Imam Muhammed Bakir, a.s.
Imam Muhammed Bakir, a.s.
Imam Muhammed ibn Ali, Bakir, mir s njim, peti Imam, rođen je 57./675. Nadimak Bakir, dao mu je Poslanik, s.a.va. Imam Bakir, je sin četvrtog Imama. Bio je prisutan u zbivanjima na Kerbeli kada je imao četiri godine. Nakon oca, on je odredbom Božijom i pretstavljanjem od strane predaka postao Imam. Umro je godine 114./732., prema nekim predajama otrovao ga je Ibrahim ibn Velid ibn Abdulmelik, bratić Hišama, emevijskog halife.
Za vrijeme njegovog imameta, kao rezultat emevijske nepravde, sve češće izbijale su pobune u raznim dijelovima države. Postojale su raskoli unutar same vladajuće emevijske porodice pa su do izvjesne mjere članovi Poslanikove porodice bili ostavljeni na miru. S druge strane, tragedija na Kerbeli i pritisak koji trpi Ehli bejt, od kojih je četvrti Imam najznačajnije otjelovljenje, privukli su mnoge muslimane Imamima. Ti su se faktori isprepleli i omogućili ljudima, posebno sljedbenicima Ehli bejta da u velikom broju odlaze u Medinu te da obilaze svoga Imama. Imamu Bakiru, bila je pružena mogućnost širenja islamskog nauka te znanja Ehli bejta, koje nisu postojale za Imame prije njega.
Potvrda te činjenice jesu bezbrojne predaje koje je ispripovjedao Imam Bakir, te veliki broj glasovitih ljudi znanosti i učenjaka koje je on podigao u različitim islamskim znanostima. Ta su imena zabilježena u mnogim knjigama i biografijama slavnih ljudi u islamu.
