Imam Husejn tješi sestru Zejneb
Imam Husejn tješi sestru Zejneb
Imam Husejn, vidjevši svoju sestru onespokojenu i zabrinutu rekao je:
“O sestro, neka ti šejtan ne oduzme strpljenje.’”[1]
Ove riječi Imama Husejna jesu lekcija za njegovu sestru Zejneb, lekcija koja je sprema za tešku budućnost u Kufi i Šamu, lekcija koja uči da će predvodništvo ovog ustanka poslije Imamova šehadeta sve do povratka Ehli-bejta u Medinu biti na Zejnebinim plećima i on joj predaje ovaj Božiji emanet. Imam Husejn svojoj sestri reče:
“Draga sestro, ne daj Bože da ti šejtan oduzme strpljenje”, želeći reći da spozna sebe, svoju ličnost i da ne zaboravi svoju vrijednost za koju vjeruje da je posjeduje u ovom velikom ustanku. Ono što ti trebaš uraditi nije lakše od onoga što ja radim. Ovu dužnost možeš izvršiti jedino veličinom duha i ličnosti te duhovnošću koju si stekla Alijevim i Fatiminim odgojem i koju si naslijedila od svoga oca i majke. Ako ćeš večeras biti nestrpljiva, čuvši samo neki nagovještaj šehadeta svoga brata, ako se nećeš suzdržati naspram jedne riječi koja te ganula, kako ćeš moći, sestro moja, vidjeti i otrpjeti sutrašnje događaje? Uz sve to, ti ćeš strpljivošću i veličinom duha držati govor na bazaru Kufe i u glavnom gradu islamske države, tj. u Damasku. Trebaš kazati sve što nije kazano i otkriti sve što je skriveno. Trebaš ukloniti zastore s prevara neprijatelja Ehli-bejta i u središtu Emevijskog hilafeta i vlasti Ebu Sufjanove porodice usmjeriti pažnju ljudi na zbilju stvari. Trebaš njihov nedolični propagandni plan osujetiti sa nekoliko govora.
Imam Husejn naučio je sestru ovoj kratkoj, ali istovremeno veoma sadržajnoj lekciji, a i sam je bio ganut. Suze su ispunile njegove oči, rekavši joj:
“Šta da radim, sestro, vidiš li kakva se situacija nametnula. Vidiš li koja se vojska sakupila da bi me ubila.”
Zejneb je rekla neke dirljive riječi i udarila se rukama po licu, rastrgnula okovratnik i izgubila svijest. Imam je pomogao sestri da se osvijesti i jezikom smiraja, postojanosti i čvrstine, s nešto više riječi, ponovio što je već rekao:
“Sestro draga, smiri se! Nemoj izgubiti svijest o Bogu, ne zaboravi na strpljenje. Zar stanovnici Zemlje neće umrijeti, a ni stanovnici nebesa nisu vječni. Sve će umrijeti osim Boga, Koji je stvorio stvorenja snagom Svojom. On će ih jednoga dana sve oživjeti, a On je Jedan Jedini i Skriveni. Sestro draga, moj djed bio je bolji od mene, moj otac bio je bolji od mene, moja majka i moj brat bili su bolji od mene i svaki musliman dužan je slijediti Božijeg poslanika.”
Nakon ovih utješnih riječi Imam Husejn kaza:
“Sestro moja, zaklinjem te Bogom, postupi u skladu s onim čime sam te zakleo. U tuzi za mnom nemoj rastrgati svoju odjeću, nemoj nanijeti ogrebotine na tijelu i nemoj ispoljavati nestrpljivost.”
Prošla je noć Ašure, noć koja je neponovljiva u historiji čovječanstva, jer su neponovljive velike ličnosti koje su se u toj noći na putu Božijem bile predale šehadetu i iščekivale jutro kako bi ispunili svoj dug prema Božijem poslaniku i Zapovjedniku vjernih. Kada vrijeme može ponovo iznjedriti ovakve ličnosti? Više se neće ponoviti okolnosti u kojima su se pojavile ove ličnosti i do te mjere se usavršile. Znači, ukoliko bi se ponovo spustio Kur'an, i ukoliko bi bio poslan poslanik koji ima veličinu Pečata poslanika, s.a.v.a., pojavili se otac i majka, poput Alija i Fatime, obezbjedila se sredina kao što je sredina u kojoj je živio besporočni Ehli-bejt, obezbijedile se okolnosti za pojavu 17 mladića Beni Hašima, kojima, po riječima Imamā, nije bilo sličnih na Zemlji, sve se to osigura i bude obezbijeđeno, sve što je potrebno za pojavu ljudi, kao što je Habib ibn Mazaher Asadi i drugi Imamovi prijatelji, i da povrh svega toga islamu prijeti takva opasnost kakva je prijetila u tom historijskom razdoblju od strane Beni Umejja, i da se u svakom smislu ponovi povoljna i nepovoljna situacija s istim onim stanjem 61. godine po Hidžri – u tom slučaju moći će se ponoviti noć Ašure i noć 11. muharema.
[1]Lehuf, str. 82.
