drveta, željeza i cimenta bez varenja i lijepljenja, ta građevina ne bi ni postojala.

Poslanik, s.a.v.a., je ukazao na to da je primjer vjernika poput primjera zgrade, u kojoj se elementi međusobno čuvaju, tojest, među njima postoji povezanost.

Četvrta karakteristika koju Imam Ali, a.s., spominje o pravu jeste da oni koji trebaju ispuniti neko pravo nikada se ne uzrujaju kada budu opomenuti, i ako se neko naljuti zbog toga što mu je predstavljena obaveza prema nekom pravu, on se na taj način prvenstveno okreće od postupanja u skladu s pravom. Naprimjer, trgovac ili službenik ili vozač tvrde da postupaju upravo onako kako to iziskuju prava i pravda, ukoliko stvarno govori istinu, neće se naljutiti ukoliko ga neko napomene da bi trebao učiniti ovako ili onako, šta više ta će ga uputa obradovati jer želi da se kreće tim putem, no ukoliko u praksi laže, onda mu se tuđe napomene ne sviđaju.

Ali, a.s., je ovo rekao u vezi sa samim sobom, i tražio od ljudi da mu kažu svaku napomenu koju imaju, jer je on time zadovoljan.