Share

Imam Muhammed Bakir, a.s.

Imam Bakir, a.s., je Imam koji je cijeli svoj blagodarni život proveo na putu podizanja i upućivanja ljudi. Imam, koji se mnogo koristio temeljima svog oca Imama Sedžada, a.s., na planu predstavljanja šiijske škole i borbi protiv taguta svoga vremena, a odgajajući izvanredne učenike, i objašnjavajući izvorni fikh islama i Ehli bejta, a.s., učinio je najveći korak na predstavljanju šiizma i škole Ehli bejta, a.s.

U dobi od četiri godine bio je prisutan na Kerbeli i događaju Husejnove Ašure, a na putu u Kufu i Šam bio je s ocem podnoseći sve nedaće ovog putovanja, odgajajući se na kulturi Ašure. Bio je utjelovljenje visokih ljudskih vrijednosti i moralnih savršenstava, a časni ga je Poslanik, s.a.v.a., spominjao u puno hvalio; Džabir ibn Abdullah Ensari kaže: “Čuo sam da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘O Džabire! Stići ćeš kod muškarca iz moje porodice koji je moj imenjak i liči na mene, on otvara znanje, tumači ga i objašnjava.’”[1]

Život Imama Bakira, a.s., može biti prikazan u tri dijela:

1- Imam Bakir, a.s., u vrijeme svog oca (38 godina).

2- Razdoblje Imameta (20 godina).

3- Primjeri govora i ponašanja Imama Bakira, a.s.

Prvi dio:

Njegovo blaženo ime je hazreti Muhammed – nadimci su mu Bakir, Šakir i Emīn. Njegovo priime je Ebu Dža'fer, ime njegovog cijenjenog oca je Ali ibn Husejn, a.s., ime njegove plemenite majke je Fatima, kćer Imama Hasana Mudžtebe, a.s. Rođen je prvog redžeba 57. hidžretske godine u Medini gdje 114. godine postaje šehid. Njegova loza do Hašima stiže s dvije strane, a i do Imama Alija, a.s., s dvije strane. Časni kabur nalazi se u Medini, u groblju Baki’a[2] pored mezara plemenitog oca Imama Sedžada, a.s.

Etape časnog života su:

1 – Tri godine, šest mjeseci i dva dana bio je sa svojim plemenitim djedom Imam Husejnom, a.s.

2 – 34 godine, 15 dana bio je sa svojim ocem Imam Sedžadom, a.s.

3 – 19 godina, 2 mjeseca i 12 dana je trajao njegov imamet.

Imam Sadik, a.s., o položaju majke Imama Bakira, a.s., je rekao: “Bila je iskrena, poput nje se nije mogla naći žena u Hasanovoj porodici.”[3]

Drugi i treći dio:

Razdoblje imameta Imama Bakira, a.s.: U muharremu 95. godine po Hidžri nakon šehadeta njegovog plemenitog oca, Imama Sedžada, a.s. Imameta Imama Bakira, a.s., počeo je kada je imao 38 godina i trajao je do 114. hidžretske godine po H., dakle trajao je oko 20 godina. Imam Bakir, a.s., živio je u Medini u tom periodu i halife njegovog vremena bile su sljedeće:

1 – Velid ibn Abdu-l-Melik, bio je halifa oko pet mjeseci u samom početku imameta Imama Bakira, a.s.

2 – Sulejman ibn Abdu-l-Melik, od 96. do 99 g. po H., dakle četiri godine i dva mjeseca.

3 – Omer ibn Abdu-l-Aziz od 99. do 101. g. po H., dakle dvije godine i pet mjeseci.

4 – Jezid ibn Abdu-l-Melik, od 101. do 105. g. po H., dakle četiri godine i dva mjeseca.

5 – Hišam ibn Abdu-l-Melik od 105. do 114. g. po H. oko devet posljednjih godina imameta, vrijeme koje je bilo ispunjeno nemirima i na kraju njegovom naredbom, Imam je otrovan rukom medinskog upravnika i postao šehid.[4]

Osnivanje šiijskog naučnog centra i kulturnog pokreta: Imam Bakir, a.s., je znao da je šiijjska kultura izolirana i da je pod čizmama emevijskih dželata ostala bez snage, pa je bilo potrebno pokrenuti veliku kulturnu revoluciju formiranjem naučnog centra i odgajanjem istaknutih učenika i na taj način otkriti fikh Ehli Bejta, a.s., i liniju šiijske misli, i on je vrlo dobro znao da će ovo predstavljati duboko i temeljno tlo za borbu protiv taguta, a dugoročno gledao, dovodi šiije na scenu i oživljava školu Ehli bejta, a.s. Zbog toga Imam Bakir, a.s., je u tom smjeru izgradio veoma duboku i dobru platformu a poslije toga njegov uspješni sin Imam Sadik, a.s., uspostavlja i otkriva naučni centar sa 4000 studenata koji je u povjesti ostao zabilježen kao ogromno islamsko sveučilište. Prema tome može se kazati: Imam Bakir, a.s., je utemeljitelj i osnivač šiijskog naučnog centra, houze, intelektualnog pokreta i kulturne revolucije šiija. [5]

Imam Bakir, a.s., je odgajao učenike poput Muhammed ibn Muslima, Zurare ibn E’ajuna, Ebu Basira, Burejd ibn Muavije, tako da je Imam Sadik, a.s., rekao: “Ova četiri čovjeka oživjela su školu i hadise mog oca.” I rekao je: “Nek je Božiji blagoslov na njima i dok su živi i nakon što umru.”[6]

Jedan od učenika odgojenih rukom Imama Bakira, a.s., a to je Džabir ibn Jezid Džu’fi, nakon 18 godina sticanja znanja i učenja 70 hiljada hadisa od Imama Bakira, a.s., prilikom opraštanja od Imama, s namjerom povratka u Kufu, od njega traži da ga posavjetuje! Imam Bakir, a.s., mu je rekao: “Zar nije dovoljno 18 godina sticanja znanja i usavršavanja?” Džabir je rekao: “Ne, vi ste more čijoj vodi nema kraja i do čijeg dna se ne može stići.” Imam Bakir, a.s., je rekao: “Prenesi selam mojim sljedbenicima i daj im do znanja da između nas i Boga nema nikakve rodbinske veze, i da se niko neće približiti Bogu osim u okrilju pokornosit i slijeđenja. O Džabire, onaj ko je Bogu pokoran i bude nas volio on će biti naš prijatelj, a onaj ko je neposlušan Bogu, ljubav prema nama neće mu biti od koristi.”[7]

[1] Usule Kafi, sv. 1, str. 469.

[2] El-Iršad, Šejh Mufid, str. 156.

[3] Usule Kafi, sv. 1, str. 469.

[4] Preuzeto iz Tetimmetu-l-munteha, str. 73-90, preuzeto iz Tariha Ja’kubija.

[5] Iako su osvnoe šiizma uspostavljene za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., ali, zloglasna emevijska vlast je uništila ove temelje, a Imam Bakir, a.s., ga je obnovio.

[6] Behdžetu-l-Amal, sv. 4, str. 69 – preneseno iz Sireje ćehardah ma'sum, Muhamed Muhamedi Ešterhadi, str. 463.

[7] Sefinetu-l-Bihar, sv. 2, str. 142; Biharu-l-envar, sv. 78, str. 183.

  • 13 Februara, 2021